Toleriranje nezakonitosti

Političari i drugi javni djelatnici u Hrvatskoj ovih su dana još jednom pali na ispitu koliko stvarno poštuju zakone odnosno koliko su ih spremni poštivati bez obzira na to kome u prilog a kome protiv želja u određenim okolnostima bile zakonske odredbe. Stupanj poštivanja zakona koji određuju »pravila igre« u svim segmentima života u društvu vjerodostojan je pokazatelj demokratičnosti odnosno nedemokratičnosti kolektivnih i individualnih društvenih subjekata, a nepoštivanje zakonom određenih kriterija i pravila ponašanja, koje ostaje nesankcionirano, rušenje je ustavno-pravnog poretka. Istodobno, smišljena i ciljana zloporaba i manipulacija zakonskim odredbama da bi se stvorio prostor za ispunjenje interesa točno određenih formalnih ili neformalnih interesnih skupina (što je redovito na štetu općega dobra ukupne društvene zajednice) nedopustiva je instrumentalizacija države i njezina ustavno-pravnog poretka.

Hrvatska politička scena usijavala se od četvrtka 2. rujna otkako je Vlada objavila nalaz o nepoštivanju nekih odredaba zakona o referendumu prilikom akcije sindikata u kojoj je skupljeno više od 813.000 potpisa za raspisivanje referenduma. Apsolutno je neprijeporno da tako velik broj prikupljenih potpisa, bez obzira na moguće određene nedostatke u provođenju zakona u toj akciji, ima relevantnu političku težinu i da je vrlo snažna poruka Vladi ne samo o njezinoj naumljenoj promjeni Zakona o radu nego i o stanju u državi i o nezadovoljstvu načinom kako se vodi država odnosno kako se reguliraju pojedina područja društvenoga života i djelovanja. Istodobno nije, niti bi smjelo biti, sporno da Vlada potpuno precizno utvrdi jesu li se ili se nisu stekli svi zakonski uvjeti za iniciranje referenduma. Brojni političari, predstavnici sindikata i brojni medijski djelatnici propustili su razlučiti političku i pravnu dimenziju sindikalne akcije prikupljanja potpisa za iniciranje referenduma te su još jednom obmanuli javnost u Hrvatskoj. Ne ulazeći u (ne)namjernost i u (ne)smišljenost obmanjivanja javnosti, svi koji su propustili razlučiti političku i pravnu dimenziju prikupljenih potpisa jasno su očitovali svoj odnos prema zakonitosti, prema ustavno-pravnom poretku sadašnje hrvatske države kao i svoj stupanj zrelosti za djelovanje u demokratskom društvu. Ti političari, predstavnici sindikata i medijski djelatnici - kojima bi prva dužnost trebala biti promicanje i obrana krhke i zakonitosti i demokracije u suvremenom hrvatskom društvu - dali su svoj snažni doprinos poticanju nezakonitosti i nepoštivanju pravne države - a to znači i nedemokratičnosti. Nije li se još jednom sasvim jasno pokazalo koliko su pojedini političari, pojedini sindikalni vode i pojedini medijski djelatnici zadojeni svojim interesima, promicanjem i zaštitom vlastite političke i ideološke usmjerenosti, odnosno ropstvom određenom ideološko-političkom konceptu? Nije li više nego tragično što se taj stav nameće cjelokupnoj javnosti kao glavna struja javnoga mnijenja - a u biti taj stav sadrži osporavanje i zakona i demokracije?

Velika se pozornost, osobito u određenim medijima, ovih dana pridavala i riječkom kazališnom slučaju koji je smišljeno vrlo brzo i vrlo snažno internacionaliziran, a koji nameće važno pitanje: Može li primjena umjetničke slobode biti unaprijed abolirana ako krši pozitivne zakonske propise? Tijekom manifestacije koja je imala karakter i izložbe i kazališne predstave - kako javljaju mediji - došlo je na otvoren i izričit poziv umjetnika do rezanja, tj. uništavanja hrvatske državne zastave, pa je slučaj prijavljen policiji koja je postupila u skladu s propisima, ispitala slučaj i predala ga na razmatranje državnom odvjetništvu. Ako je pritom učinjeno zakonom definirano kazneno djelo, može li se i smije li se to tolerirati u ime umjetničke slobode? Hoće li se za koju godinu ili prije i ranjavanje ili ubojstvo čovjeka u okviru kakvoga performansa tolerirati i abolirati u ime umjetničke slobode? Bi li velike sile poput SAD-a, Rusije, Kine, Velike Britanije, Francuske i Njemačke u ime umjetničke slobode tolerirale i abolirale uništavanje svoje državne zastave? Ili je rezanje hrvatske državne zastave samo umjetničko očitovanje što pojedinci i skupine žele i očekuju da se dogodi i s hrvatskom državom, a dio medija u Hrvatskoj to već sada podupire?

Pozornost najšire javnosti ovih dana privlače i medijska raskrinkavanja što se u Hrvatskoj događa s uvozom mesa, a što također otkriva strahovitu i nedopustivu zloporabu zakona. Nije pritom u ovom slučaju riječ o kršenju ili nepoštivanju pozitivnih zakonskih propisa, već je riječ o instrumentalizaciji i Vlade i Hrvatskoga sabora i zakonodavstva da bi se pogodovalo interesima određenih ljudi ili određenih skupina. Doista je više nego tragično da i Vlada i Hrvatski sabor prihvaćaju da budu manipulirani i instrumetalizirani protiv interesa cijeloga hrvatskog društva i praktički protiv interesa svih hrvatskih građana, a u korist interesa šačice beskrupuloznih uvoznika. Tragično je da je tako nešto moguće u samostalnoj hrvatskoj državi, no još je tragičnije što to ni u kom slučaju nije jedini primjer takve zloporabe države i zakonodavstva na štetu mnogih u hrvatskoj državi. Stoga je sveta dužnost svih onih političkih stranka ili političara koji žele ostati na vlasti ili koji žele doći na vlast da što hitnije raskrinkaju sve zloporabe i instrumentalizacije države i zakonodavstva protiv općih nacionalnih interesa - jer to je prva zapreka koju treba ukloniti da bi hrvatsko gospodarstvo moglo početi disati i da bi se vratilo dostojanstvo hrvatskim proizvođačima.

Ivan Miklenić
Glas Koncila