Najsnažnija je podjela na bogate i siromašne

U Europskoj uniji i dalje je ostalo pravilo da tržište i privatizacija imaju sve regulirati i da tu politika nema što tražiti. Neobuzdani kapitalizam, koji je i u Hrvatskoj zavladao, postao je globalnim modelom, koji je u prvi plan stavio slobodu, a tek negdje na zadnje mjesto socijalnu pravdu, koja je do pada komunizma na Zapadu zajedno sa slobodom predstavljala jedinstvo u teoriji i u svakodnevnoj političkoj i gospodarskoj praksi. Vlasnici kapitala grabili su velike profite, ne dijeleći ih više pravedno s posloprimcima. Društvo se svugdje u Europi polariziralo na siromašne i bogate. Politika osjećala se bespomoćnom u vladavini nitkova, koji su proizveli današnju globalnu krizu. Njima je sloboda služila kao paravan za beskrupulozno bogaćenje pojedinaca. Tako u Njemačkoj dvadeset posto stanovništva posjeduje više nego osamdeset posto privatne imovine. U Njemačkoj se nakon sjedinjenja zemlje razvio dvoklasni sustav zdravstva. Školovanje i izbor zvanja sve više ovisi o socijalnom podrijetlu. Zaduženje po glavi stanovnika iznosi oko 20.000 eura, a stručnjaci kažu da će zaduženje stanovnika za nekoliko godina iznositi 25.000 eura.

Španjolski procvat na betonu

Danas raste broj Europljana, ne samo u Njemačkoj, koji znaju da su bili bačeni u mišolovku koju su im namjestili gospodari banaka i ekonomije. U koju god zemlju pogledamo naći ćemo ruševine neokapitalizma, koje se ne će moći odstraniti u kratkom roku. Trijezni stručnjaci kažu da će sadašnja kriza dugo trajati i možda dobiti sasvim nove oblike, o kojima se malo govori. No pogledajmo na jug Europe.

Ponosna Španjolska, zemlja velikih svetaca, pjesnika i umjetnika svih vrsta, slovila je još prije nekoliko godina kao perspektivna članica Europske unije. Svi su joj se divili i opisivali je kao pravo čudo. Danas je ta parlamentarna monarhija sa 42 milijuna žitelja u najdubljem ponoru nakon građanskog rata tridesetih godina prošlog stoljeća. U ovoj godini – stoji u izvješćima – izgubilo je posao oko dva milijuna ljudi. Nezaposlenost iznosi 18,7 posto, slijedi Letonija sa 16,3 posto. U Španjolskoj je bez posla preko četiri milijuna ljudi, više nego u Njemačkoj iako ona ima oko 80 milijuna stanovnika. Najviše su pogođeni mladi ljudi. Blizu 37 posto mladih ispod 25 godina nema posla. Za tu mladež sociolozi kažu da spada u izgubljeni naraštaj, u među-naraštaj koji nema životnih projekata, koji niti radi niti uči. Poduzeća otpuštaju ne samo nestručnjake, nego i kvalificirane inženjere, koji su se dokazali u zvanju. Sve je u zastoju, pa i tisak, jer više nama dovoljno novinskih oglasa. Taj pad tim je zastrašujući što je Španjolska u prošlom desetljeću stvorila više radnih mjesta nego sve druge države članice EU. Procvat se zasnivao na betonu. Godišnje je izgrađeno preko 800 000 stanova, a to je više nego u tri velike zemlje zajedno – u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji. Vlasnici stanova i kuća željeli su na brzinu puno zaraditi. Danas u velikom dijelu tih stanova nitko ne stanuje. Trgovine su prazne. Kupci ne dolaze. Ta gradnja donosila je godišnje 30 posto bruto društvenog proizvoda. Osim takvih problema, Španjolska ne zna kako riješiti problem doseljenika. U zemlju se u potrazi za kruhom «uselilo» preko pet milijuna stranaca, koji prouzrokuju velike političke nemire. Španjolci – pišu izvjestitelji - gube iluzije i nadu u bolju budućnost. To koristi ultradesnici, stranci Frente Nacional.

Latvija na rubu državnog bankrota

Usmjerimo pogled na Baltik. Latviju su sve do nedavno opisivali kao zvijezdu među novim članicama Europske unije. A sada se u njoj sve zamračilo. Zadesila ju je najveća kriza nakon uspostave neovisnosti 1991. Još krajem 2008. gospodarska aktivnost smanjila se za 10,5 posto. Zemlja je stalno na ivici državnog bankrota. Premijer Valdis Dombrovskis mora surađivati s MMF-om, od kojeg je Latvija dobila kredit u iznosu od 7,5 milijarda eura. Mirovine umirovljenicima smanjene su do 10 posto, a plaće u javnim službama do 20 posto. Govori se da će se privredna aktivnost smanjiti za 18 posto. Zemlju s 2,3 milijuna stanovnika potresali su ove godine krvavi nemiri.

Mađarska u dubokoj recesiji

U našoj susjednoj zemlji Mađarskoj stvari se nisu smirile. I tamo su političari debelo lagali. Još prije pola godine tvrdili su da Mađarska nije Island, da je u njoj nemoguć državni bankrot. To je bila laž. Mađarska je naime još krajem 2008. bila na granici platežne nesposobnosti. Skočili su joj u pomoć međunarodni instituti. No unatoč tome što su Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka i Europska unija dodijelili toj zemlji kredit u visini od 20 milijarda eura, Mađarska se danas nalazi duboko u recesiji. Brutodruštveni proizvod smanjit će se u ovoj godini više od 6 posto. Smatra se da će Mađarska krenuti naprijed tek 2011. Slabija potrošnja stanovništva i slabosti u izvoznoj privredi negativno se odražava na narodno gospodarstvo. Prema procjenama bečkog Instituta za međunarodne gospodarske usporedbe kvota nezaposlenosti iznosit će ove godine 10,5 posto, a sljedeće godine 11 posto.

Poljska, Bugarska, Rumunjska…

Poljska vlada odlučila je čuvati svoju valutu zloti i posebnim pomoćima zaštititi ugrožena poduzeća. Godine 2012. trebala je Poljska uvesti europsku valutu – euro. Međutim, s obzirom na krizu liberalno-konzervativna vlada objavila je 30. srpnja 2009. da odstupa od tog plana. Ako Poljska u sljedećim godinama ukloni deficite u državnom proračunu, pristup zajedničkoj europskoj valuti ocjenjuje se kao moguć tek 2015.

Bugarska je dobila novu vladu krajem srpnja 2009. i iz Sofije javljaju izvjestitelji da će premijer Boiko Borissow okupiti oko sebe stručnjake. On želi pokrenuti bugarsku industriju, poljoprivredu i infrastrukturu i dovesti u zemlju nove investitore. Međutim, pitanje je kako to može uspjeti jer u zemlji vlada veliko nezadovoljstvo svim političarima. ˆˆitave društvene skupine osjećaju se kao autsajderi, ljudi bez perspektive. Zbog toga napuštaju zemlju. Tvrdi se da je nakon 1989. Bugarsku napustilo milijun ljudi. Oni su otišli u Ameriku, Veliku Britaniju, Španjolsku i Njemačku. U središnjici Europske unije u Bruxellesu drže da je pristup Bugarske i Rumunjske EU bio preuranjen. Krajem srpnja 2009. objavljen je peti izvještaj EU i o Bugarskoj i o Rumunjskoj. Od Bugarske se u tom izvještaju traži da povede borbu protiv korupcije i organiziranog zločina. Na adresu Rumunjske postavljaju se slični zahtjevi. Rumunjski parlament mora omogućiti da se pravosuđe odlučnije pozabavi suzbijanjem korupcije na najvišoj razini.

Italija u diktaturi smiješka

Što je Europa u političkom smislu, pokazuje i Italija, zemlja za koju je jedan Talijan rekao da se njezini fašisti dijele u dvije kategorije: u fašiste i antifašiste. Tamo je politika premijera Berlusconija dovela zemlju u situaciju da se njenom Dolce vita mentalitetu svi rugaju. Njemački tjednik Der Spiegel pokupio je puno podataka o toj zemlji i u svom 31. broju 2009. objavio prilog pod naslovom Ciao Bella. Süddeutsche Zeitung kaže u jednom prilogu da je zemlja s one strane Alpa «smrdljiva čizma». Zapadnonjemački radio emitirao je prilog u kojem je Italija nazvana «Diktaturom smiješka «. Londonski magazin Economist drži da je Italija Kolumbija. Kanadski dnevnik «The Globe and mail« usporedio je Italiju s vojnim režimom. Zašto svijet tako gleda na Italiju? Vjerojatno zbog toga što tamo zapravo postoji samo jedna stranka, stranka premijera Berlusconija. Tu više nema demokršćana, a ni Partito komunista Italiano, partije koja je nekad imala preko 2 milijuna članova, nema danas nikakve važnosti. Svuda je prisutan berlusconizam, pa neki Italiju nazivaju Berlusconistan. Berlusconi sustavno ignorira sve europske norme koje ne služe njegovom medijskom imperiju. U tim medijima za njega rade stotine tisuća ljudi, svi oni ovise o njemu. Sve je u rukama njegovih poduzeća, njegovih televizijskih stanica (pet), njegove stranke. Tko se god njemu suprotstavi, nema šanse da prođe. On odmah mijenja ustav, ali čini se da Talijani dobro žive sa svojim političkim vodstvom. Jedan analitičar je rekao da je nedostatak eficijencije « u talijanskoj politici «najdjelotvornije sredstvo naše slobode». Talijani ne vole pravila EU. Njima je draža korupcija, kaže jedan sociolog. Ako su pravila preštura treba prijeći njihove granice, inače se gubi talijanska vitalnost. Talijanska korupcija sprječava pobjedu europskog standarda i daje prednost šarolikosti života. Italija je uvijek bila nekima uzor kaže sociolog Peter Kammerer. Hitler je studirao Mussolinija, ljevičari su se divili talijanskom eurokomunizmu, Njemačka Frakcija Crvene armije divila se talijanskim Crvenim brigadama. No unatoč zagonetnosti i neshvatljivosti Italije i Talijana, Italija je i dalje najomiljenija turistička zemlja za Nijemce i Europljane, kako pokazuje spomenuti osvrt pod naslovom Ciao bella u magazinu «Der Spiegel».

Europska unija nije i ne može biti «jedinstvena» dok u njoj žive narodi s vlastitim identitetom i mentalitetom. U nevolje ih baca programatska praznina i prosječnost političke elite, koja je dopustila polarizaciju društva u europskim državama na siromašne i bogate, što može dovesti do nesagledivih posljedica.

Stjepan Šulek
Hrvatsko slovo

{mxc}