Čak ako dijete poživi deset sati, postoji svrha koju mu je Bog dao

Dr. Haywood Robinson (Los Angeles, 1952.) i Daphne Robinson (Atlanta, 1962.) supružnici su i medicinski djelatnici koji zajednički sudjeluju u zaštiti života, prozvani »dinamični duo«. Dr. Robinson zadužen je za područje medicine u ekumenskoj molitvenoj inicijativi »40 dana za život«, a Daphne Harris Robinson u sklopu organizacije »Journey of a Lifetime« (»Životno putovanje«) pruža potporu roditeljima koji se suočavaju s nepovoljnom dijagnozom svoje nerođene djece.

Ovogodišnja je konferencija »Život, dakle, biraj« (17. i 18. travnja) udruge »Hrvatska za život« među renomiranim govornicima u Zagrebu ugostila i bračni par Robinson. Dr. Haywood Robinson, liječnik rodom iz američke savezne države Kalifornije, govorio je na konferenciji, a 20. travnja gostovali su i u Splitu. Za Glas Koncila podijelili su svoje životne priče i ohrabrili Hrvate na daljnje zauzimanje za kulturu života.

»Biraj, dakle, život«

Dr. Robinson za naslov svojega izlaganja na konferenciji odabrao je poznati redak iz Ponovljenoga zakona (30, 19) u kojem Bog preko Mojsija upućuje Izraelce da biraju život, kako bi živjeli »oni i njihovo potomstvo«. »To ima smisla. Ako ne odaberemo život, umiru naša djeca i naš rod. Pritom govorim o održanju ljudskoga roda koji je Bog stvorio, počevši od Adama i Eve. Bog želi da budemo plodni i množimo se. To znači da imamo djecu i budemo uspješni u životu. Slijedimo li Božje naputke, uspijevamo u tome. Kada ih napustimo, ne uspijevamo. Kada ubijamo svoju djecu, nismo uspješni. Trenutačno je u toliko zemalja stopa nataliteta ispod razine održanja koja je 2,1. U SAD-u nedavno je pala na 1,5. Najgora je situacija u Južnoj Koreji, ondje je stopa 0,7. Tako ne možemo preživjeti«, rekao je dr. Robinson. »Bog je u svakom slučaju za život jer Isus je rekao da je došao donijeti život, i to u izobilju. Djeca su Božji blagoslov. Glavna je poruka koju sam htio prenijeti da kada slijedimo Božji plan, uspijevamo u životu«, dodao je i istaknuo kako je zahvalan na prilici da dođe u Hrvatsku. »Ljudi su vrlo topli, a mladi posjeduju određenu vitalnost. Vrlo ste blagoslovljeni ovdje u Hrvatskoj jer ovdje je toliko ljudi koji se bore za zaštitu života«, rekao je liječnik koji je u borbu za živote ljudi krenuo još zajedno sa svojom prvom suprugom dr. Noreen Johnson Robinson (preminula 2021.), a izvodili su pobačaje sve do obraćenja 1986. godine, kada su postali gorljivi zagovornici života, što su opisali u knjizi »Skalpel i duša«.

Bebe s dijagnozom – ugrožena skupina

Daphne Robinson na konferenciji je govorila o opcijama zdravstvene njege pri nepovoljnoj dijagnozi i mogućnosti palijativne skrbi u traumatskoj situaciji, pri čemu se pruža potpora ženama i obiteljima koje se suočavaju s nepovoljnom dijagnozom.

»Kada je moguće da dijete ima trisomiju 18, Downov sindrom ili rascjep usne i nepca, medicinska zajednica nerijetko vrši pritisak na roditelje da odaberu pobačaj. Mi im pružamo informacije, čime ih učinkovito osnažujemo kako bismo poboljšali zdravlje majke i djeteta. Pomažemo im protumačiti rezultate testiranja i informiramo ih o različitim opcijama liječenja koje postoje. Osnažujemo ih kako bi ispunili svoju roditeljsku ulogu, kako bi medicinska zajednica poštovala njihove vrijednosti i želje. Nažalost čak i kada roditelji kažu da ne podupiru pobačaj, medicinski djelatnici opet će ih poticati na pobačaj. Vrlo je važno znati da prenatalna dijagnostika nije sto posto točna. Naše je stajalište da treba roditi dijete, stabilizirati se i tek onda procijeniti situaciju. Poznajemo obitelji čija su djeca prije rođenja dobila teške dijagnoze, a potom su rođena potpuno zdrava. Sva su djeca stvorena na Božju sliku. Sva ona imaju pravo na dostojanstvo i poštovanje te na jednaku zdravstvenu skrb kao bilo koja druga osoba«, istaknula je Daphne Robinson.

»Nerođeno dijete s dijagnozom ugrožena su skupina ljudi. Nad njima se provodi genocid. Mi im pružamo potporu. U SAD-u se svaki dan pobaci oko dvije tisuće djece: 90 posto djece s Downovim sindromom pobaci se, uz pretpostavku da nije dovoljno inteligentno ili da će imati srčanu manu. To je pogrješno. Pobačaj je eugeničko sredstvo, kao kada su pokušali istrijebiti Židove«, rekla je sugovornica.

»U organizaciji ‘Životno putovanje’ smatramo da život treba štititi od začeća do prirodne smrti. Neovisno o tome koliko dugo dijete živi, za to je dijete to životno putovanje, tijekom kojega ono ostvaruje utjecaj na druge. Bog je svima njima dao svrhu. Možemo posvjedočiti kako su obitelji s djecom s teškoćama radosne. Druga djeca u tim obiteljima razviju empatiju, suosjećanje i ljubav te pokazuju veći stupanj odgovornosti«, istaknula je. »Potrebna je bezuvjetna suosjećajna ljubav. Čak ako dijete poživi deset sati, postoji svrha koju mu je Bog dao. Mi često na to gledamo iz ljudske perspektive, a Bog gleda potpuno drukčije«, dodao je dr. Robinson.

Put do spoznaje o pobačaju

Na pitanje kako je nakon više godina prakse promijenio stajalište o pobačaju dr. Robinson odgovorio je da smatra da svi znaju da je pobačaj neispravan, no nastoje postići da »zazvuči bolje«. »Znao sam da je pobačaj pogrješan na temelju biologije, da oplodnjom počinje razvoj ljudskoga bića. Znamo da, kada se prekine taj razvoj, oduzima se jedan ljudski život. Međutim u duhovnom boju Zli nastoji uvjeriti ljude da dijete još nije rođeno, da je pobačaj legalan i slično. Međutim ne može protiv znanosti. Činjenica je da ljudsko biće započinje život kao jedna stanica, a za četrdeset tjedana spremno je izići. Slogan ‘Moje tijelo – moj izbor’ nema smisla jer riječ je o dvama različitim tijelima koja mogu imati različite krvne grupe. Međutim nisam bio vjernik i moja je savjest bila utišana. Kad čovjek povjeruje u Boga, ‘obnavlja se duhom svoje pameti’, kako kaže Sveto pismo. Duh Sveti čini da vidi stvari jasno. Prije obraćenja mislio sam samo na sebe. Kada sam prvi put vidio pobačaj tijekom stažiranja, oko mene su bili stariji liječnici i kolege, i želio sam biti poput njih. Nešto u meni govorilo mi je da to što gledam nije u redu, no već je idući put taj osjećaj bio slabiji. Što više pobačaja čovjek vidi, taj se čin sve više dehumanizira i depersonalizira. Pomisli da pomaže ženi, da je to što radi plaćeno i da će dobiti novac. Nisam uživao u izvođenju pobačaja, no uživao sam u novcu koji sam za to dobivao«, posvjedočio je dr. Robinson. »Zapravo sve zlo u koje su ljudi uključeni povezano je s novcem – trgovanje ljudima, trgovina drogom, krijumčarenje«, dodao je.

Osobno iskustvo – najčešći put promjene

»Kada liječnik počne razmišljati o ženi kojoj izvodi pobačaj, o tome kako je povrjeđuje, postane svjestan stvarnosti. Kada mu Bog otvori oči – kao što se dogodilo Abby Johnson – netko može pitati zašto je promijenila stajalište baš taj dan, što je tada bilo toliko drukčije. Isto se to dogodilo meni, samo u drugom gradu. Želim naglasiti da je Bog taj koji preobražava, koji sve čini novim. Postoje ljudi koji promijene stajalište iz čisto ljudskih razloga, na temelju argumenata, no obično promjena iziskuje nešto dublje. Možemo doduše reći da postoje pravni argumenti, da Američka deklaracija neovisnosti priznaje da je Bog stvaratelj života, no to nismo još prihvatili kao društvo«, rekao je dr. Robinson.

»Uvijek sam mislila da sam za život. Odrastajući u liberalnoj Kaliforniji, gdje smo bili bombardirani propobačajnom retorikom, smatrala sam da nikada ne bih mogla napraviti pobačaj, no ako ga neka žena želi, to nije moja stvar. Bilo je tako sve dok moja najbolja prijateljica nije ostala trudna i htjela je da je odvezem u kliniku za pobačaje. Znala sam da to ne mogu učiniti i da ne mogu podupirati nešto što je zlo, a ne dobro. Zapravo čin ne može biti istodobno zao i dobar«, smatra Daphne Robinson.

Plodovi molitve

Otkada je ekumenska inicijativa »40 dana za život« prisutna miroljubivim molitvenim bdjenjem, diljem svijeta spašeno je više od 26 tisuća dječjih života, prema navodima ljudi koji su se javili i posvjedočili, a stvaran je broj još veći. Navodi da je 185 ustanova u kojima su se izvodili pobačaji zatvoreno, a 277 djelatnika napustilo je industriju pobačaja. »Postoji mnogo neodlučnih ljudi koji, kada vide žene i muškarce kako mole, odustanu od pobačaja. Bog spašava tu djecu od smrti. On je potaknuo molitvu; mi molimo, on djeluje. Kao vjernici moramo shvatiti da ne spašavamo mi djecu. Bog to čini. ‘Mnogo može žarka molitva pravednikova’, kako kaže Sveto pismo. Bog se želi poslužiti nama i proslaviti«, istaknuo je dr. Robinson. »Jedan nam je čovjek došao autom, pokazao dijete na stražnjem sjedalu i rekao: ‘Vidite li to dijete? Prije dvije godine prolazio sam autom, i vidio sam ljude kako mole, dali su mi neke materijale – i evo djeteta koje živi zbog toga!’ Vjerujemo da ako Bog želi da to molimo, bit će rezultata«, dodao je. »Ponekad je dovoljna jedna perilica za rublje. Jednoj je ženi trebalo upravo to da zadrži dijete. Zato pokret za život nazivam ekosustavom u kojem različite osobe i organizacije s različitim talentima i resursima surađuju«, pojasnio je.

Pobačajna pilula poštom – neodrživa praksa

Liječnik je prokomentirao i trenutačnu situaciju u SAD-u gdje je više od 60 posto pobačaja izazvano pobačajnom pilulom koja se nakon pandemije koronavirusa može dobiti na kućnu adresu, bez konzultacija s liječnikom uživo. »Mifepristone, tj. tableta za pobačaj, dolazi iz Francuske. Razvila ju je ista tvrtka koja je proizvodila plin kojim su ubijali Židove. Mifepriston nema nikakvu medicinsku svrhu, on je antiprogesteron i jedina mu je svrha uništiti ljudski život na njegovu početku. Dobra je vijest da veća količina progesterona može poništiti učinak uzete pilule za pobačaj, na taj je način moguće spasiti i 70 posto djece. Međutim mifepriston ostaje problematičan. Žena ne dolazi k liječniku koji bi inače napravio pretrage. Žena ga naručuje preko mreže tako da ne postoji provjera radi li se uopće o ženi, u kojem je stadiju trudnoće i koje su okolnosti. Podcast ‘Abortion Pill Scumbags’ otkrio je slučajeve zlouporabe koji su prerasli u sudske sporove. Vlada osporava takav model koji nije održiv jer – nije moguće prakticirati medicinu a da liječnik ne pregleda pacijenta«, rekao je dr. Robinson.

Marina Katinić Pleić
Glas Koncila