Rok valjanosti.

Na policama naše višestranačke robe neprestano je ista situacija, isti artikli, neki već više puta vraćeni kao roba s grješkom, ili roba s isteklim rokom valjanosti. Stranački ih trgovci prepakiraju, ili ih opet i bez prepakiravanja vraćaju na police kao svježu, novu, robu. Takva praksa dokazuje nam krizu političkih stranaka, koje pak generiraju krize i na drugim područjima. Sve dok pokorno na blagajni plaćamo prijevaru i sami smo sukrivci.

HNS već godinama nudi konzerve Čačić i Pusić – kao da imaju neograničeni rok valjanosti poput jna suhih obroka. Potrošači ih vraćaju, ta, nose nadnevak još od 1918., a tek onaj poznati Tuđmanov postotak o onima koji nisu željeli normalnu hrvatsku državu zadovoljan je njihovom kakvoćom. Ali konzerve se i dalje pojavljuju kao svježi i novi „kandidati“. Mjerodavni državni inspektorat dosad nije reagirao, premda je Pusićeva u Srbu 27. srpnja prodavala jugoslavenski uvoz, četništvo, naime, kao domaći, hrvatski, proizvod. I to bez pdv-a. Dakle, „na crno“.

Kako težimo „europskim standardima“ više tamo gdje su oni apsurdni negoli pravim europskim standardima, tako se događa da se iz stranaka izbacuju „krastavci“ koji nisu propisane težine, oblika i dužine. Ne mjeri se kvaliteta, nego propisani normativizam. I to je postao – standard. Baš zbog toga što se ne uklapa u normativizam nadrapala je istaknuta saborska zastupnica HSS-a Marijana Petir, dok su se ministar Božidar Pankretić, pa i predsjednik Josip Friščić, prilagodili se jednoobraznim, kažu u Dalmaciji - kukumarima. Europska unija, međutim, nedavno je odustala od protuprirodnog normativiziranja poljoprivrednih proizvoda. No, do uvođenja revidiranoga europskog standarda u klimavom kiosku hrvatske politike još ćemo se načekati, premda je u međuvremenu povećan porez na dodanu vrijednost za 1 posto, dok se istodobno stimulira uvoz mlijeka u prahu, a naše mlijeko, pravo kravlje mlijeko, ide u izvoz.

Đurđa Adlešić, slijedeći primjer Sanadera, shvatila je, nasuprot HNS-ovim konzervama, kako joj je istekao rok valjanosti! Odustaje od predsjedničkog mjesta HSLS-a. Evo dva svijetla primjera, pa ne možemo sad reći kako je stvarnost samo crno-bijela. Ima i sivkastih tonova.

Gotovo je nevjerojatno da jednome Slavku Liniću, zagovaratelju MMF logike zaduživanja, ne istječe rok valjanosti, ili jednoj Gordani Sobol, početkom devedesetih deklariranoj jugoslavenki. Ne može se reći da SDP ne podmlađuje svoje politproizvode, evo, sad guraju poslije nekoliko modela barbika i nove modele Kena: Bauka, Marasa, Mršića, Jovanovića, Račana juniora – novi hardware, ali, jao, sa starim čipovima i svega 16 megabajta memorije. Zato ne mogu upamtiti ništa od najnovije hrvatske povijesti, pa se drže starih obrazaca – dobiti mase na socijalnim pitanjima kako bi potom demokratskim legitimitetom gurali svoju ideologiju usko povezanu s jugoslavenskim mentalitetom vanjskog zaduživanja. Živjeti na kredit, krajnji im je doseg.Tito je u tome bio pravi majstor. Ne skreću s njegova puta.

IDS? Budimo ozbiljni i realni: Nema nigdje takvoga kulta nedodirljivosti vođe kao što se to već drugo desetljeće u IDS-u provodi s Ivanom Jakovčićem. Otpao je čak i majstor yoge Dino Debljuh, nije mu pomoglo ni usavršavanje u Indiji na mjestu hrvatskog veleposlanika za mantru. Nema učinkovite mantre suprotive Jakovčiću.

Trgovci HDZ-a priča su za sebe. Za kandidata predsjedničkih izbora dva izborna ciklusa prekasno ponudili su dr. Andriju Hebranga s urednim liječničkim certifikatom. Kad je bez problema mogao osvojiti predsjedničke izbore i bez tog certifikata, stranački trgovci ponudili su Matu Granića, robu s nepopravljivom grješkom, sada dekana škole Ive Pukanića. Na popravnom ispitu opet su pali. Pad je zakrpao Sanader abdiciravši tako da je na svoje mjesto postavio Jadranku Kosor. Umjesto prve predsjednice države postala je prva premijerka – svi su zadovoljni, uključujući i oporbu koja, kao, nešto galami. Ali, do toga ne bi došlo da glavni stranački kuhar nije shvatio kako mu je istekao rok valjanosti budući da su mu se na kuhinjskim krpama made in EU poderale i zakrpe tipa „EU nema alternative“, „individualni pristup EU“ i „hoću to ovdje jasno istaknuti“. Tko je još preostao a da mu je istekao rok valjanosti? A, kome nije!? Počevši od Mesića. Društvo puno političara s isteklim rokom valjanosti i daljnom tendencijom negativne selekcije, može očekivati unutarnje truljenje. Zato bi potrošači proizvoda obrtnika hrvatskog višestranačja morali, kao i u trgovini mješovite robe, uz deklaraciju o podrijetlu i sastavu, stalno provjeravati i rok valjanosti. To je europski standard!

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo

{mxc}