Matica hrvatska nedavno je, zbog navodnih uredničkih propusta, odlučila razriješiti dužnosti urednika Matičina dvotjednika Vijenac Andriju Tunjića i imenovati novog. To je sada već druga smjena u kratkom roku unutar Matice hrvatske nakon razrješenja glavnog i dvoje izvršnih urednika edicije Stoljeća hrvatske književnosti, što je također obrazloženo uređivačkim propustima. U svom priopćenju za javnost kao razlog smjene u redakciji Vijenca Glavni odbor Matice hrvatske je posebice istaknuo postojanje «čvrstih i nepobitnih argumenata o nedopustivim uređivačkim propustima razriješenih urednika, a nakon njihova ustrajnog odbijanja bilo kakve rasprave o mogućnostima ispravljanja loše uređivačke prakse». A o kakvoj se «lošoj uređivačkoj praksi» radi može se naslutiti iz uredničkog komentara sada smijenjenog Andrije Tunjića, objavljenog u rujanskom broju pod naslovom «Odgovornost i strategija».(mm)

Odgovornost i strategija

Živimo u državi u kojoj je sve manje odgovornih ljudi. Sa svih strana stižu poruke koje proizvode polarizacije, svađe, oduzimaju nadu i povećavaju strah, ne samo od budućnosti nego i od prošlosti. Premda su se svi okomili na predsjednika Mesića, nije on jedini krivac. Slijede ga mnogi, a u stopu sve prate mediji koji javnosti poručuje da Hrvatska, po računicama Svjetske banke, samo što nije izdahnula. Straše nas nestankom, a ne kažu da je ta banka suvremeni kolonizator, osobito siromašne pameti.

Ivo Josipović, SDP-ov kandidat za budućeg predsjednika Republike Hrvatske, s pravom se ljuti što ga mediji pozivaju da odgovori treba li park Pantovčak, koji okružuje sadašnju, a vjerojatno i buduću rezidenciju Predsjednika, otvoriti javnosti.

Začuđuje kriva briga medija za javnost. I nevjerojatno je kako je Josipović nasjeo takvim provokacijama, nebitnima za nekoga tko želi biti odgovoran prema javnosti i tko želi biti predsjednik Hrvatske i svih Hrvata u svijetu. Morao je znati da takvim postupkom otkriva puno toga o sebi. Primjerice otkriva da se iza uljuđenog, plahog i smirenog ponašanja krije pritajeni pristalica straha od javnosti.

No nije samo Josipović takav. Odreda nam se političari ponašaju kao osamljeni otoci na koje su se birači nasukali naneseni olujom. Razvojna strategija Hrvatske mogla bi biti ta oluja. Naime, opet i sve češće gledamo i čujemo mnoga znana lica koja nam šalju poruke kako izići iz svekolike krize. Raspričali se o strategiji. Kao da su došli s drugog planeta, čude se što je Hrvatska nema ni nakon osamnaest godina samostalnosti.

Ali to ih ne priječi da nam nude rješenja koja su nas i dovela u krizu u kojoj se nalazimo. Ponašaju se prema javnosti kao da je potpuno nesposobna za bilo što, kao da i sami nisu dio nas. Poriču javnosti sposobnost odlučivanja ucjenjujući je stranim interesima i kao spasitelje nude tutore: MMF, Svjetsku banku i mnoge druge. Dok se nadmudruju i smišljaju vizije, Hrvatska je pala sa 61. na 72. mjesto po konkurentnosti, pretekla nas je čak i Crna Gora

Strategija o kojoj raspredaju u medijima naši sveprisutni pametnjakovići, čast pojedinima, uglavnom je bacanje prašine u oči zdravu razumu, koji je svjestan da se bez rada i trošenja zarađenoga ne može iz krize. Ne može se iz krize rasprodajom Hrvatske i nagovaranjem njezinih građana na nove „životinjske farme“ u kojima neće moći ni „blejati“ bez dopuštenja nekog novog Orwelova europskog Napoleona.

Nitko od stratega strategije ne kaže: Dok imamo strategiju vraćanja u prošlost i netrpeljivost prema svemu svojemu teško ćemo imati ikakvu strategiju. Podijeljeno društvo nužno je pomiriti i uvjeriti da je napredak potreban svima bez obzira na stranku, svjetonazor, religiju i ideologiju. A da bi se to postiglo ne smiju postojati dvije Hrvatske, jedna partizanska i boljševička, a druga tuđmanovska.

Međutim, u svemu tome treba biti objektivan i pravedan. Treba jasno reći kako u sveopćem mrmoru o strategiji i javnosti prednjače medijski moguli, koji, primjerice, jedan dan potpomažu ukidanje zabrane pušenja u restoranima, a drugi pišu članke u kojima se čude ukidanju zabrane. A sve iz tobožnje brige za javnost.

Naši mediji, vrijeme je da to shvate svi, davno su prestali biti savjest društva i postali najgori dio društva. Guraju društvo u kaos i propast, a sve zato jer ih je neki Juda kupio za sitan novac. Ne shvaćaju da cijena služenja drugima svakodnevno pada. Neka o tome pitaju Mesića i Josipovića.

Andrija Tunjić
Vijenac

{mxc}