Spuštanje šape

Prvo je u Matici hrvatskoj isforsiran problem sa Stoljećima hrvatske književnosti. Smijenjen je glavni urednik akademik Dubravko Jelčić iza kojega je stalo Uredništvo. Matičini se argumenti svode na trgovačko-financijske razloge i nekoliko propusta, koji su u međuvremenu ispravljeni, dok se argumenti Uredništva svode na to da Stoljeća hrvatske književnosti nisu uređivana na trgovačkim, već na znanstvenim osnovama. Razlaz Uredništva i Matice bio je jedini logičan ishod sukoba. Stoljeća su od početka uređivana tako da su djela hrvatskih književnika objavljivana izvornim jezikom i pravopisom, primjenjujući tekstološka načela koja je prilikom pokretanja Stoljeća postavio Vončina, uz Pavletića i Jelčića jedan od pokretača ove biblioteke. Ona je tako uređivana više-manje u koliziji s intencijom najnovijeg Matičina pravopisa. Kad je Matica ostala bez uredništva Stoljeća a Stoljeća bez nakladnika, u dnevnim novinama pojavljuje se „rasprava o pravopisu“ i o zakonu o jeziku, s prevladavajućim stajalištem kako nam ne treba jedinstven pravopis niti zakon o hrvatskom jeziku. A kad već u prometu imamo nekoliko pravopisnih priručnika, onda je, dakako, najbolji onaj najnoviji, Matičin. Matica se u vrlo kratkom roku odlučila za smjenu glavnog urednika Stoljeća i glavnog urednika Vijenca (22. listopada). A kako se ranije odrekla i Nakladnog zavoda, preostao joj je Pravopis čije se pojavljivanje poistovjećuje s nastavkom „pravopisnog kaosa“. U tom kontekstu valja primijetiti kako se u medijski insceniranoj „raspravi“ o pravopisu mnogi od „anketiranih“ zalažu da se sav posao oko eventualnog službenog pravopisa povjeri isključivo Matici hrvatskoj („Za pronalaženje rješenja mogao bi poslužiti najnoviji Matičin pravopis. Ionako bi cijeli taj posao trebalo povjeriti Matici.“, J. Silić, JL, 21. listopada). I sama MH, međutim, nije zakonski regulirana. Vješto se svojedobno izbjeglo donošenje Zakona o MH.

Na prijedlog Predsjedništva, odrekla se i gl. urednika Vijenca, Andrije Tunjića, kojega smjenjuju od kad je imenovan. Možda nije nevažno spomenuti činjenicu kako je prethodno šaptom pao i hrvatski tjednik Fokus. Je li Tunjić žrtvovan zato da se u Maticu vrati dio uredništva Stoljeća, ili je samo kolateralna žrtva Matičinih unutarnjih odnosa, ili je pak dio šire akcije netransparentnih središta moći revolucije koja ne smije stati i u medijskom prostoru? Suvislog obrazloženja smjene nema, pa ostaju operativnim samo ona koja su se pojavila u medijima tijekom protutunjićevske i protupluralne kampanje, što je porazno za zdravu pamet, Maticu i Vijenac, hrvatsku demokraciju i inteligenciju, HAZU, DHK, HHO i HND. Vijenac je pod njegovim uređivanjem povisio broj pretplatnika, prodaja je porasla a broj internetskih ulazaka na list skočio je s 5.500 na između 13 i 15 tisuća. Kao i u slučaju Fokusa mnogi su skloni vjerovati da je nalog za smjenu stigao s Pantovčaka, premda je pušten i trač da je riječ o „haaškom zahtjevu“. Tunjić u posljednjem broju piše: „U isto vrijeme kada Nobelovu nagradu za književnost dobiva Herta Müller, njemačka književnica rođena u Rumunjskoj, čije je djelo nastalo na dramatičnoj praksi i dugoročnim katastrofalnim dosezima komunističke ideologije, Stjepan Mesić, naš predsjednik u odlasku, krivotvori povijest pa dijeli odličja za stvaranje hrvatske države ideolozima komunizma koji svoje grijehe prebacuju na druge“.

Ukratko: Uredništvo Stoljeća odlučilo je prekinuti suradnju s Maticom hrvatskom „dok je na njezinu čelu sadašnje vodstvo“. Zakon o hrvatskom jeziku na dalekom je štapu. Do jedinstvenog pravopisa teško da ćemo uskoro doći. Matica je i dalje Matica – bez zakona. Vijenac je na vjetrometini loših odnosa. „Sadašnje vodstvo“ Matice imalo je alternativu na prošlim izborima. Tada se iz raznih silnica, uključujući i političke, upregnulo u „kontinuitet“ i blaćenje alternative. Sad se pokazalo pravo lice „kontinuiteta“: Spuštanje šape na Stoljeća i Vijenac, kojega vjerojatno čeka nastavak nečitljive dionice uspostavljene još za vrijeme predsjednikovanja V. Gotovca i njegove ekipe koju personificira i gl urednica matičinih izdanja, jača je, naime, i od odredaba Zakona o radu, ali je nesmjenjiva jer je SIZ-ovka. ˆˆini se da bi izbori, redoviti ili privremeni, u MH mogli dati solidan putokaz za nova rješenja i izlaz iz sadašnjih odnosa s kojima nitko nije previše zadovoljan. MH trebala bi se snažnije baviti temeljnim poslanjem, odgovarati na izazove vremena i biti jedan od pouzdanih oslonaca ne samo hrvatske kulturne javnosti nego i naroda u cjelini, jer u narodu ima veću težinu i od HAZU. Stoljećima je prirodno mjesto u stabilnoj Matici, onoj koja bi bila protiv kaosa a za uvođenje reda, osobito jezičnoga i pravopisnoga i čije bi vodstvo ponajprije trebalo insistirati na Zakonu o MH. Ovako se otvara opravdana sumnja da je i njezino vodstvo "pod nečijom šapom". Matica je od osnutka djelovala u višenacionalnim zajednicama kao braniteljica hrvatske kulture. Odgovor na pitanje koja joj je svrha i smisao u nacionalnoj državi ni poslije 20 godina nitko nije dao.

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo

{mxc}