Pozadina Schmidtove ostavke

Najavom ostavke na dužnost visokoga međunarodnog predstavnika u BiH Christian Schmidt je na trenutak izvukao BiH iz zaborava međunarodne politike. No tajming i popratni sadržaj te objave ne sugeriraju da Schmidt žurno odlazi iz BiH. Više to izgleda kao da otvara javno nadmetanje između EU-a, odnosno Njemačke i SAD-a u vezi s politikom prema BiH, otvarajući vrata i drugim akterima (od Turske do Rusije) da se priključe.

Naime, vijest o ostavci tempirana je prije podnošenja Schmidtova izvješća o BiH Vijeću sigurnosti UN-a (u utorak, 12. svibnja). A u članku koji najavljuje njegovu ostavku njemački Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) kao razloge navodi američke pritiske na visokog predstavnika posljednjih mjeseci. I sugerira da su oni izravno povezani s 'poslovnim interesima obitelji Trump' i da bi Amerikanci željeli na toj poziciji nekog 'tko će biti poslušniji'.

Političko resetiranje nije tema

Pokušajmo tu ostavku smjestiti u realpolitički kontekst. Visoki međunarodni predstavnik u državi (BiH) koja i nakon trideset godina međunarodnog protektorata nije postala funkcionalna država, uoči svojeg izvješća Vijeću sigurnosti UN-a, koje nikad nije potvrdilo njegov izbor (protivljenje Rusije), preko lista bliskog njemačkoj vladi optužuje SAD, koji je bio glavni i presudni akter uspostave daytonske BiH, za političke pritiske na njega, a predsjednika Trumpa za uvjetovanje politike prema BiH 'obiteljskim poslovnim interesima'.

Imamo li na umu da je visoki međunarodni predstavnik primarno eksponent EU-ove politike (dominantno Njemačke) prema BiH, uz blisku suradnju i koordinaciju s SAD-om na strateškoj razini (na kojoj je SAD zadržao premoć), Schmidtov se istup ponajprije može promatrati kao lom toga strateškog partnerstva i otvoreni izazov Njemačke (EU) Trumpovoj administraciji. BiH je dovoljno nevažna da na njoj taj sukob eskalira. Pritom ni EU (Njemačka) ni SAD, koliko se može vidjeti, nemaju nikakav novi plan za političko resetiranje BiH. To nije tema.

Povod aktualnog sukoba je pristup gradnji nove energetske (plinske) mreže u Europi, na primjeru gradnje južne plinske interkonekcije u BiH. Trumpova administracija inzistira na brzini i operativnosti pri realizaciji i spremna je preko koljena, pragmatičnim dealovima riješiti pitanje državne imovine u BiH, koje je prepreka na tom putu. Kao što je 'riješila' bošnjačko-hrvatski sukob oko tvrtke koja će upravljati južnom plinskom interkonekcijom, uvođenjem u igru nove američke tvrtke.

Prijateljski i obiteljski (Donald Trump Jr. u Banjoj Luci) poslovni interesi u takvim dealovima za europski su ukus suviše izravno uključeni u realizaciju projekta. Europska pak administracija, personificirana u Christianu Schmidtu, inzistira na sustavu i formi. I već godinama pokušava ishoditi donošenje zakona o državnoj imovini, koji bi strateške investicije u BiH učinio mogućim. Ali u tome ne uspijeva zbog opstrukcije Republike Srpske i Milorada Dodika.

I jednu i drugu stranu pritom primarno rukovodi vlastiti (američki, odnosno njemački) utjecaj u realizaciji nove energetske karte Europe. BiH se u tom nadmetanju velikih, kao tema nižeg ranga, našla na pladnju međunarodne politike, u vrlo nezgodnom trenutku: u međunarodnom poretku koji se raspada, pri čemu svaki akter gleda priliku za širenje utjecaja. Kada je o BiH riječ, primarno valja skrenuti pozornost na Tursku i njezine neoosmanske projekte, Rusija želi zadržati utjecaj i prisutnost... K tome, sve se to događa u izbornoj godini u BiH, sa starim izbornim zakonom, koji je jedan od generatora političke krize.

Za likovanje nema razloga

Zapravo nitko, pa čak ni Milorad Dodik, nema razloga osobito likovati zbog Schmidtove ostavke. Schmidt, kako sada stvari stoje, zapravo ne odlazi. Jer ne postoji realna šansa da Vijeće za provedbu mira (PIC) izabere njegova nasljednika. Postoji mogućnost da njegov potez preko sukoba dovede do kompromisa između SAD-a i EU-a u BiH.

Možda da se zajedničkim pritiskom ishodi zakon o državnom zemljištu i osigura brza realizacija južne plinske interkonekcije.

No ni u tom slučaju unutarnje resetiranje BiH ne će postati ni europski ni američki prioritet. To se osobito ne će dogoditi ako sukob EU-a i SAD-a eskalira. Preustroj BiH mogao bi potaknuti samo novi rat. No, srećom, za njega danas ne postoje uvjeti. Unutarnju političku inicijativu prema funkcionalnijoj državi BiH na federativnim načelima i SAD i EU bi pak rado prihvatili. Ali takvo što nije realno očekivati od aktera koji se stalno žale na – strane gospodare.

Višnja Starešina
Lider