Jednokratna uporaba

Ništa se drugo nije moglo ni očekivati kad je riječ o odnosu najjače oporbene stranke prema proračunu za iduću godinu. Saborska rasprava o tom pitanju samo je potvrdila da je šef SDP-a Zoran Milanović ekspert za prazne fraze i demagogiju, ali da i dalje nema pojma o financijama.

Zato je i normalno da je svoje izlaganje o proračunu začinio hrpom besmislica koje su izgledale kao da je prisluškivao tuđi razgovor, a onda na brzinu sklepao nekakav svoj govorčić. Koji se ne može uhvatiti ni za glavu niti za rep. Drugim riječima, Milanović je kritizirao samo da kritizira, ali bez i jednog konkretnog prijedloga kako bi on i njegova stranka nešto popravili ili napravili bolje. Do koje granice ide ta želja za stvaranjem crnila i tamo gdje za to nema ama baš nikakve potrebe, dokazuje i njegovo obrušavanje na turističke djelatnike i sve napore koji su uloženi u spas ovogodišnje sezone, koja je zahvaljujući silnom trudu ne samo spašena već je tek za nijansu lošija od rekordne lanjske. Za jalnog Milanovića to je, međutim, tek rezultat »položajne rente koju Hrvatska Božjom srećom izvlači«. Dakako, to što mnoge vrhunske turističke zemlje ove godine nisu uspjele izvući ni približno onoliko koliko su bile navikle prethodnih godina, Milanoviću ne znači ništa.

Drugi gaf predsjednika SDP-a u raspravi o proračunu odnosi se na kritiziranje zbog povećanja rashoda za dvije milijarde kuna radi zaključenja pregovora s Europskom unijom. No, treba li i takav Milanovićev euroskepticizam više ikoga iznenaditi kad je nakon posljednjih poteza, pa i onih u vezi s potpisivanjem sporazuma sa Slovenijom, jasno da Milanovićev SDP nije spreman podržati ništa ako to njemu ne ide u prilog. Naravno, sve dok ne dobiju packe iz Bruxellesa.

No, ono što se Milanović nije usudio reći za saborskom govornicom i u direktnom televizijskom prijenosu, rekao je dan prije Slavko Linić. »Za razliku od HDZ-a, mi nismo za to da se u državnoj službi može živjeti kao trut, na teret građana i to se ne bojim reći«, grmio je Linić i objasnio kako se u SDP-u zalažu za reformu državne uprave te ukidanje raznih agencija, fondova i regulatornih tijela što opterećuju proračun. Na upit koliko bi zaposlenika u državnoj upravi otpustili, odgovorili su da je »prekobrojnih barem tridesetak posto«. Njih bi se, smatraju u SDP-u, trebalo otpustiti, a punjenje državnog proračuna osigurali bi smanjenjem plaća i mirovina.

Drugim riječima, prema stručnjacima iz SDP-a, trebalo bi na ulicu baciti dvadeset, trideset tisuća zaposlenih u javnim i državnim službama, čime bi se automatski smanjili troškovi za plaće. Da učinak bude bolji, smanjile bi se ionako niske mirovine.

Ali, ni to ne treba previše čuditi. U vrijeme SDP-ove koalicijske vlade zemlja se i vodila po tom principu. Preko noći su, bez obzira na kolektivne ugovore, zaposlenima u državnim i javnim službama smanjene plaće i za trideset posto, brojni nepoćudni djelatnici policije i vojske našli su se na ulici, a proračun se punio uzimanjem i od rodiljnih naknada koje su mrtvo-hladno prepolovljene. Zato je i najnoviji prijedlog istaknutog esdepeovca Slavka Linića očekivani nastavak spomenute bešćutne politike. Njima očito nije važno od čega bi trideset tisuća otpuštenih, njihova djeca i njihove obitelji živjeli?!

Silvana Oruč Ivoš
Vjesnik