Tuđmanov referendum

Sad je već potpuno jasno kako u Sloveniji postoji nacionalni konsenzus o posezanju za hrvatskim teritorijem. On je građen velikosrpskom taktikom Ilije Garašanina – "kamen po kamen". Također je jasno da ciljevi toga slovenskog posezanja imaju svoje strateške partnere i u Hrvatskoj i u Bruxellesu. Tijekom predsjedanja dr. Franje Tuđmana Slovenci su k njemu došli s istim prijedlogom koji je ove godine prihvatila Vlada, a Sabor mu dao suglasnost. Tuđman im je tada rekao da može prihvatiti slovenski prijedlog ako Slovenija istodobno kroz slovenski teritorij dopusti Hrvatskoj izravni kontakt (kopneni dimnjak) s Austrijom! Više mu nisu dolazili, ali nisu ni odustali. Čekali su pogodan trenutak i podobne partnere. Našli su ih potom u Račanu, a zatim u Jadranki Kosor i aktualnom sazivu Hrvatskog sabora. Slovenski partneri u Hrvatskoj morali su stoga postići: a) udaljiti struku od središta odlučivanja, b) postići visok stupanj političkog jednoumlja, c) svoj čin proglasiti domoljubnim kako bi hipnotizirali hrvatsku javnost, i d) dobiti verbalnu podršku europskih birokrata. Sve je to savršeno odrađeno uz neviđenu medijsku servilnost. Kost u grlu ostao je zahtjeva za referendumom, kojega je potaknuo predsjednički kandidat Miroslav Tuđman. Zato se ni ne spominje, dok se istodobno, iako su zadovoljni Sporazumom o arbitraži, u Sloveniji o njemu raspisuje referendum.

Prema dostupnim informacijama stvar sa slovenskim posezanjem za hrvatskim teritorijem započela je još 1993/4. u Radnoj skupini pri Odboru za međunarodne odnose slovenskoga parlamenta u kojoj su bili Dimitrij Rupel, Zoran Thaler, Borut Pahor i Zmago Jelinčič. Oni su dali naputke slovenskim pregovaračima u kojima se izravno teži za hrvatskim kopnenim teritorijima pomoću kojih bi dobila uporište u međunarodnom pravu koje bi joj jamčilo "izlaz na otvoreno more". S potpisanim i ratificiranim Sporazumom o arbitraži Slovenija će učiniti značajan korak u ostvarenju svoje politike posezanja za hrvatskim teritorijem, koju kamen po kamen gradi već 16 godina u maniri velikoslovenstva, na koje upozorava i akademik Petar Strčić (vidi Zbornik radova s prvih Dana dr. Franje Tuđmana, V. Trgovišće, 2008.).

Pred Hrvatskom je sada procedura ratificiranja potpisanog Sporazuma o arbitraži. Ili referendum. Nema sumnje da će ratifikacija, s obzirom na katastrofalno stanje i ozbiljnost hrvatskog parlamentarizma, ako ne dođe do značajnijih zaokreta, proći kroz saborsku proceduru. Teško je vjerovati da će Vlada raspisati referendum s pitanjem: Jeste li za to da se pitanje granica sa Slovenijom (umjesto političkog odlučivanja arbitražom) rješava isključivo na Međunarodnom sudu pravde? Ta, već se uz struku odrekla i mišljenja naroda. Ni aktualni predsjednik države u tom pogledu nije ni od kakve koristi.

Koji su argumenti Tuđmanove inicijative o referendumu, koju iz dana u dan potpisuje sve veći broj hrvatskih građana? Memorandumom od 19. svibnja 2000. (Hrvatska, Italija i Slovenija) regulirana je plovidba u Jadranu, pa je očito da Sporazum o arbitraži ne rješava to pitanje nego ono nametnuto slovenskom taktikom "kamen po kamen". Tu je i opasnost glede odnosa između Italije i Hrvatske po okončanju arbitraže. Premijerka "nije kvalificirana" a bez konzultacija sa strukom ušla je u međunarodne pregovore "koji nose moguće vrlo nepovoljne i trajne učinke po integritet naše domovine". Inicijativa upozorava da je "državni vrh" saznavši "za snažnu osudu" struke i znanstvenika, počeo snažno slaviti sporazum i najavljivati skorašnje potpisivanje. Potom se naglašava javno ignoriranje volje hrvatskog naroda izražene kroz objavljenu izjavu Komisije Iustitia et pax. Upozorava se na samovolju vlasti, koja "pogrješku slavi kao pobjedu". Podsjeća se kako Vlada "ni jednoga trena nije ponudila referendum o ovako krucijalnim teritorijalnim i državničkim pitanjima što je dosad neviđena praksa u nas i u svijetu", te da "nismo dali mandat ovoj Vladi" glede trajnih pitanja "identiteta, suvereniteta, integriteta i očuvanja međunarodnih granica". Inicijativa drži kako je zabluda vjerovati "da će dovođenjem RH u rizik poklanjanja državnog ozemlja" biti prekinut "lanac protuhrvatskih ucjena", jer iskustvo pokazuje: "Jednom sluga – uvijek sluga".

Među prva četiri potpisnika ove politički i medijski prešućene (totalna cenzura!) Inicijative tri su akademika (I. Aralica, B. Arapović, D. Ašperger) i jedan doktor znanosti (M. Artuković). Hoće li polučiti rezultat? Prođe li stvar kroz sve prepreke, povijest će je pamtiti kao Tuđmanov referendum. Ne dvojim da bi rezultat referenduma o Sporazumu bio dijametralno suprotan od uskladbe stajališta Predsjednika Republike, Vlade i Hrvatskoga sabora.

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo