Velika Britanija otvara vrata pobačaju do rođenja

Nakon što se Luksemburg pridružio Francuskoj i stavio pobačaj u ustav kao jednu od sloboda, novi korak kulture smrti učinjen je u Britanskom parlamentu. Amandman luksemburškomu ustavu predložila je stranka Ljevica još 2024. kako bi osigurala da parlamentarna većina u budućnosti ne može promijeniti zakon koji uređuje pobačaj. Taj je potez dio europskoga trenda koji se ubrzao nakon opoziva presude Roe protiv Wadea 2022. u Sjedinjenim Državama, čime je pitanje pobačaja vraćeno jurisdikciji svake pojedine savezne države. U Luksemburgu je, kao i u većini europskih zemalja, pobačaj na zahtjev legalan do 12. tjedna. Zakon u Velikoj Britaniji, međutim, od 1990. omogućuje pobačaj do 24. tjedna, a izmjena zakona dekriminalizirala bi ga potpuno, što znači da bi svaka žena mogla izvršiti pobačaj bilo kada, sve do rođenja djeteta, bez ikakvih posljedica. Tijekom kasnoga zasjedanja 18. ožujka članovi Gornjega doma glasovali su za usvajanje članka 208. unutar širega Zakona o kriminalu i policiji koji ne bi legalizirao pobačaj, ali bi uklonio kaznenu odgovornost za pobačaj u kasnim stadijima trudnoće, što otvara vrata još većemu broju pobačaja od 300 000, koliko je procijenjeni godišnji broj u toj zemlji. Nerođena djeca time ne bi uživala nikakvu pravnu zaštitu. Pravni stručnjaci napominju da bi ta razlika ipak mogla imati dalekosežne praktične posljedice, posebno u slučajevima koji uključuju pobačaje u kasnoj fazi trudnoće izvedene izvan medicinskih ustanova.

Rasprava pokrenula šira ustavna i etička pitanja

Članak 208. prvi je put u Donjem domu predstavila zastupnica Tonia Antoniazzi nakon samo 46 minuta rasprave među zastupnicima, bez prethodnih javnih konzultacija, ispitivanja u odboru ili formalnih sjednica o dokazima. Za mnoge promatrače taj proceduralni kontekst postao je jednako kontroverzan kao i sam sadržaj prijedloga. Protivnici u Domu lordova upozorili su da takva promjena riskira stvaranje regulatornoga vakuuma. Barunica Monckton ustvrdila je da bi klauzula omogućila samostalno izvršene pobačaje »iz bilo kojega razloga, u bilo kojoj fazi«, što izaziva zabrinutost ne samo zato što u kasnijoj trudnoći dijete može preživjeti izvan majčina tijela, nego i zbog fizičkih i psiholoških rizika za žene. Ona i druge kolegice povezale su prijedlog s proširenjem takozvanih programa »pobačajne pilule poštom« uvedenih tijekom pandemije COVID-19, upozoravajući da bi izostanak osobnih konzultacija mogao olakšati prisilu ili prikriti zlostavljanje, uključujući situacije koje uključuju obiteljsko nasilje ili trgovinu ljudima. Stručna tijela poput Kraljevskoga koledža opstetričara i ginekologa poduprla su taj model, ali on i dalje izaziva spor među zakonodavcima i zagovaračkim skupinama. Te zabrinutosti ponovio je i Lord McCrea, koji je doveo u pitanje kako će vlasti reagirati u ekstremnim scenarijima poput slučaja potpuno razvijenoga nerođenoga djeteta izvan kliničkoga konteksta. Čak i prema predloženom okviru, napomenuo je, policijske istrage i dalje bi mogle biti potrebne kako bi se utvrdile okolnosti takvih slučajeva, što potencijalno potkopava samu pravnu jasnoću koju klauzula želi pružiti. Osim neposrednih pravnih implikacija rasprava je pokrenula šira ustavna i etička pitanja. Nekoliko zastupnica, uključujući barunicu Lawlor i barunicu Spielman, kritiziralo je nedostatak formalne procjene utjecaja i upozorilo da ugrađivanje tako važne promjene politike u širi zakon riskira zaobilaženje standarda odlučivanja koji se očekuju u parlamentarnoj demokraciji.

Prijedlozi amandmana i pismo 79 zastupnika

Amandman kojim se traži uklanjanje klauzule, koji je podnijela barunica Monckton, odbijen je sa 185 glasova za i 148 protiv. Drugi prijedlog, koji je predstavila barunica Stroud, kojim se ponovno uvode obvezni osobni liječnički pregledi prije kućnih pobačaja, također je odbijen sa 191 glasom za i 119 protiv.

Međutim 79 zastupnika koji dolaze iz različitih stranaka uputilo je pismo kojim traže odgodu stupanja zakona na snagu prije nego što se razjasni kako treba postupati u posebnim slučajevima. Dana 25. ožujka pismom su se obratili ministrici unutarnjih poslova Shabani Mahmood i državnomu tajniku za zdravstvo i socijalnu skrb Wesu Streetingu, pozivajući na odgodu stupanja na snagu klauzule o »pobačaju do poroda« (246) u Zakonu o kriminalu i policiji dok se ne objave i ne odobre procjena učinka i smjernice za policiju, tužitelje i zdravstvene djelatnike u obama domovima. Pozivi se podudaraju s time da je barunica O’Loan, bivša policijska pravobraniteljica za Sjevernu Irsku, uz potporu velike međustranačke skupine vršnjaka, izrazila neslaganje na trećem čitanju Zakona o kriminalu i policiji u Domu lordova. Pismo skreće pozornost na nedostatak procjene utjecaja neke od uznemirujućih, vjerojatno nenamjernih posljedica predložene promjene zakona o pobačaju, te poziva Streetinga i Mahmood da odgode stupanje na snagu članka dok se ne objave procjena utjecaja i smjernice za policiju, tužitelje i zdravstvene djelatnike. Pismo poziva na odgodu stupanja na snagu članka jer ne bi bilo moguće adekvatno razmotriti ta pitanja i izraditi čvrste smjernice prije nego što zakon dobije suglasnost kralja.

Što građani doista misle?

Javno mnijenje oštro odstupa od zakonodavne putanje, upozorila je organizacija »Pravo na život UK«. Ankete pokazuju da 89 posto opće populacije – i 91 posto žena – podupire izričitu zabranu pobačaja na temelju spola, tzv. selektivni pobačaj. Više od polovice ispitanika također smatra da bi prekid zdrave trudnoće nakon trenutačne zakonske granice trebao ostati nezakonit, a samo se 16 posto njih ne slaže. Potpora pobačaju do trenutka rođenja ostaje marginalna; samo 1 posto žena izrazilo je odobravanje takvoj ekstremnoj mjeri. I visoki su se crkveni dužnosnici uključili u raspravu. Nadbiskup Canterburyja upozorio je da se pitanje takve moralne težine ne smije zakonski regulirati onim što je opisao kao »na brzinu priloženu« klauzulu, a biskup Leicestera naglasio je potencijalnu ljudsku cijenu neadekvatnoga medicinskoga nadzora. Ruth Rawlins iz organizacije Bioethical Reform UK istaknula je da građani, kada vide prizor usmrćivanja nerođenoga djeteta, žale što je ljudski život uništen. Dok zakon nastavlja svoj zakonodavni put, pozornost se skreće na pitanje hoće li se uvesti daljnje revizije ili će članak 208. proći kao zakon u svojem sadašnjem obliku. Jasno je da je odluka Doma lordova intenzivirala postojeću raspravu – koja se ne dotiče samo pravne uredbe, nego i obveze države da zaštiti najugroženije članove društva, a to su i nerođena djeca i majke koje se nalaze u teškoj situaciji.

Čemu ekstremna mjera, povrh 24. tjedna?

Glasnogovornica organizacije »Pravo na život« u Velikoj Britaniji Catherine Robinson izjavila je: »Klauzula o pobačaju do rođenja jedan je od najekstremnijih zakonskih propisa ikad uvedenih u Parlament. Zastupnici koji su zagovornici pobačaja nastupili su prije vladina prijedloga zakona kako bi ubrzali tu radikalnu i seizmičku promjenu naših zakona o pobačaju nakon samo 46 minuta rasprave u stražnjem dijelu parlamenta.« Istaknula je kako je to najveća promjena zakonodavstva o pobačaju od uvođenja Zakona o pobačaju 1967. godine, za koju ne postoji javni interes i nije bila dio vladine inicijative. »U ovoj se zemlji sada svake godine obavi gotovo 300 000 pobačaja. Vremensko ograničenje pobačaja u Britaniji već je dvostruko veće od najčešćega ograničenja pobačaja među zemljama EU-a. Pa ipak Parlament je upravo glasovao za još manje zaštitnih mjera za žene i manje zaštite za nerođenu djecu, čak i u kasnoj trudnoći. Promjena zakona vjerojatno bi dovela do toga da životi mnogo više žena budu ugroženi zbog rizika povezanih sa samostalno izvršenim pobačajima u kasnoj trudnoći, a također bi tragično dovela do povećanoga broja djece koja bi bila usmrćena daleko nakon isteka vremenskoga ograničenja pobačaja od 24 tjedna i nakon točke u kojoj bi mogla preživjeti izvan maternice«, istaknula je Catherine Robinson. »Pobačajni lobi vrši pritisak za dekriminalizaciju pobačaja kako bi prikrio katastrofalne učinke svoje neodgovorne sheme tableta poštom, koja ugrožava žene uklanjanjem zahtjeva za osobnim konzultacijama prije nego što se mogu propisati tablete za pobačaj« pojasnila je.

U jednoj bolničkoj sobi spašavaju djecu, a u drugoj ih ubijaju

»Možda ćete se iznenaditi kada doznate da je naša vremenska granica za pobačaj od 24 tjedna neusklađena s većinom zemalja Europske unije, gdje je najčešće vremensko ograničenje za pobačaj na zahtjev ili iz širokih društvenih razloga 12 tjedana trudnoće. Najnovije smjernice Britanskoga udruženja za perinatalnu medicinu omogućuju liječnicima da interveniraju kako bi spasili prijevremeno rođenu djecu od 22 tjedna. Najnovija istraživanja pokazuju da velik broj djece rođenih u 22. tjednu trudnoće može preživjeti izvan maternice, a taj se broj povećava proaktivnom perinatalnom skrblju. To ostavlja pravu kontradikciju u britanskom zakonu. U jednoj sobi bolnice liječnici bi mogli raditi na spašavanju bebe rođene žive u 23. tjednu, a u drugoj bi sobi iste bolnice liječnik mogao izvršiti pobačaj koji bi okončao život bebe u istoj dobi. Većina britanskoga stanovništva podupire smanjenje vremenskoga ograničenja za pobačaj. Ankete su pokazale da 70 posto Britanki podupire smanjenje vremenskoga ograničenja sa 24 tjedna na 20 tjedana ili manje.«

Iz peticije organizacije Pravo na život UK

Marina Katinić Pleić
Glas Koncila