Omogućena je revizija procesa kardinalu Stepincu

Inicijativa sa znanstvenog skupa »Kardinal Alojzije Stepinac - svjedok vremena i vizionar za treće tisućljeće«, održanog u Lepoglavi 5. prosinca 2008, da se omogući reviziju kaznenog postupka protiv bl. Alojzija Stepinca i svih osoba nepravedno osuđenih zloporabom političke moći za vrijeme komunističke vladavine, urodila je plodom.

Amandman u zadnji čas

U tijeku lipnja mjeseca ove godine u Hrvatskom saboru raspravljalo se o prijedlogu Zakona o izmjenama dopunama Zakona o kaznenom postupku. Predložene su brojne izmjene toga, prije kratkog vremena donesenog, potpuno novog zakona, ali među njima nije bilo i one za koju se zalagao znanstveni skup u Lepoglavi. Vlada RH (Ministarstvo pravosuđa) kao predlagatelj zakona i njegovih izmjena trebalo je, naime, po našem jasnom i pismeno oblikovanom prijedlogu tada potpuno izostavljene članke o reviziji ponovno uvrstiti u tekst novog Zakona o kaznenom postupku s izmjenama koje ne bi vremenski ograničavale inicijativu za reviziju i koje bi osim zakonskim nasljednicima takvu inicijativu omogućile i udrugama koje se u svojoj djelatnosti bave i zaštitom ljudskih prava.

Ipak, nakon razgovora s potpredsjednikom Hrvatskoga sabora Vladimirom Šeksom, njegovim razumijevanjem za »lepoglavsku inicijativu« i upornim nastojanjem da je obrazloži i na temelju europskih dokumenata o osudi komunističkih zločina, u gotovo posljednji trenutak prije zaključenja rasprave o Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku predložio je amandman koji je Vlada RH prihvatila i zatim Hrvatski sabor glasovanjem usvojio. Tim njegovim zastupničkim amandmanom u Zakon o kaznenom postupku, koji se primjenjuje u Republici Hrvatskoj od 1. srpnja 2009. (Narodne novine br. 76/2009), preuzete su sve odredbe o reviziji koje su ranije izostavljene, ali s dodacima koji su predloženi u Lepoglavi 5. prosinca 2008, naime, da više nema roka za pokretanje revizije i da osim zakonskih nasljednika reviziju mogu pokrenuti i udruge koje se bave zaštitom ljudskih prava.

In favorem zaštite ljudskih prava

Time je, u relativno kratko vrijeme (manje od sedam mjeseci), ne samo ostvarena »lepoglavska inicijativa« nego da će primjena zakona koji će i sada i ubuduće omogućiti reviziju presude bl. Alojziju Stepincu i brojnih drugih nepravednih presuda izrečenih zloporabom komunističke političke moći i u Hrvatskoj pridonijeti ostvarenju klasičnog načela po kojem takve presude a ne pravdu želi čovjek (pa i država) neskloni pravdi, dok pravdu a ne takve presude želi čovjek (pa i država) koja su prijatelji prava (iustitium, non iustitiam vult iniquus, iutitiam, non iustitium, vult iuris amicus). To će u našoj državi, svakako značajno pridonijeti i ostvarenju ustavnog načela vladavine prava.

Time je Hrvatski sabor odgovorio i onima koji su bez pravih argumenata pokušali obezvrijediti »lepoglavsku inicijativu«. Sada mi je, zbog toga ali i iz drugih razloga, čudno da se i nakon više od dva mjeseca od stupanja na snagu novog zakona u sredstvima javnog priopćavanja nisu mogle naći (ili mi je u pretoplim ljetnim mjesecima promaklo) vijesti i/ili komentari o tako značajnoj promjeni u hrvatskom pravnom sustavu in favorem zaštite ljudskih prava, pravednosti i vladavine prava. To je jedan od razloga zbog čega sam napisao ovaj članak da bi javnosti učinio dostupnim spoznaju o toj promjeni i njezinu značenju.

Revizija nije obnova postupka

Nakraju još jedna važna informacijama za one koji nisu upoznati s postupkom revizije (za razliku od obnove postupka). Povodom izjavljenog zahtjeva za reviziju, vijeće od tri suca mjesno mjerodavnog županijskog suda razmatra razloge za poništenje presude, i ako utvrdi da su stekli zakonski uvjeti za njezino poništenje (da su sudovi bivše Jugoslavije osobu osudili za vrijeme komunističke vladavine za politička kaznena djela, politički motivirana kaznena djela ili druga kaznena djela ako je do osuđujuće odluke došlo zloporabom političke moći, tj. u kojima je došlo do presude koja u svojoj izreci ili u postupku koji joj je prethodio krši međunarodnopravno priznata načela pravne države ili demokratskog društva ili proturječi javnom poretku Republike Hrvatske), »donosi presudu kojom se pobijana presuda poništava«.

Nema dakle potrebe za »rekonstrukcijom« glavne rasprave i ponovno izvođenje dokaza. Razmatra se ranija presuda (u predmetu Stepinac ona iz 1946. godine), i ako se utvrdi da se ona temelji na pravnim i činjeničnim razlozima koji su u suprotnosti javnom poretku Republike Hrvatske, revizija se smatra opravdanom. U slučaju o kojem govorimo ne postoje nikakve mogućnosti da bi ishod revizije bio drugačiji. Na to upućuje i sudska praksa u predmetu revizije presude K-417/47, od 8. rujna 1947, kojom je T. M. proglašen krivim i osuđen na kaznu smrti strijeljanjem. Županijski suda u Zagrebu je nakon analize te presude svojom odlukom od 18. veljače 2003. utvrdio da je revizija opravdana i tu presudu poništio. Ništa drugačije ne bi bilo u drugim revizijama, pa i onoj u slučaju Stepinac.

Novu mogućnost valja iskoristiti

Radi jasnog i nedvosmislenog shvaćanja nastojanja znanstvenog skupa u Lepoglavi i rezultata koji su, uz Božju pomoć, tako brzo ostvareni, treba, i ovoga puta, upozoriti na ono što je na znanstvenom skupu izričito naglašeno: »Djelovanje hrvatske sudbene vlasti radi poništenja presude u ovo naše vrijeme nema nikakav praktični utjecaj na brojne dokaze o nevinosti i mučeništvu sada blaženoga Alojzija Stepinca i na daljnje postupanje za njegovo proglašenje svecem. Međutim, ako bi takva revizija promjenom zakona bila omogućena (što se sada ostvarilo), 'slučaj Stepinac' bio bi od velike koristi kao poticaj i presedan za brojne druge revizije neopravdano i okrutno osuđenih brojnih svećenika i laika u tom razdoblju. Tako bi mučeništvo blaženog Stepinca i na ovaj način bilo za dobro svih nevino osuđenih i hrvatskog naroda. U povijesti prava poznata je maksima fiat iustitia, pereat mundus (neka se izvrši pravda, makar propao svijet). Ona mora imati i svoj dodatak, čak važniji, manje sporniji i korisniji od nje: Neka se ukloni (poništi) nepravda da ne propadne svijet. To mora biti maksima koja se mora respektirati u svim suvremenim državama, a posebno onima koje su kao i Hrvatska imale komunističku vladavinu od prestanka II. svjetskog rata do g. 1990, među kojima i neke članice Europske Unije koje odlučuju o našem ulasku u tu zajednicu država.«

Tu mogućnost valja sada bez ograničenja roka iskoristiti - i to zakonski nasljednici ili udruge - u slučaju kardinala Stepinca i svih nevino osuđenih zloporabom komunističkih vlasti.

Dr. Željko Horvatić
Glas Koncila

{mxc}