Predsjedništvo Predsjednika Republike

Kako je nedavno najavljen tzv. treći blok (SDP, HNS, IDS) očekivalo se da će iz njega proisteći jedan, zajednički, predsjednički kandidat. S obzirom na činjenicu da je svaka stranka trećega bloka istaknula svojega kandidata, može se pretpostaviti, ako bi tzv. treći blok izašao na redovne ili prijevremene izbore te pri tom ostvario izborni rezultat dostatan za formiranje vlade, da ta, dakle, vlada, ne bi funkcionirala prema načelu općega dobra, već po načelu rogova u vreći. Ta, ni uokolo predsjedničkog se kandidata ovaj trolist ne može usuglasiti. To jest kod podjele funkcija svako vuče na svoju stranu. Ta bi vlada bila opterećena podjelom funkcija, matematikom međustrančarskih odnosa, a s obzirom na dosadašnje iskustvo možemo slobodno zaključiti da bi u vanjskopolitičkom nastupu nastavila stopama Račanove i Sanader-Kosor vlade. Uostalom što to može novoga ponuditi od bitnoga značaja za državu i narod, jedan Milanović, Čačić ili Jakovčić, a da ovodesetljetne vlade nisu već odradile? Možda imaju neke specifičnosti? Milanović se prošle godine svrstao među slavljenike zločina u Srbu (27. srpnja). Čačić se već jednom samokandidirao za „premijera“, premda ne postoje izbori za premijera. Jakovčić promiče Istru višegodišnjim pozivanjem Jovanke Broz, r. Budisavljević, na Brijune – kao da je njemu, Titovu pioniru, Broz u nasljedstvo ostavio Brijune. I Jovanku.

Ove tri stranke već su bile u poziciji poslije 3. siječnja 2000. I što se dogodilo? Otvorili su vrata nekontroliranom vanjskom zaduživanju, okrenuli su leđa dotadašnjem strateškom partneru SAD-u i klekli pred Londonom, okrenuli su leđa Hrvatima u Bosni i Hercegovini i jurnuli Beogradu (Zapadnom Balkanu), napravili nezakonitu lustraciju u javnim medijima, diplomaciji, vojsci, policiji, kojom su očistili sve one koji su pridonijeli stvaranju slobodne i demokratske Hrvatske. Hrvatske branitelje sveli su na objekt permanentne „revizije“, po partizanskom uzoru „narodnih neprijatelja“. I sad najavljuju treći blok, kao nešto novo!

Kako, međutim, u trećem bloku ima previše klijentelističkih guzica, a premalo stolaca, odlučili su se svaki za svojega kandidata. Bilo bi najbolje da na predsjedničke izbore izađu sva tri objedinjena, po uzoru na jugoslavensko Predsjedništvo. Oni mogu rotirati, ne godišnje, nego tjedno, to bi bilo demokratičnije! Svake godine predstavnik jedne socijalističke republike ili socijalističke autonomne pokrajine bio je Predsjednik Predsjedništva SFRJ. Pa je tako došao na red čak i Mesić, kojega je Tuđman poslao u Beograd da im tamo priča viceve dok je on u Zagrebu i na međunarodnom planu radio pravi posao.

SDP se odlučio za skladatelja Josipovića u čiji opus ovom prigodom ne možemo ući – premda smo čuli da je na tom planu darovit. On je kao politički čimbenik u javni prostor ušao kad je ispred Saveza za Europu trebalo u Hrvatskoj promicati i braniti protuhrvatsku politiku Carle del Ponte. Od tada je redoviti gost HTV-a. Njegov tromi nastup može poboljšati druga trećina troosbnog Predsjedništva Predsjednika Republike. IDS se, naime, odlučio za Kajina, po zanimanju saborskog galamdžiju, 14 godina masira nas verbalističkom zajapurenošću. Josipović i Kajin djelovali bi kao simpaticus i parasimpaticus. Treći dio Predsjedništva Predsjednika Republike je hrvatski endem! Vesna Pusić. Za nju HNS tvrdi da je najbolje što u ovom trenutku Hrvatska može dobiti. Koja Hrvatska? Ona iz jugorazdoblja? Ova sigurno ne. Te da je njihovo istraživanje pokazalo da je ona bolji kandidat od Čačića. Objektivno istraživanje a ne stranačko pokazalo bi da su Pusićeva i Čačić dobri kandidati, ali ne za demokratsku i slobodnu, pravnu i uspravnu državu. Osoba koja je u Saboru Republike Hrvatske lažno optužila Republiku Hrvatsku da je izvršila agresiju na RBiH, već bi odavno, da je HNS doista hrvatska, narodna i demokratska stranka, bila izbačena iz članstva, a da je Sabor tada doista bio više hrvatski a manje pusićevski, trebao joj je skinuti zastupnički imunitet kako bi joj mjerodavno državno tijelo utvrdilo odgovornost. I Pusićeva može funkcionirati samo u mehanicizmu trobloknog Predsjedništva Predsjednika Republike.

Mislim da bi to Predsjedništvo prvu odluku donijelo o tomu da je Stjepan Mesić doživotni počasni predsjednik Predsjedništva Predsjednika Republike – odluka stupa na snagu s danom donošenja, u potpisu Josipović, Kajin i Pusićeva. Ponovilo bi se tako ono što se nedavno dogodilo na hadezeovom saboru na kojemu je predsjednik Sanader prije egoističke ili nametnute mu abdikacije odlučio da će postati doživotni počasni predsjednik, ili ono kad je sedamdesetih Tito odlučio da je njegova hohštaplerska visost doživotni šef SFRJ, SKJ i JNA. Predsjedništvo Predsjednika Republike nije ustavna kategorija, ali, ionako, tko ovdje šiša Ustav, zakone, kolektivne ugovore i stečena prava. Imamo Rebalans! Za vrijeme Tuđmana imali smo – Hrvatsku.

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo

{mxc}