Zloporaba korupcije

Hrvatska javnost već duže vrijeme svakodnevno je zapljusnuta naslovima, tekstovima, radijskim i televizijskim prilozima kao i senzacionalističkim uracima na internetskim portalima kojih je jedinstveni sadržaj korupcija, zloporaba političke moći, da bi sve na neki način kulminiralo indikativnim naslovom u Jutarnjem listu od subote 9. listopada: »Uspon i pad kriminalne države«. Premda nitko ne može, niti itko želi zanijekati činjenicu da je u današnjoj Hrvatskoj itekako prisutna korupcija i zloporaba političke moći, ipak se nameću bitna pitanja: Koliko je to medijsko opsesivno istjerivanje zloporaba namjerno selektivno? I drugo pitanje: Što je pravi cilj te razmahane i histerične medijske hajke?

Prvotna je uloga profesionalnih i neovisnih medija da budu u službi ljudske osobe, ljudskih prava, zakonitosti, demokracije, objektivnog informiranja i promicanja vrijednosti - i kao društvo bili bismo sretni kad bismo imali barem polovinu takvih vodećih medija. Umjesto toga u Hrvatskoj su u većini mediji koji su više ili manje skriveno produžena ruka odnosno tezga određenih i različitih političkih, ideoloških i drugih interesnih skupina i centara moći pa je i pristup korupciji i zloporabi političke moći u skladu s pogledima njihovih skrivenih gospodara. A svim hrvatskim građanima i za dobro hrvatske države prijeko je potrebno principijelno i neselektivno čišćenje svih oblika korupcije i svih oblika zloporabe političke ili koje druge moći - a to znači i čišćenje medija i medijskih djelatnika koji u tobože neovisnim medijima pristaju biti produžena ruka te se prečesto postavljaju i kao tužitelji i kao suci, ne libeći se donositi i najteže osude.

Medijska selektivnost pristupa teškom i bitnom problemu korupcije i zloporabe političke i druge moći u Hrvatskoj već na prvi pogled vidljiva je po tome što se i ne pokušava ići u korijene korupcije i zloporabe moći već se taj problem svodi samo na financijske zloporabe. Podržavajući svako pošteno istraživanje i kažnjavanje svake pa i najmanje financijske zloporabe, bez obzira tko je počinio, ne može se prešutjeti da su financijske zloporabe tek jedna od posljedica puno strašnije političke i ideološke korupcije koja u Hrvatskoj cvate u kontinuitetu od bivšeg komunističkog režima, bez obzira na vladajuće garniture, sve dosada. Zašto pojedini medijski djelatnici ignoriraju činjenicu da je komunistički režim, čim je došao na vlast, uveo neviđene povlastice za pripadnike Komunističke partije služeći se ne samo nemoralnim zakonskim sredstvima nego i fizičkim likvidacijama i različitim torturama da bi oteo zakonito privatno vlasništvo i dao ga »svojima«, i da su pripadnici te ideološko-političke interesne skupine nastavili osiguravati povlastice na suptilnije načine sve do danas? Nije li moralno politička podobnost tekovina komunizma – koja danas nastavlja živjeti u većoj ili manjoj mjeri u gotovo svim političkim strankama i interesnim skupinama - korijen svih oblika korupcije? Je li upravo po načelu ideološko-političke podobnosti? Nije li se korupcijom i zloporabom političke moći sve do danas okoristio relativno malen broj povlaštenih, medu kojima su i oni koji za svoje ciljeve zlorabe i medije?

Nije potrebno ni korektno štititi ikoga tko se kompromitirao korupcijom ili zloporabom moći, osiguravajući se bilo financijski bilo stjecanjem povlaštenog položaja, no ne može biti etički i humanistički prihvatljivo da se medijski razapinju čitave političke stranke ili općenito djelatnici pojedinih državnih tijela ili ustanova. Najveća većina hrvatskih građana su pošteni ljudi, bez obzira u kojoj službi ili političkoj stranci bili, pa je nepravedno svako namjerno politikantsko generaliziranje kao i selektivno prešućivanje i zabašurivanje takvih pojava u vlastitim redovima, u bliskim ideološkim, političkim ili drugim interesnim skupinama. Budući da na svijetu nema države u kojoj nema korupcije, smiješna je ali i raskrinkavajuća tvrdnja komentatora Jutarnjeg lista da je Hrvatska suočena s korupcijom u sve vrijeme osim u doba vladavine koalicije lijevoga centra.

Baš zato što su najveća većina hrvatskih građana pošteni ljudi, nedopustivo je proglašavanje i etiketiranje Hrvatske »kriminalnom državom«. Takvo etiketiranje Hrvatske nimalo nije naivna ni beznačajna podvala jer se u njoj krije ideja da Hrvatska zapravo ne zaslužuje ni samostalnost ni suverenost već da su joj potrebni gospodari sa strane. Upravo to sugerira i naslov u Jutarnjem listu »Uspon i pad kriminalne države« koji se nije pojavio slučajno i koji jasno izražava stav onih koji se ne mire s postojanjem samostalne Hrvatske. U tom kontekstu postaje jasnije zašto se većina medija toliko upinje sustavno i bez predaha isticati izabrane zloporabe moći i izabrane fenomene korupcije. Borba protiv korupcije, odnosno zapravo protiv dijela financijskih malverzacija povezanih s nositeljima vlasti, koja je konačno ozbiljno počela, smišljeno se koristi za dodatno ocrnjivanje Hrvatske i za suptilno ali uporno razaranje njezine samostalnosti. Hrvatski građani, osobito oni koji su se žrtvovali i koji svim srcem žele samostalnu Hrvatsku, moraju prepoznati što je opravdano proganjanje zla korupcije i zloporabe moći i poduprijeti ga, a što je pokušaj suptilnog rušenja hrvatske države.

Ivan Miklenić
Glas Koncila