Metoda bez ploda

Već pomalo patološke razmjere poprima fiksacija tjednika Nacional na zagrebačkoga nadbiskupa Dražena Kutlešu, što se očitovalo četvrti put u samo dva mjeseca, opet na naslovnici toga tjednika od 24. rujna. I dalje im je u fokusu kratko razdoblje od oko devet mjeseci dok je mons. Kutleša bio splitsko-makarski nadbiskup i bavljenje slučajem jednoga svećenika optuženoga za spolne zloporabe. U novom broju koriste se pismom toga optuženoga svećenika u kojem on, među ostalim, pišući Nacionalu, tvrdi da se dogodilo lažiranje »javnih crkvenih isprava i odavanje ispovjedne tajne«.

Neki bi čitatelji mogli dobiti dojam da je riječ o nekom otkrivanju velike afere crkvenoga zataškavanja spolnoga zlostavljanja, a ne da je upravo zbog djelovanja toga svećenika optužena za spolne zloporabe mons. Kutleša kao tadašnji splitsko-makarski nadbiskup pokrenuo crkvenu istragu (nadbiskup obično ne sudjeluje u istragama, nego ih pokreće), dekretom ga maknuo sa župe, a nadbiskupija ga prijavila policiji i državnomu odvjetništvu te poslala čitav slučaj mjerodavnomu dikasteriju u Vatikan. Uostalom, sve bitno s tim u vezi sadržano je još u kolovoškom priopćenju Splitsko-makarske nadbiskupije, koje je lako dostupno i posvuda je na mrežnim stranicama. No medijska se trakavica ipak nastavila. Nepopravljiva je šteta učinjena čak ako samo jedan čitatelj pomisli da je u tom slučaju Crkva štitila moguće počinitelje zločina, da joj nije stalo do mogućih žrtava i da se nije poštovala crkvena pravna procedura u istražnim radnjama. Uostalom, cijeli je slučaj i dokumentaciju koja se vodila s crkvene strane Splitsko-makarska nadbiskupija poslala u Dikasterij za nauk vjere u Vatikan, čiji će pravnici lako procijeniti je li i u kojem dijelu postupanja i s čije strane bilo propusta.

Proces se sada vodi i pred državnim vlastima i ne može se ulaziti u njega, no u medijsku igru oko cijeloga slučaja može se ući, a očito je da u toj igri netko vara, uključujući i skrivene igrače. Dovoljno govori to što je najprije u kolovozu Nacional optuživao mons. Kutlešu da je štitio svećenika optuženoga za spolne zloporabe jer ga nije »preventivno suspendirao« (izraz i metoda koje crkveno pravo uopće ne poznaje), a u rujanskom je tumačenju nadbiskup ispao kriv što ga je razriješio službe. Kako da javnost ne bude sluđena uz takvu metodu dolaska do istine!

Ključno je, naime, u svakoj metodologiji da svatko tko krene istim putom može doći do istih rezultata. U suprotnom metoda je loša i neučinkovita. To se upravo dogodilo i s pisanjem u Nacionalu: kontradiktorno je u metodi da je nadbiskup najprije netko tko navodno ne miče svećenika i zataškava slučaj, a kasnije biva kriv što ga je maknuo; tvrdilo se da nadbiskupija nije postupala u skladu s crkvenim propisima o spolnim zloporabama, a »argument« su bili crkveni propisi o sveučilištima; optuženi svećenik prvo je bio netko koga je nadbiskup trebao pod svaku cijenu »preventivno suspendirati« (ponavljamo, taj pojam ne postoji u crkvenom pravu), a toga je istoga svećenika Nacional u posljednjem broju promovirao u svojevrsnu zvijezdu, nazivajući njegovo pismo tjedniku »prvorazrednim dokumentom«…

Jasno je da ima zagrebački nadbiskup na raspolaganju i svoj tiskovni ured i Nadbiskupski duhovni stol, i crkvene i civilne pravnike, a i sam je doktor crkvenoga prava, pa ga ne treba medijski braniti od ikakvih napada. No treba od manipulacija obraniti javnost te u javnom govoru i pisanju afirmirati vrijednost onoga što se danas sve manje cijeni i na što se sve manje poziva: zdrav razum.

Branimir Stanić
Glas Koncila