Zar povući tužbu Republike Hrvatske protiv Srbije?

Predsjednik Srbije Boris Tadić nije u Vukovaru 4. studenoga 2010. izustio ni riječi da je Srbija izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku. Zašto i bi, kada ni njegov domaćin, predsjednik Hrvatske Ivo Josipović, to nije izrekao, iako ga na to obvezuje rezolucija Hrvatskog sabora o agresiji Srbije na Republiku Hrvatsku. Josipović to nije rekao ni u Kninu 5. kolovoza ove godine. Tadić je u Vukovaru rekao: „Ovdje sam da se poklonim žrtvama i odam počast ubijenima, ovdje sam da, klanjajući se žrtvama, još jednom uputim riječi isprike i iskreno žaljenje te da stvorim mogućnost da Hrvati i Srbi okrenu novu stranicu povijesti." Na Tadićevu vijencu je pisalo: Nevinim žrtvama predsjednik Srbije Boris Tadić. A Josipović je nastavio u sličnom stilu: „Došli smo se pokloniti žrtvama, izraziti sućut obiteljima i obećati da nijedan zločin ne će ostati nekažnjen." Iz ovih izjava moglo bi se zaključiti da se dogodio građanski rat, u kojem su obje strane jednako krive! Vojislav Stanimirović, predsjednik SDSS, u beogradskoj Politici izjavljuje da su u vukovarskoj bolnici bili hrvatski vojnici preodjeveni u bolesnike. To je njemu dovoljna izlika da se te vojnike ranjenike, preodjevene u bolesnike, odvede na Ovčaru te po hitnom postupku likvidira. Drugo se ne nože ni očekivati od osobe za koju je vukovarska bolnica bila poslednji ustaški bastion.

Jedna od prvih ideja Ive Josipovića po dolasku na vlast bila je ona o mogućem povlačenju tužbe HR upućene 1999. Međunarodnom sudu pravde protiv Srbije za genocid, a znamo da se taj sud izjasnio 2009. mjerodavnim za tužbu. Josipović bi povukao tužbu ako bi se ispunili neki uvjeti i riješili problemi zbog kojih je tužba podnesena. Pitamo se: koji bi se uvjeti trebali ispuniti, da bi došlo do nagodbe kada bi i Srbija povukla svoju protutužbu punu neistina o novijoj povijesti? Zar se mogu oživjeti smrtno stradali u agresiji Srbije i paravojske pod njenom komandom na RH, zar mogu zacijeliti rane ranjenima i invalidima Domovinskog oslobodilačkog rata, zar mogu nestati psihičke traume tisuća djece i obitelji stradalnika u velikosrpskoj agresiji, mogu li nestati brojna razaranja stambene, zdravstvene, školske, gospodarske i druge infrastrukture te uništavanja prirodnih dobara, kao da genocida nije ni bilo, jer je to bio samo ružan san! Zar bi se sve svelo na vraćanje opljačkanih dobara i umjetnina, koje su ionako hrvatske! Hoće li Srbija priznati agresiju na RH i genocid, platiti ratnu odštetu, vratiti okupirana područja uz Dunav, dati podatke o tisuću nestalih Hrvata! Istina o genocidu predmet je međunarodnopravnog poretka, a ne političke trgovine. U neformalnim i formalnim razgovorima s Josipovićem u Opatiji (u konobi Bevanda), u Pečuhu i drugdje posljednjih mjeseci, predsjednik Srbije je jedva dočekao prijedlog o uzajamnom povlačenju tužbi, jer ne želi priznati da je Srbija bila agresor, dodavši da treba planirati zajedničke sjednice hrvatske i srbijanske vlade, kao i raditi na zajedničkim udžbenicima povijesti. Sada se raspravlja i o vojnoj suradnji RH i Srbije. Zar ćemo dopustiti da srbijanska vojska opet dođe u HR, pa makar to bile vojne vježbe?

Zar predsjednik RH, neovlašten od Hrvatske Vlade i Hrvatskog sabora, smije djelovati na takav način protiv nacionalnih interesa države koju formalno predstavlja! Na izjave Borisa Tadića da generala Antu Gotovinu treba osuditi na Haaškom sudu bez obzira na nepostojanje dokaza, odnosno da treba ukinuti u RH proslavu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Ivo Josipović ne nalazi potrebnim reagirati. Zar je to nova pravDA Ive Josipovića, kojom RH otvara vrata zapadnog Balkana odnosno Jugosfere? Zar Ivo Josipović ne vidi da Boris Tadić nastupa s velikosrpskih pozicija? Nažalost, i Ivan Šimonović, bivši ministar pravosuđa RH, vrlo je blizu stajališta Ive Josipovića, kao i jugounitaristi Vesna Pusić, Milorad Pupovac, Budimir Lončar i drugi. Demokratska javnost RH ne smije dopustiti takav scenarij, to ne smije dopustiti Vukovarska Hrvatska, nastala na žrtvi i pobjedi nad velikosrbočetništvom, koji je htio zatrti hrvatski narod i zauzeti hrvatsku zemlju pod simbolom kokarde i crvene petokrake.

Stanko Popović
Hrvatsko slovo