Što su sudbine ljudi u Istočnoj Europi naspram britanskih interesa?

Ništa. Tako bi nekako glasio odgovor na pitanje iz naslova, u što smo se uostalom mogli više puta uvjeriti u povijesti. Kakva je bila britanska politika kada je padao Berlinski zid otkriva nedavno objavljeni članak iz britanskog dnevnika "The Times" kojeg ovdje donosimo u našem prijevodu. Članak se temelji na pažljivim istraživanjima, a u žarištu pažnje ima sastanak Margareth Thatcher i Mihaela Gorbačova 1989. godine, neposredno prije pada Berlinskog zida. Prijevod donosimo u dva nastavka.

Iz samih dokumenata, koji su nakon burnih zbivanja prokrijumčareni iz Moskve, vidljiva je dvoličnost zapadnih "saveznika" čiji je službeni cilj doduše bio rušenje komunizma u Istočnoj Europi, no sada nakon najnovijih otkrića nema sumnje kako Velika Britanija i Francuska nikako iza kulisa nikako nisu htjele ujedinjenje Njemačke, odnosno svrgavanje Varšavskog pakta.

Iz ovog primjera, kao što se to uostalom kasnije također pokazalo primjerice i u slučaju raspada Jugoslavije, jasna je namjera zapadnih sila da unatoč velikim pričama o zaštiti demokratskih načela, prvenstveno zbrinu vlastite nacionalne interese. Demokratsko rješavanje problema koji su nastali unutar totalitarističkih režima, ponajprije u smislu građana kojima su desetljećima nijekana osnovna ustavna prava i slobode, izgleda ni tada, kao ni danas nisu bila primarna preokupacija "gospode sa zapada".(mmb)

Thatcher je rekla Gorbačovu da Britanija ne želi ponovno ujedinjenje Njemačke

Dva mjeseca prije pada Berlinskog zida, Margaret Thatcher rekla je predsjedniku Gorbačovu da ni Britanija niti Zapadna Europa ne žele ponovno ujedinjenje Njemačke i jasno je dala do znanja da želi da sovjetski vođa učini što može da to zaustavi.

Na neobično otvorenom sastanku s gospodinom Gorbačovom u Moskvi 1989. — o kojem nikada nije bilo izvješteno u cijelosti — gđa. Thatcher rekla je i da destabilizacija Istočne Europe i slom Varšavskog pakta isto tako nisu u interesu Zapada. Ona je zamijetila ogromne promjene koje su se događale diljem Istočne Europe, ali je inzistirala na tome da Zapad neće pomoći rušenje komunizma na istoku Europe. Isto tako, Zapad ne će učiniti ništa što bi dovelo u opasnost sigurnost Sovjetskog Saveza.

Čak i 20 godina kasnije, vjerojatno je da će njene opaske izazvati buku. One su to eksplozivnije budući da je priznala da je ono što je rekla posve drugačije od javnih izjava Zapada i službenih okružnica NATO-a. Rekla je g. G. Gorbačovu da se na njih ne treba obazirati.

“Mi ne želimo ujedinjenu Njemačku,” rekla je. “To bi dovelo do promjene poslijeratnih granica, a to ne smijemo dopustiti budući da bi takav razvoj događaja potkopao stabilnost cjelokupne međunarodne situacije i mogao bi ugroziti našu sigurnost.”

Njeni tvrdi stavovi pronađeni su u zapanjujućem paketu službenih dokumenata prokrijumčarenih iz Moskve. Nakon što je g. Gorbačov napustio svoj položaj 1991., kopije državnih pismohrana išle su u njegovu osobnu fondaciju u Moskvi. Pred nekoliko je godina Pavel Stroilov, mladi pisac koji je istraživao u fondaciji, uvidio je veliki povijesni značaj zabilježenog u tim dokumentima. Kopirao je više 1.000 transkripata svih rasprava Politbiroa i ponio ih je sa sobom kad se preselio u London kako bi nastavio svoja istraživanja.

Kopije je načinio u pravi trenutak, budući da su svi transkripti sastanaka Politbiroa, kao i razgovora sa stranim državnicima sada zapečaćeni. Zabilješke sadrže detalje o tome kako su Rusi reagirali na burne događaje iz 1989. i razotkrivaju mahnite pokušaje Britanije i Francuske da zaustave ujedinjenje Njemačke pridobivanjem Sovjetskog Saveza da mu se suprotstavi.

Dokumenti također pokazuju potpunu zbunjenost u Kremlju u trenutcima pobuna širom Istočne Europe i bijega tisuća Istočnih Nijemaca u Mađarsku i Čehoslovačku. I, jasno pokazuju mržnju g. Gorbačova prema starim istočnoeuropskim komunističkim vođama – jednom je istočnonjemačkog vođu Ericha Honeckera nazvao “šupkom”, kao i njegovo naivno vjerovanje da će uklanjanje tih vođa s vlasti dovesti do zahvalnosti žitelja Istočne Europe Rusima zbog promicanja perestrojke.

Gđa. Thatcher je vrlo dobro znala da bi njene opaske izazvale svađu ako bi se otkrile. Ona je već izazvala kontroverzu — posebice među pristašama Solidarnosti u Poljskoj i na Zapadu — rekavši g. Gorbačovu da je “duboko impresionirana” hrabrošću i domoljubljem generala Wojciecha Jaruzelskog, poljskog komunističkog vođe. S odobravanjem je primijetila kako je g. G. Gorbačov “hladno” reagirao na rezultate poljskih izbora, na kojima su komunisti prvi puta izgubili, na otvorenim izborima, u Istočnoj Europi, kao i na druge promjene u Istočnoj Europi.

“Moje je shvaćanje vaše pozicije ovakvo: pozdravljate da se svaka država razvija na svoj vlastiti način, uz uvjet da Varšavski pakt ostane. Posve razumijem tu poziciju.”

Michael Binyon
Izvor: Njemačko veleposlanstvo i baza podataka Timesa

Thatcher je rekla Gorbačovu da Britanija ne želi ponovno ujedinjenje Njemačke (2/2)

{mxc}