Velika Britanija, nekadašnja pomorska i trgovačka velesila ‘iznad čije teritorija sunce nikad nije zalazilo’ koja se upravo stropoštava u ropotarnicu povijesti zahvaljujući propasti financijske industrije od koje joj ovisi 30% nacionalnog dohotka i dalje pokazuje kakvim je metodama vladala svijetom gotovo dva stoljeća. Nedavna vijest, objavljena na BBC-u a potom odmah u drugoj verziji ponovljena u tjedniku ‘The Economist’ o tome kako britanskim posjetiocima valja dvaput promisliti prije nego se odluče na put prema hrvatskom mafijaškom raju govori sama za sebe. Ona pruža i više nego jasan odgovor na pitanje kako, zašto i za čiji račun Slovenija izvodi sve moguće manevre ne bi li Hrvatsku spriječila završiti takozvane pregovore i čim prije postati članicom Europske Unije. Da ne bude zabune, Hrvatska bi Sloveniji trebala biti zahvalna za cijelu ovu žalosnu demonstraciju međunarodnog pravnog sistema i tobože civiliziranih odnosa među ‘kremom’ zapadne civilizacije.

Da Hrvatska tj njezina upravljačka (ne politička!) elita to ne shvaća na taj način nije potrebno elaborirati jer je članstvo u EU danas cilj nad ciljevima kojemu nema ničeg ravnog niti važnijeg pa se stoga s Europom i Slovencima sasvim ozbiljno pregovara o tom problemu. Problem sa Slovenijom kojeg namjerno ne nazivamo ‘problemom granica’ jer je on nešto sasvim drugo, u cjelosti je logički besmislen a pravno neodrživ – napokon, nakon ulaska u EU granice ionako postaju sasvim relativna stvar a europska legislativa ionako briše nacionalno vlasništvo nad resursima (prisjetimo se samo ribarstva) pa je slovensko inzistiranje na ‘graničnim problemima’ apsurdno. No, kako je cjelokupna slovenska politička scena, kad se radi o Hrvatskoj, uglavnom naseljena likovima čiji je moralni profil sličan onome uličnih razbijača koji su svi od reda odrasli problematičnim obiteljima a pored toga imaju i problema s kognitivnim sposobnostima, ne treba se ničemu čuditi.... Gotovo maloumno uništavanje odnosa dviju susjednih republike koje do daljnjega ostaju tu gdje jesu to jest zalijepljene za međusobnu granicu tako postaje jedna od tema za buduće udžbenike povijesti i klica tko zna kakvih budućih sukoba. Ima li mogućnosti da Slovenija sve ovo izvodi za nečiji tuđi račun? Pogledajmo…

Ivo Sanader i njegova vlada koja udomljava razne europske savjetnike po svim ministarstvima, od kojih su svi do posljednjeg zapravo čvorovi obavještajne mreže čija tri ugla drže upravo operativci britanske obavještajne službe MI5 nakon objavljivanja spomenutih vijesti na BBC-u dala je izjavu da je ‘Ministarstvo vanjskih poslova u kontaktu s britanskim veleposlanikom u Zagrebu oko upozorenja britanskog ministarstva vanjskih poslova britanskim turistima o latentnoj terorističkoj prijetnji u Hrvatskoj’. Vlada je tako ‘u kontaktu’ s istim onim osobljem koje je cijelu ovu ‘obavještajno-političku’ akciju ne samo smislilo nego i implementiralo.

Možda u diplomatskom žargonu i nema drugog načina da se javnosti dade do znanja da MVP ‘nešto radi’. Britansko veleposlanstvo sada će diplomatski dati do znanja hrvatskoj vladi da je u Velikoj Britaniji medijska scena posve slobodna te da britanska vlada nema načina da kontrolira ono što objavljuje jedan BBC ili ‘The Economist’. I tako, javnost će se zabavljati rezumijevajući malo što a hrvatski će političari svim silama nastojati ne otkriti ‘javnosti’ o čemu se radi – jer bi time idealizirana slika Europske unije i hrvatskog položaja u njoj nestala kao dim na vjetru.Hrvatska poželjnost u EU tako postaje obmana a namjera da se uključivanje u to elitno društvo naplati, kako se već ulazak u posebna društva naplaćuje od lijepih ali bedastih curica postaje savim očita.

Kad je nedavno Ivo Sanader na prijedlog Olli Rehna o političkom rješavanju izmišljenog slovensko-hrvatskog graničnog problema odgovorio negativno, dobrom dijelu europskih nasilnika i njihovih otužnih agenata (Slovenije) zastala je kost u grlu. Pokazalo se da je Sanaderova davna izjava kako ‘nema toga što nećemo dati za članstvo u EU’ ipak malo pretjerana. Za sad naime stoji tvrdnja, Mesićeva i Sanaderova, da Hrvatska ne misli teritorijem plaćati ulazak u EU. Ovo odbacivanje Rehnova prijedloga zapravo je značilo da se nakon dugog vremena Hrvatska našla u položaju da igra pred tuđim a ne vlastitim jedanaestercem – položaj je to u kojem Hrvatska nije viđena još nikad u posljednjih petnaestak godina. Kako su se na ovo postavili veliki veziri europske politike, prije svega Velika Britanija?

Vrlo jednostavno – pritisnuli su hrvatsku bolnu točku. A ta točka jest gotovo 40 milijardi Eura vanjskog duga i gotovo patološka ovisnost države o prihodima od turizma o čemu ovisi ne samo uspješnost sezone već i cjelokupni državni proračun. Kako dakle Hrvatima pokazati da ne dižu glavu dok im se ne da znak? Tekst pročitan na BBC-u ima upravo tu funkciju; ne možda skrenuti desetak posto britanskih turista prema nekoj drugoj destinaciji koliko pokazati hrvatskoj vladi tko je gazda i što bi se još moglo dogoditi. Možda ima još onih koji se mogu prisjetiti davnog članka i fotografije u njemačkim novinama (ima tome gotovo dvadeset godina) kad je teleobjektivom iz Trogira snimljen avion kako se diže sa splitskog aerodroma prema Kozjaku koji se spriječio pred nosom aviona kao vertikalni zid čime se dokazivala opasnost slijetanja i polijetanja s tog aerodroma… Ovakve spletke, tobože rezultat novinarske površnosti sve su samo ne to – sve se one javljaju kad je potrebno postići neke političke ciljeve. Politički cilj V. Britanije bio je i ostao braniti vlastite interese na Balkanu a u ovima glavnu ulogu ima netko drugi a ne Hrvatska. Ubrzavanje Srbije i usporavanje Hrvatske plan je na kojem britanska politika i njezini obavještajni servisi ‘izgaraju’, dajući sve od sebe.

Istovremeno, samo u Londonu postoji više kamera koje nadziru ulice glavnog grada nego li cijelom kontinentalnom dijelu Europe. Engleska je bila žrtvom krvavih terorističkih napada a o tome da među populacijom pojedinih dijelova Britanije i dalje prakticiraju odnosi prema kojima su odnosi prosječnog Hrvata i Srbina prava uspavanka da se i ne govori. U tome unutarnjem ratu stradavaju i policajci i pripadnici armije. U Velikoj Britaniji, jednako u malim i velikim gradovima droga svih vrsta je svakodnevna zabava dobrog dijela populacije a s time raste i ugroženost populacije od kriminala. Onaj tko je posljednjih godina posjetio V. Britaniju zna i više nego dobro da na Otoku barem tri dana u tjednu iza osam navečer malo tko ide ulicom trijezan. Svejedno je radi li se o Londonu, Aberdeenu, Leedsu ili Manchesteru, situacija je svugdje jednaka. Zagrebačke ulice u odnosu na ovo izgledaju kao pučkoškolski rođendan čak i onda kad se na njima napijaju Bad Blue Boysi.

Sve u svemu, suradnja britanskog Ministararstva vanjskih poslova, BBC-a te ‘The Economista’ u izmišljanju razloga za zabrinutost pri planiranju puta u Hrvatsku samo je još jedan dobro izveden vanjskopolitički potez korištenjem tzv ‘slobodnih’ medija. Igra je to prastara bez obzira radilo se to o nekadašnjoj moskovskoj Pravdi, Hitlerovom ‘Volkischer Beobachteru’ ili današnjem BBC-u. Britanska politika naprosto upozorava hrvatsku upravljačku strukturu da ne diže glas previše i igra igru kako im se kaže. Ta sami su obećali da ‘nema toga što ne bismo dali’ za članstvo u EU!

Jadan Ivo Sanader… S lokalnim izborima pred vratima, s predsjedničkim izborima pred zimu, uz bankrotiranu ekonomiju i sad još uz ozbiljnu prijetnju da je uza sve dosadašnje podilaženje kartu za EU možda potrebno platiti i teritorijem, stvarno mu nije lako. I nije da u Hrvatskoj nema kriminala. Da nema mafije, korupcije, lopovluka svake vrste pa čak i ponekog ubijenog. No ruku na srce: Ivana Hodak zasad je jedina za koju je nemoguće reći da je bila dio tog lopovsko-kriminalnog miljea iako nije bila daleko od njega. Kakve to sve ima veze sa sigurnošću britanskih turista u Hrvatskoj? Baš nikakve! I zbog svega toga, vijest na BBC-u i više je od vode na mlin onih koji tvrde da možda Britanija i nije više ‘prava’ sila ali da i dalje pokušava ravnati svjetskom i europskom politikom jednakim metodama kao i nekad – obavještajnim a zasigurno i terorističkim. Definiciju i sadržaj pojma ‘terorizam’ namjerno ostavljamo otvorenom.

Spectator
Portal Hrvati AMAC

{mxc}