Hormuški tjesnac kao početna točka dogovora dvaju globalnih aktera, SAD-a i Kine?

Kina vjerojatno nikada ne će na velika zvona uskočiti kao mirotvorac u bliskoistočni sukob. Ali njezina uloga može biti presudna u budućemu mirovnom procesu. Ona je, zapravo, iz pozadine u njega već duboko uključena. 'Leteća diplomacija' posebnoga kineskog izaslanika za Bliski istok Zhai Juna, koja je obuhvatila zemlje Perzijskog zaljeva i Iran, u zapadnim je medijima prošla uglavnom neprimijećeno.

Baš kao i njegovi zahtjevi za prekid ratnih operacija i poruke o ekonomskoj zabrinutosti zemalja Perzijskog zaljeva zbog blokade Hormuškog tjesnaca. No Junovi apeli za prekidom sukoba sasvim su druge političke težine od onih koje uputi primjerice EK-ova potpredsjednica Kaja Kallas ili bilo koji europski lider. Iza njegova apela stoji realan kineski utjecaj na Iran (bez obzira na to tko upravlja njime), kao i realan kineski gospodarski interes.

Model stvaranja naftne ovisnosti

Kineski utjecaj na (do)sadašnji iranski teokratski režim toliki je da se Iran moglo smatrati kineskim geopolitičkim proxyjem. Iran je više od 80 posto nafte, koja je glavni izvor državnih prihoda, izvozio u Kinu. Bez tog izvoza financijski je osakaćen. I toga je svaki režim svjestan. No, na drugoj strani, ne postoji recipročnost. Uvoz iranske nafte samo je od 10 do 15 posto ukupnoga kineskog uvoza nafte i za Kinu je itekako nadoknadiv. Drugim riječima, Iran je potpuno ovisan o Kini, a Kina je neovisna o Iranu. I to je izvor njezina utjecaja. Sličan model stvaranja naftne ovisnosti Kina je bila isplela i oko Venezuele, svojega donedavnoga južnoameričkog proxyja – više od 80 posto venezuelske nafte uvozila je po povlaštenim cijenama, dijelom i za podmirenje staroga duga, a za Kinu je to bilo tek oko pet posto ukupnog uvoza nafte!

Osim toga, ona je globalni akter kojeg iranski režim u mirovnom procesu može poslušati a da to ne izgleda kao poraz. Jer Kina je nakon početka američko-izraelskog rata protiv Irana javno (blago) branila iransku poziciju, a tajno i pomagala aktualnom režimu. Iran je mora poslušati jer nema osobitoga drugog izbora. A i za SAD je kinesko posredništvo politički prihvatljivo jer se Kina tijekom cijeloga sukoba nije izravno suprotstavljala SAD-u. Štoviše, upravo se priprema kinesko-američki sastanak na vrhu, odnosno Trumpov posjet Xi Jinpingu u Kini sredinom svibnja.

S druge strane, Kina ima i ozbiljne, štoviše vitalne, gospodarske interese da sukob prestane, a osobito da prestane blokada Hormuškog tjesnaca. Jer više od polovice kineskog uvoza nafte dolazi iz Irana i država Perzijskog zaljeva, uglavnom kroz taj prolaz. A to već nije lako nadoknadivo. I na dulji je rok ozbiljna prijetnja kineskom gospodarstvu, koje je glavni instrument kineske globalne moći. Za deblokadu tjesnaca vitalno su, dakako, zainteresirane velike izvoznice nafte, države Perzijskog zaljeva (Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija, Bahrein, Oman, Irak), s kojima je Kina posljednjih godina osim 'naftnih odnosa' uspješno razvijala svoju inicijativu BRICS, uvezujući ih u gospodarski globalni jug nasuprot zapadnom globalnom poretku predvođenom SAD-om. No iranski napadi na arapske države Perzijskog zaljeva ponovno učvršćuju ovih dana savezništvo tih država s SAD-om. Pa čak i s Izraelom, što je prije ovoga rata bilo nezamislivo. Vitalna zainteresiranost za deblokadu Hormuškog tjesnaca odvraća pak Kinu od eventualnog iskorištavanja te krize za ofenzivne poteze prema Tajvanu.

SAD i Kina prvi put oči u oči

Zato se Trump ne žuri previše u deblokadu Hormuškog tjesnaca. Ali požuruju ga interesi njegovih bliskoistočnih saveznica i opasnost od globalne ekonomske krize koji će deblokadu Hormuškog tjesnaca izgledno učiniti prvom točkom mirovnog procesa, a dogovaranje budućeg režima plovidbe i sigurnosti bit će njegov najvažniji dio. Kina će u tom procesu imati i velik utjecaj, a izgledno i vidljiviju (posredničku) ulogu.

Realno, jedino Kina u ovome trenutku može presudno utjecati na iranski režim. I to je, zapravo, prvi put da se u nekom od aktualnih sukoba kojima se redefinira svjetski poredak (Ukrajina, izraelsko-palestinski sukob, Venezuela, Iran) SAD i Kina nalaze oči u oči: SAD kao akter, a Kina, navodno, samo kao posrednica. Znam da će mi glavni urednik opet reći da sam nepopravljiva optimistica, ali da, čini mi se da upravo Hormuški tjesnac može postati početna točka dogovora dvaju globalnih aktera, SAD-a i Kine, o reguliranju novoga bipolarnog poretka. 

Višnja Starešina
Lider