Šegrti Elitistuša Balkanuša

Tko će među Hrvatima srušiti njihove specifične berlinske zidove i željezne zavjese upitao sam se kad pročitah vijest o tome kako je njemačka kancelarka Angela Merkel, zajedno s Gorbačovom, Walesom, Sarkozyjem, Medvedevim, Brownom i drugima, svečano obilježila pad Berlinskog zida. Europi je pad Berlinskog zida važan, našim političkim vrhuncima, taj je povijesni događaj na repu događaja – a kažu da vode proeuropsku politiku – premda smo i mi u Hrvatskoj, uz obranu od velikosrpske agresije, rušili totalitarni komunizam i uspostavljali demokraciju. Danas se čini da se na mala vrata u Hrvatsku vratio i komunizam i agresor. U tom kontekstu jedni odlaze na poklonstvo Fidelu Castru, drugi rasprodaju što još nisu stigli, treći se bave davanjem suglasnosti sumnjivim dogovorima, četvrti miniraju Hrvatsku kao državu s katoličkom većinom i kao članicu NATO-a, peti se trude uvesti totalitarni nadzor nad cjelokupnim hrvatskim društvom i svaki zahtjev za referendum, šesti skrbe oko obnove jedinstvenog jugoslavenskog kulturnog i medijskog prostora (sad je na redu zagrebačka promocija Bajage iz Srbije i navlačenje B. Štulića za nizozemski džep, oprostite – rukav), i tako dalje. ˆˆini se kako ni većina predsjedničkih kandidata ne vodi računa o potrebi rušenja međuhrvatskih zidova, komunističkog menatalita i podilaženja agresoru. Zidovi su u proteklom desetljeću obnovili stare podjele i "željezne zavjese" do te mjere da smo postali „burdušopodaniki“, kako stoji u kajkavskoj pjesmi s ključem o Elitistušu Balkanušu koji pjeva: „tam – sim/ sim – tam/ polahko pelam/ na Balkan“ (N. P., Rieč su luknje su rieči, Grafički studio, Zaprešić, 2005.).

A da se među kandidatima skrivaju i kandidati suprotivi zidanju zidova hrvatskih razdora, svjedoči i izjava skorašnjega zakonitog doživotnoga bivšeg predsjednika, naime, da će tek u drugom krugu poduprijeti svojega kandidata. Demokratski predsjednik ne bi smio utjecati na birače, ako ih smatra slobodnim građanima. U svakom slučaju onaj kojega će Mesić poduprijeti sigurno je šegrt E. Balkanuša iz pjesme. Razumijem Mesićevu nervozu, jer među tolikim kandidatima njegovih je šegrta enormno puno, pa nije lako odabrati najboljega. Mora čekati drugi krug. Da je pravi majstor, već bi sad znao tko mu je najbolji šegrt ili šegrtica. Moguće ipak Hrvati ne će izabrati djelitelje naranči, šalova, kapa (korupcija!), ili paraučitelje ronjenja HGK stilom i slične žonglere u cirkusu predkampanje.

Djelitelji agruma i ronitelji u polmetarskim bazenima za djecu s pretenzijama zadržavanja "burdušopodanika" u stanju hipnoze, ti i takvi „kandidati“, imaju probleme s kalendarom. Škabrnja i Vukovar osobito pamte 18. studenoga, kao i cjelokupna hrvatska Hrvatska, ali ne po narančama i bezbrižnom kupanju. Šegrtašenju je prava mora što se 18. studenoga zatekao u jeku predizborne kampanje. Oni kandidati koji znaju i osjećaju svu težinu Škabrnje i Vukovara, a malo ih je u odnosu na ukupan broj, i koji bi o tome mogli govoriti u širem kontekstu od "polaganja vijenaca", nisu u medijima. Tko im je kriv što nisu klaviristi, postoperativni pacijenti, ronioci, vozači(ce) fićeka, djelitelji voća. Samo takvi, naime, koji kao kandidati ni o čemu važnome nisu rekli ni riječ, dobivaju svakodnevno besplatni reklamni prostor u tiskanim dnevnim novinama, kao što ga je dobio i Momčilo Bajagić Bajaga na HRT-u (Hrvatska uživo, 9. studenoga). Uz Dan sjećanja na velikosrpske zločine Vukovara, koji se protežu do Škabrnje i dalje, uz bajagarenje najavljivali nam i noć sevdaha… Neka zapadnobalkanski ugođaj pomete sva sjećanja Hrvata, kako bi bili jednoobrazno "okrenuti budućnosti" i nastavili kontinuitet E. Balkanuša.

Predsjednička kampanja trebala bi na površinu izbaciti onoga kandidata koji će se suprotstaviti zidanju zidova razdora između Hrvata u Hrvatskoj, između Hrvata u domovini i izvandomovinstvu, između Hrvata u Bosni i Hercegovini. To je onaj stop balkanizaciji Hrvatske i početak uskladbe temeljnih odnosa u nacionalnoj, demokratskoj, socijalnoj i suverenoj državi. Ako k tome taj medijski zaobiđeni kandidat u procesu reeuropeizacije Hrvatske i ulaska u merkantilnu EU, zagovara oprez i staloženost, nacionalne interese i ponos, onda ima onaj neophodan minimum, koji nam već deset godina kronično nedostaje. Dosad je u kampanjama razvikanih kandidata do izražaja ponajviše došla bižuterija šegrta Elitistuša Balkanuša.

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo