Sva javna glasila obasipaju nas svakodnevno hrpama vijesti i komentara o svakojakim ljudima i događajima. Većina tih sadržaja nema nikakvu važnost za naše živote, jer pripadaju područjima «crne kronike», tračeva, afera i skandala, prikaza života tzv. celebrity, dakle osoba koje slavnima učiniše ta ista glasila, a koje ne znaju ništa i ne rade ništa nego se samo «pojavljuju». Gomila smeća i tričavih priča nudi nam se i nameće u pisanim i elektronskim medijima, dok o pravim i važnim stvarima za naše živote, sadašnjost i budućnost našega društva i države ne doznajemo ništa ili pak premalo. Larma o nevažnom, muk o bitnom? Nova hrvatska šutnja?

Zašto se, primjerice, prešućuje suđenje generalu Slobodanu Praljku pred sudom u Haagu? Istom tu i tamo neke novine zabilježe da proces traje. Kao da se ne brani Hrvatska pred tim sudištem i svjetskom javnošću. Nedavno je bih pisac i pjesnik Abdulah Sidran izjavio: «On radi grešku u Haagu, umjesto da brani sebe, preuzeo je ulogu hrvatskog viteza koji brani hrvatsku stvar». A to je nadasve točna definicija Praljkove obrane, premda je Sidranova! Praljak se zbilja ne trudi opovrći optužnicu protiv sebe kao okrivljene osobe (u uvodnom dijelu procesa izjavio je da odbija optužnicu u cijelosti) nego uporno i zapanjujuće temeljito brani Hrvatsku i njeno postupanje tijekom rata u BiH. Dakle istinu i pravdu, a ne samo i jedino vlastitu kožu. Zna, naime, da će tek pobijanje i propast tvrdnje kako je Hrvatska ratovala da bi podijelila susjednu državu potvrditi potpuno krive pretpostavke na kojima počiva optužnica. I time mu vratiti slobodu. Zato je Praljak prikupio golemu građu, objavio pravu nizanku publikacija punih pouzdanih i vjerodostojnih dokumenata pa pomoću njih tumači sudu što se zapravo događalo u BiH tijekom rata. I tko je žrtva a tko napadač. Sudeći po odjecima, suci znadu biti zbunjeni Praljkovim svjedočenjem i pobijanjem sastavnica optužbe, jer se obično ne očekuje da okrivljeni znanstvenim postupkom opovrgava krive i lažne navode Tužiteljstva.

Sjetimo se da je svojedobno naručio stručno vještačenje rušenja Starog mosta u Mostaru i to od neprijeporno objektivnih i kvalificiranih stručnjaka (čak negdašnjih pripadnika JNA!). Raščlamba je vrlo složenim postupkom mjerodavno dokazala da je most raznesen eksplozivom, a ne tenkovskom vatrom HVO-a, pa dakle propada jedna od svjetski kolportiranih optužaba protiv b-h Hrvata, ali i Hrvatske. Da se zapravo našoj državi i predsjedniku Tuđmanu sudi na ovom procesu u Haagu ne vjeruju valjda samo potpuni naivci, neobaviješteni ili pak tvrdokorni protivnici svega što je hrvatsko i domoljubno. General Praljak to naravski dobro znade i zato ulaže toliki trud i pamet da obrani pred svjetskom i našom javnošću ideal za koji se borio i još bori – od Sunje do već tri godine samice u haaškom zatvoru. Nije mu lako, jer haaški tužitelji imaju preciznu zadaću: napisati povijest o Domovinskom ratu onako kako odgovara međunarodnim čimbenicima, ne istini i pravdi. Poglavito izjednačiti žrtvu i krvnika. [to njima onda znači podatak da su pripadnici Armije BiH ratovali i ubijali Hrvate dok su njihove obitelji živjele na sigurnom u hotelima na jadranskoj obali i otocima a troškove im je podmirivala hrvatska Vlada?

O suđenju generalu Slobodanu Praljku u nas se uporno šuti, a on snažnije i dokumentiranije brani i zauzima se za Hrvatsku od dobroga dijela naše diplomacije. Nažalost.

Igor Mrduljaš
Hrvatsko slovo

{mxc}