Hrvatski korak dalje

Sve postkomunističke države doživjele su povratni komunistički val. Hrvatska je u tom pogledu učinila i „korak dalje“. Kad im se srušio totalitarni režim kojemu su bili „avangarda“, kad im jednoumlje više nije jamčilo povlašteni položaj hrvatski su se komunisti dosjetili poznate rečenice Ivana Mažuranića: Kad je čovjek u paklu mora tražiti mjesto gdje je najmanje vruće. I našli su svoje „novo“ mjesto ne samo u strankama različitih svjetonazora. Jedno od mjesta demokratskog „pakla“ gdje je bilo najmanje vruće bilo je „pretvorba i privatizacija“ – tamo su još carevali komunistički carevi. Na ruku im je išao i zakon predsjednika Saveznog izvršnog vijeća SFRJ Ante Markovića, po kojemu je uvedena tzv. statička metoda procjene društvenog vlasništva namijenjenog „pretvorbi i privatizaciji“. Poslije statičke metode procjene kapitala, preostaje samo pronaći „statički“ podobnog kapitalistu. Najbolji kapitalist je bivši komunist, suradnik komunističkog režima, još je bolje ako dolazi iz „dijaspore“ gdje ga je služba poslala da uhodari „radnike na privremenom radu u inozemstvu“ i „hrvatsku emigraciju“! A onda kad je i demokratska vlast uz pritiske izvana usred rata otvorila proces „pretvorbe i privatizacije“, sva su im se vrata otvorila – sigurno su se pitali – zar nije to taj komunistički raj koji smo propovijedali. Doista, nekima je bio, ali taj raj događao se iza crta obrane napadnute Hrvatske, pa su posljedice ostale ne samo na socijalnom planu, nego i na moralnom i psihičkom.

Zanimljivo je primijetiti kako se uoči najavljenih promjena Ustava javlja jednoumna želja svih politički čimbenika s demokratskim legitimitetom da u Ustav ugrade i odredbu o nezastarijevanju kriminala u procesu pretvorbe i privatizacije. Dobro je primijetio Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila (11. listopada 2009.): „Unošenje u Ustav odredaba o nezastarijevanju tzv. privatizacijskog i pretvorbenog kriminala, izvjesno je, ima puno dalekosežnije namjere: omogućiti buduću diskreditaciju same Hrvatske kao države koja je nastala i na zločinu prema Hrvatima“!

Da se htjelo raščistiti s kriminalom u pretvorbi i privatizaciji do sad se moglo stvar riješiti i bez uvođenja te svinjarije u Ustav. Zagaditi Ustav kriminalom u najmanju je ruku bacanje pijeska u oči, ako ne i laprdientia croatica. Kažu zagovaratelji da će stvar funkcionirati po načelu „plati ili vrati“. Mi znamo i za kriminal počinjen u procesu nacionalizacije u doba komunističke vlasti, ali on je izvan i iznad zakona. Komunistički kriminal ne će ući u Ustav. Tko će pokojnom djedu Stjepanu nadoknaditi po načelu plati ili vrati otete svinje, krave, purane, kokoši, njive, kukuruz i pšenicu, rakiju i vino – sve su drugovi pomeli uključujući i najže (tavan), kao i četnici devedesetih na okupiranom području dok su se komunisti pretvarali u kapitaliste i demokrate! Kriminal u nacionalizaciji ne će ući kao nezastariv, a ne će ući kao nezastariv zločin ni ustanak protiv ustavno-pravnog položaja Republike Hrvatske.

Kad su već na dnevnom redu ustavne promjene, korektno bi bilo u Ustav ugraditi i objektivnu potrebu za lustracijom. Njemačka u posljednje vrijeme vapi za dodatnom lustracijom, jer je prvu izbjeglo nekih 17.000 osoba koje su se infiltrirale u različite oblike javnoga života, od sveučilišnih profesora i političkih aktivista do medijskih djelatnika i državne službe. Hrvatska je i brojčano i teritorijalno manja, a uvjeren sam da ima puno, puno više osoba od 17.000 koje treba lustrirati. Zato je pravo pitanje, kako država uopće još funkcionira. Ma, evo kako, očajno. Predsjednik Mesić je na tragu povratnog nelustriranog komunističkog tsunamija, naime, o Danu neovisnosti, kojega nitko ne slavi, pa ni on, odlikovao visokim državnim odličjem pola Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske. Horor. Riječ je partijskim dužnosnicima. Riječ je o Partiji koja je ustrojila i vodila totalitarni komunistički režim, kojega je osudila suvremena Europa. Najveći je horor to da se među odlikovanima našao i Ante Marković, predsjednik vlade države agresora na Hrvatsku, neuspješni spasitelj Jugoslavije i socijalizma s ljudskim likom i prvi kreator partijske pretvorbe i privatizacije! [to je to? To je taj „korak više“. To je suprotan proces od onih iz suvremene Europe, koji nas vraća u mentalno stanje od prije 1990.

Nadamo se kako, unatoč tom povratnom valu i koraku više, ustavne promjene ne će na prepad uime „strateških ciljeva“ pomesti i članak 141 Ustava.

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo

{mxc}