Nebo i zemlja

Što se više otkriva akademika Franju Tuđmana kao povjesnika to se jasnije vidi kako se zapravo dugo i temeljito pripremao za ulazak u visoku politiku. Baveći se poviješću, ponajprije velikim nacionalnim temama, Tuđman je zaokružio sintezu hrvatskog pitanja. Na njoj je gradio politiku, kako onu stranačku tako i državnu. I dok u jeku predizborne kampanje promatramo velike plakate s portretima prebrojnih predsjedničkih kandidata, koji su nas preplavili u vremenu Došašća, ne možemo se oteti dojmu kako su i plakati i predsjednički kandidati – prazni. Ni na jednom nema prepoznatljive poruke, kamoli politike. Oni kandidati koji imaju poruku, nemaju sredstava za velike plakate. Nevjerojatno je kako novca ima za ispraznost, a nema ga tamo gdje su vrijednosti.

Povjesnik Tuđman u nekim je svojim stajalištima bio desetljećima ispred svojega vremena. Neki njegovi najbliži suradnici iz razdoblja obnove hrvatske države i sami kažu kako nisu uvijek dijelili njegovo mišljenje, ali, priznaju, na kraju se ispostavilo da je Tuđman bio u pravu. I kad danas promatramo što nam poručuju kandidati za trećeg predsjednika, vidimo da su oni sa svojim stajalištima udaljeni od tuđmanovske sinteze kao nebo od zemlje. Primjerice, Vesna Pusić u Slavonskom Brodu predstavila je svoj predsjednički program koji je već viđen 1918. i 1945.: "Ako gledate Slavoniju u kontekstu Hrvatske, ona je na neki način marginalizirana, ona je na strani, ako gledamo Hrvatsku kao predvodnika jugoistočne Europe, Slavonija najedanput postaje središnja točka". Njezino je rješenje – povratak u bilo kakvu jugozajednicu. Tuđman je predvidio i prepoznao takve retrogradne projekte, pa je inicirao promjenu Ustava i u njega ugradio članak 141.

Da sestra Vesna ne uđe u protuustavno stanje, pobrinuo se brat Zoran Pusić. Kako javlja Slobodna Dalmacija 4. prosinca, odlučio je krenuti u napad na "Tuđmanovu tvrđavu" – članak 141. Pucanj u Ustav izgleda ovako: "Hrvatskoj se mora dopustiti udruživanje u saveze i s bivšim jugoslavenskim republikama – zahtjev je Građanske udruge za ljudska prava koji je poslan Ustavnome sudu, kao i saborskim zastupnicima koji će uskoro raspravljati o promjenama Ustava RH". "Autori hrvatskog Ustava imali su, dakako, u vidu Miloševićevu Srbiju, od koje se naša zemlja htjela jasno distancirati i zaštititi. Ali, to ne znači da će Srbija zauvijek izgledati kao u Miloševićevo vrijeme, ona već sada nije takva − kaže Pusić, uz komentar da je tu riječ o ograničavanju prava na udruživanje s nekom zemljom iz etničkih razloga, što je nedopustivo". Tako to zamišljaju seka i braco. I sama kandidatura, ali osobito ova bratska inicijativa mogu se promatrati i kao originalno obilježavanje 5. prosinca 1918., kad su Hrvati željni svoje države prosvjedovali protiv ulaska u jugozajednicu, pa je rođak seke i brace, Grga Angjelinović, orjunaš, dakako, izdao zapovijed: Pucaj!

4. prosinca na kioske su stigle Novosti, politički tjednik Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca. Prema onome što se dosad moglo čuti o tom tjedniku, riječ je o osuvremenjenom Srbobranu. U njemu piše Igor Mandić (Izlazak na ustaško ćoše, novossti.com) i citira Jovana Mirića: "‘Srpska agresija’ bila je samo alibi Tuđmanu i njegovoj sljedbi skupljenoj s koca i konopca za desrbizaciju Hrvatske. I ta je politika to uradila temeljitije i radikalnije od one Pavelićeve". Mandić i Mirić žale za vremenima kad su Srbi u Hrvatskoj bili "konstitutivni narod". I kad su svi Hrvati bili – ustaše.

Kad se povežu činjenice, stvarnost nije nimalo ružičasta. Zato ne čudi što se unatoč desetogodišnjem procesu detuđmanizacije i njegovim pogubnim učincima, ponovo afirmira akademik Tuđman i njegovo djelo. HAZU je u povodu 10. obljetnice smrti održala međunarodni skup o nastanku hrvatske države. Hrvatski institut za povijest organizirao je znanstveni skup Dr. Franjo Tuđman u okviru hrvatske historiografije na kojemu više od dvadesetak eminentnih hrvatskih povjesničara osvjetljava pojedina pitanja iz Tuđmanova povijesnog djela. Dodajmo tome i prošle godine ustanovljene Dane dr. Franje Tuđmana – Hrvati kroz stoljeća, koji se u svibnju održavaju u Velikom Trgovišću (upravo je izišao drugi zbornik radova). I kad se usporede rad i djelo prvog predsjednika s većinom kandidata za trećeg predsjednika onda dolazimo do zaključka kako imamo desetak kandidata, koji to zapravo nisu. Neki od njih bili bi odlični predsjednici Zapadnog Balkana, pa i pokojne Jugoslavije. Zagovarati povijesno promašene projekte, koji su se raspadali u krvi i pritom se kandidirati za predsjednika Republike Hrvatske, spada u vrhunce političke podlosti.

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo