Božić i ugroženi čovjek

U sadašnjem povijesnom trenutku u kojem se mnogi ljudi u Hrvatskoj osjećaju ranjeni, nesigurni, zabrinuti, prestrašeni, sputani, poniženi, marginalizirani i nevoljeni, aktualizacija godišnjeg spomena utjelovljenja, učovječenja Druge božanske osobe može djelovati osobito blagotvorno upravo okrepljujuće i ohrabrujuće te istodobno priziva obnovu čovječnosti. Svima dragi Božić - kao slavlje Božjeg silaska u ljudski rod, odnosno što je pravi Bog postao i pravi čovjek, jedan između nas ljudi - nezaobilazni je i iznimno dragocjeni podsjetnik na veličanstveno ljudsko dostojanstvo svakoga od nas, a također podsjetnik na nužnost poštivanja neprocjenjivoga ljudskog dostojanstva svakoga čovjeka i to bez obzira na sve postojeće razlike među ljudima.

Ljudska povijest, kako na razini osoba tako i na razini naroda i čitavoga čovječanstva, u biti je kronika ugrožavanja i obrane ljudskoga dostojanstva. Nema čovjeka koji nije na neki način doživio ugrozu svoga ljudskoga dostojanstva, često i od onih od kojih bi to najmanje mogao očekivati, a nije zanemariva ni činjenica da mnogi ljudi, bez obzira na svoj položaj, svojim nečovječnim postupcima upravo ugrožavaju i svoje ljudsko dostojanstvo. Suvremeno doba, koje bi mnogi željeli proglasiti osobito naprednim, bitno je označeno dosad neviđenim, a često vrlo suptilnim i sofisticiranim, ugrožavanjem dostojanstva konkretnih ljudi. Ako je ikada bilo sumnje, u ovo naše znanstveno doba svima je jasno da ljudski život započinje začećem, a ipak nema volje, ni političke ni čovječne, da se poštuje dostojanstvo novozačetoga ljudskog života te se zakonski uporno nameće tobožnje pravo na uništenje toga ljudskog života. U nekim državama nameće se također tzv. pravo na pomognutu smrt. Svaki rat, čak i obrambeni, nužno je udar na ljudsko dostojanstvo mnogih ljudi. Postojanje i primjenjivanje smrtne kazne također je gaženje dostojanstva sasvim konkretnih ljudskih osoba.

Ljudsko dostojanstvo u suvremeno doba gotovo ništa manje nije ugroženo i u svim drugim fazama ljudskoga život, pa i u radnome vijeku, i to postupcima s pozicije moći te suvremenim ideološkim ponudama. Općenito je prihvaćeno da je svaki oblik nasilja - obiteljskog, mladenačkog, navijačkog, državnog represivnog (kad se prelazi ovlaštenja) te pogotovo svi oblici kriminala od ucjene do tvarnoga napada - izravan udar na ljudsko dostojanstvo konkretnih osoba. Istodobno mnogima nije poznato niti problematično kao ugrožavanje ljudskoga dostojanstva sve dok na svojoj koži ne osjete npr. elementarno nepoštivanje, namjerno dovođenje u nemoguću situaciju, zlonamjerno uskraćivanje informacije na koju osoba ima pravo, nepoštivanje unutarnje zakonitosti određene struke ili posla, manipuliranje za osobnu korist ili prestiž, zloporabu ovlasti odnosno nepoštivanje načela supsidijarnosti, uskraćivanje pravedne plaće i slično. Takvi i slični oblici zloporabe moći događaju se danas na svim razinama od međuosobne, obiteljske, općenito međuljudske preko radnih sredina, različitih društva i zajednica do nacionalne, međunarodne i općeljudske zajednice te izazivaju neizmjerno mnogo boli i razočaranja. Osobito je tragično ako u takvim nečasnim "rabotama" sudjeluju osobe koje se smatraju vjernicima.

U suvremenom pluralnom društvu više nego ikad u povijesti ljudi su, bili toga svjesni ili ne, izloženi vrlo brojnim i vrlo snažnim ideološkim pritiscima i ponudama koji se nameću sredstvima javnoga priopćivanja, prevladavajućim javnim mnijenjem, trendovima, modama i tobožnjim novim stilovima života, religioznosti i ponašanja. Određeni centri moći, ostvarujući svoje skrivene ciljeve - kao što su profit, iskorjenjivanje ljudi iz obiteljskog, nacionalno-kulturnog i vjerskog identiteta i drugi - iznimno lukavo navode ljude na određena ponašanja koja imaju posljedice duboke, često nezalječive rane, urušavanje ličnosti - jednom riječju gubitak svoga ljudskog dostojanstva. Nikada kao u ovo naše doba nisu bila promicana i forsirana, posebno na suptilne medijske, osobito televizijske, načine životna usmjerenja kao što su: konzumizam, hedonizam, ateizam, scijentizam, gender-ideologija, individualizam, relativizam, astrologizam i slično, a svima je zajedničko da žele čovjeka na svoj način zarobiti, zloporabiti i kroz prividnu i kratkotrajnu sreću zapravo razoriti. Osobito je tragično što često nositelji i propagatori takvih životnih usmjerenja uopće nisu svjesni dometa tih suvremenih idola, a jednako je tragično što mnogi ljudi, zaboravljajući svoje iskonsko ljudsko dostojanstvo, posve nekritički prihvaćaju ta usmjerenja te se po njima ravnaju u svom životu i djelovanju.

Isusovo rođenje u krajnjem siromaštvu, nesigurnosti i ljudski gledano nedoličnosti betlehemske staje očit je znak Božjeg ulaska u ljudsku zajednicu na način da Bog bude najbliži onima u ljudskom rodu kojima je najteže, koji su najsiromašniji, najodbačeniji, najponiženiji, najzavedeniji, najpogođeniji, najmarginaliziraniji... Bog utjelovljenjem i učovječenjem svoga Sina baš ugroženima potvrđuje vrijednost njihova ljudskoga dostojanstva, a svima koji svjesno ili nesvjesno ugrožavaju ljudsko dostojanstvo drugih ljudi otvara oči da nemaju pravo i da ne smiju ponižavati drugoga čovjeka. Svojim rođenjem u liku betlehemskoga djeteta Isus je postao pravi brat baš svakome čovjeku, uzeo je ljudsku narav da bi baš svakome čovjeku omogućio sasvim novu perspektivu ostvarenja ljudskosti i punine života te je jamac, svojom prolivenom krvlju na križu, da ljudsko dostojanstvo neće trijumfirati tek u povijesti, nego u čitavoj vječnosti.

Ivan Miklenić
Glas Koncila