O junacima lokalnih izbora 2009 godine

Kao u Felinijevim filmovima u kojima je sve na razini simbola, u Hrvatskoj nema ničega što ne skriva neka opća mjesta i istine dostupne ljubopitljivima. Lokalni izbori u Hrvatskoj, onima koji znaju gledati, pokazuju svašta ali na žalosti ništa od svega toga ne bi nas trebalo ispunjavati ponosnom ili optimizmom. Naprotiv, ova trećerazredna predstava provincijskog kazališta pokazuje što smo, kakvi smo ali i što možemo očekivati od bliske budućnosti. A to ‘kamo idemo’ tema je ovog teksta. Ovaj pisac izbjegao je izlazak na prvi krug izbora i tako nije ispunio svoju građansku obavezu a gotovo je izvjesno da će jednako učiniti i u drugom krugu. Zašto? Ono što se rijetko navodi a nikako ne komentira jest činjenica da je na prvi krug lokalnih izbora u Hrvatskoj izašlo 33% birača. Jedna trećina? O čemu je ovdje riječ; o povjerenju u političare koje više ne treba potvrđivati na izborima ili o rezignaciji? Ili možda o općoj anesteziji biračkog tijela; o nekakvom vrhunskom dostignuću kriminalnog političkog duha koji vlada našim umovima? Kako nema ničega što medijski radnici nisu u stanju pretvoriti u ‘spin’ ili u vlastitu suprotnost, rekoše nam kako je do 16 sati na izbore izašlo 1% više birača nego li na prošlim lokalnim izborima - kako ne bi morali kometirati tragičnu činjenicu da dvije trećine izbornog tijela nije našlo za shodno proći kroz vrata izbornih ureda…

Zagreb kao paradigma

Koliko je onih koji se danas, sedam dana nakon izbora, sjećaju imena svih kandidata za položaj zagrebačkog gradonačelnika? Kladimo se da ih nije više od jedne trećine. Milan Bandić i Josip Kregar jedini su koji odmah padaju na pamet; neki će se sjetiti Miroslava Rožića, neki ‘onog doktora iz Klaićeve’ i to je sve. Jasen Mesić propao je na izborima kao diletant, kao da se iza njega nalazi Udruga penzioniranih knjigovođa a ne stranka vodi državu ali ipak, malo kome je posve jasno da je Mesićev poraz od samog početka bio cilj i namjera Ive Sandera. Korumpirani kum nad kumovima – Milan Bandić – daleko mu je korisniji od nekakvog nadobudnog ‘hadezejca’ kojemu bi slava pobjede mogla udariti u glavu pa bi se još jednog dana ‘veliki Ive’ morao suočiti s likom u vrhu stranke koji ga slijedi u stopama a to je kako svi znamo Sanaderu posve nepodnošljiva misao. Politička manipulacija biračkim tijelom vrhunska je umjetnost a boljeg primjera od ovog zagrebačkog gotovo i nema. Evo zašto…

Bandićeva kampanja sasvim sigurno stajala je poneki milijun kuna; na tu temu moguće je spekulirati u bilo kojem smjeru jer bi jedino potpuna budala mogla povjerovati u službene izjave stranaka koje su kandidirale svoje ljude u ovu izbornu utrku. Bandić iza sebe ima SDP ali kako znamo tamo nije baš svačiji favorit pa je malo vjerojatno da je kampanju u potpunosti financirala stranka ‘reformiranih komunista’. Bandićeva izborna kampanja je po logici stvari ali i iskustvu godina provedenih pod Bandićevom upravom financirana uglavnom ili ponajviše novcem Zagrebačkog Holdinga. Bandić su tako pomogli svi oni ‘kumovi’ kojima je godinama šakom i kapom dijelio ugovore za gradske projekte svih mogućih vrsta i koji sada ‘dobrovoljnim prilozima’ za izbornu kampanju Bandiću vraćaju usluge… Ali, koga to zanima u ovoj državi odnosnoj ‘pravnoj državi’ koja je u ratu s korupcijom?

Josip Kregar od samog početka djelovao je kao jedini pravi protukandidat Milanu Bandiću. Za one poluinformirane, to je isti onaj čovjek koji je prije par godina preživio aferu zbog prisvajanja novca ‘Posmrtne pripomoći’ ali i isti onaj čovjek zbog kojeg je visoki službenik Financijske inspekcije dobio otkaz jer se usudio istraživati ovu moralnu i pravnu veličinu koja je kad je riječ o njegovoj profesiji, diplomirani pravnik i zamislite, dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu. Štoviše, spomenuti službenik financijske policije pokazao je neviđenu drskost spomenuvši da je je svota koju je ovaj dekan najvećeg Pravnog fakulteta pravne države Hrvatske zapravo mnogo, mnogo veća od javno komentiranih ‘100,000 kuna’… Kregar je naime tako važan pripadnik nekih krugova da je nedopustivo otkrivati prave dimenzije njegovih financijskih kriminalija… Uza sve to, Kregar je ‘nezavisni kandidat’ dakle kandidat iza kojeg ne stoji ni jedna stranka. Ova jednostavna činjenica pretvara se u pravo čudo prisjetimo li se da je Kregarova kampanja jednako intenzivna i dakle jednako skupa kao i ona Bandićeva. Tko ne vjeruje neka broji plakate po ulicama…

Odakle Kregaru novac za tu kampanju i misli li dosta neki naivko da je on sam financira? Čiji je kandidat zapravo Josip Kregar i tko stoji iza njega? U hrvatskom političkom životu postoji jedna stranka čiji je utjecaj u politici gotovo neshvatljivo veći od podrške biračkog tijela. Stranka koja je je jedva prešla izborni prag na prošlim općim izborima a sad je stanje i gore, stranka pod čijom je dirigentskom palicom otpočela nedavna studentska pobuna istovremeno je i stranka koja zapravo gura Josipa Kregara na položaj zagrebačkog gradonačelnika. Ta stranka je HNS kojoj je to jedini način da nekoga izgura na položaj jer da je suprotno, slabašna podrška stranci u izbornom tijelu odrazila bi se i kao brzi i nekomplicirani poraz njezina kandidata. Zato je Kregar ‘nezavisni’ kandidat. Ali, to nije cjelokupna argumentacija za ovu malu maskaradu…

Neki znaju ali mnogi ne znaju da je Kregar kao dekan Pravnog fakulteta pomoću Stjepana Mesića (kojemu ja Pravni fakultet u Zagrebu njegova Alma Mater) u sam osvit dana kad je započela operacija ‘Indeks’ zaustavio policiju na samim vratima dekanata. Naši ljubopitljivi mediji, od tiskanih do elektronskih, zaobilaze ovu činjenicu bez obzira na implikacije ovog nevjerojatnog skandala koji Hrvatsku kvalificira kao privatnu prćiju nekolicine političkih veličina među kojima je kao i uvjek i neizbježni predsjednik države; inače najgorljiviji zastupnik teorije i prakse ‘pravne države’. Budući je Stjepan Mesić HNS-ov kadar do srži, njegove bliske veze s Kregarom i ovoga kvalificiraju stavljaju na jedino moguće mjesto. Može li sada još itko zamisliti da će se u doglednoj budućnosti maknuti sadašnje ime trga na kojem je Hrvatsko narodno kazalište dokopa li se Kregar sadašnjeg Bandićeva položaja?

Tako dakle ispada da se borba za položaj zagrebačkog gradonačelnika zapravo vodi između SDP-a i HNS-a i to uz punu suradnju Ive Sandera i njegova tobožnjeg HDZ-a; tobožnjeg zato jer je svaka pa i najmanja sličnost današnjeg i pred-Sanaderovog HDZ-a posve je slučajna. U kakvoj državi živimo i o kakvoj se prljavoj igri radi kad je riječ o izborima govori i jedna mala indiskrecija koja je u javnost izbila iz Zagrebačkog holdinga. Milan Bandić je naime izdao direktivu da do drugog kruga izbora poduzeće ‘Zagreb-parking’ prestane dizati pogrešno prakirana vozila po zagrebačkim ulicama – osim onih najbezobraznijih slučajeva poput parkiranja na zebri i tome slično. Može li netko zamisliti slična slučaj u npr Londonu, Parizu ili bilo gdje u civiliziranom svijetu? Je li moguće zamisliti da ako je ponašanje Zagreb-parkinga u standardnim okolnostima zakonito da se sada namjerno odstupa od zakona kako se javnost ne bi uzrujavala i kako aktulani gradonačelnik ne bi izgubio poneki glas? Ili, je li možda ponašanje Zagreb-parkinga u takvim standardnim okolnostima (bez izbora) zakonski problematično pa je dakle lako modificirati ga u sadašnjim predizbornim okolnostima? Je li zakon zapravo igračka u rukama beskrupolozna Bandi(t/ć)a i kako je moguće da ovo poigravanje s pozitivnim propisima u svrhu predizborne kampanje nije naišlo na zanimanje ministra Šimonovića ili kakvog javnog pravobranioca? Svjedoči li to posve općenito o pravnoj državi i istovremeno prćiji pojedinaca u političkome vrhu?

A da je riječ o prćiji možda najbolje govori jedna posve privatna informacija pristigla iz Ustavnog suda prema kojoj je krajem 2008. pred pravnim institucijama nečije ‘prćije Hrvatske’ bilo točno 250 ‘predmeta’ (prijava i tužbi) protiv zagrebačkog gradonačelnika u čijem Holdingu Uskok ima svoje prostorije – toliko je naime tamo za njega posla. Ni po kojoj od tih tužbi i prijava ne postupa se jer kako reče jedan vrlo visoki izvor u Ustavnom sudu, ‘nije sada za to vrijeme’! Sve u svemu, izbor između Kregara i Bandića nemoguća je misija. I jedan i drugi su zapravo potencijalni ili realizirani kriminalci koje iz sasvim političkih razloga sistem ne goni već im čak pomaže. Zastrašujuće je da su oba kandidata koji imaju šanse dobiti izbore jednakih i poraznih moralnih profila. Što to govori o strankama koje ih kandidiraju, otvoreno ili onako istiha (sub rosa) ne treba ni spominjati. Što to govori o pravnom sistemu države koji cijeloj toj raboti drži svijeću? Pravna norma kao šala, zakon kao relativnost (u Ajnštajnovskom smislu) i demokratski proces kao potpuna obmana, to je današnja Hrvatska.

Zbog toga, jedini način da se suprotstavimo ovoj zboru mračnih sila jest bojkotiranje izbora. Izbor između Bandića i Kregara nije izbor jednako kao što su izbori u nekadašnjoj Jugoslaviji nisu bili izbori. Demokracija nisu rezultati dobijeni demokratskim procesom već proces sam bez obzira na rezultate. A proces ko’ proces; kad su rezultati pred nama nitko ne će pitati kako smo do njih došli. Zato, bojkotirajte ove izbore i dajte onima koji dolaze argumente za promjene…

Spectator
Hrvati amac

{mxc}