Za masovnu grobnicu ispred kuće gospodina Pavla Kutarčića u Ključu Brdovečkom čuo sam od njega prije dvadesetak godina. Govorio je o njoj u pola glasa, iza zatvorenih vrata. Prošle godine o njoj mi je govorio jedan od čelnika Općine Brdovec, zapitavši se što da radi – mještani svako malo u dvorištu pronađu ljudsku kost koju tijekom noći donesu psi. I premda se o toj masovnoj grobnici već odavno govori, danas nešto glasnije negoli tijekom totalitarnog jugoslavenskog komunističkog režima, ona je pravo javnosti dobila tek nedavno nakon što je na nju upozorio HHO. Onima što o njoj govoraše ranije, nije se vjerovalo. Bila je to „neprijateljska propaganda“. Sad se najavljuje službena istraga tog „pojedinačnog ekscesa“ iz godine 1945., jer HHO nije „narodni neprijatelj“. Dokazao se prohaaškim kriminaliziranjem Domovinskog rata.

Teza jugoslavenske i boljševičke struje i danas aktivnih u hrvatskom društvu, o tome da se radi o pojedinačnim ekscesima, više ne drži vodu. Pokušava se izokrenutim pojmom „antifašizam“ spasiti bolja prošlost, ali ni to ne ide, ta, zemlja, vapno, gdjegdje beton i asfalt, nisu zauvijek izbrisali ljudske kosti. Najnovija smicalica kaže kako treba odvojiti Tita maršala od Tita predsjednika Jugoslavije. Maršal je, kažu, možda odgovoran za pojedinačne ekscese, ali je Predsjednik neprežaljene im Jugoslavije – pozitivan lik. Ako je tomu tako, vrijedi li isto pravilo i za, primjerice, odličnog književnika i ministra u vladi NDH, Milu Budaka? Padne li Tito i kao predsjednik i kao maršal, što ćemo s Vladimirom Nazorom, itd. Nametnuti nam vrijednosni sustav jugoslavenske i boljševičke struje doista je izopaćen, ali je još poraznija činjenica da je on dominantan i u demokratskim okolnostima. Temeljem toga sustava utemeljenog na strašnim grijesima zagrebački Kazališni trg mora trpjeti Tita, ako ne kao „maršala“ onda kao „predsjednika“. To je stajalište zagrebačke vlasti i oporbe.

Evo što o tomu negativnom kontinuitetu grijeha misli sveti Augustin: Grijesi se, iako veliki i strašni, smatraju, pošto prijeđu u naviku, malenima i nikakvima. Ide se dotle da se uopće ne skrivaju.Čak se razglašuju i šire. Tada se, piše, grješnik hvali radi želja svoje duše i blagoslivlje se tko čini rđavo (Ps 10,3). Spomenuta se opakost u božanskim knjigama naziva vikom. Tako je u proroka Izaije gdje prorok kaže o zlom vinogradu: Očekivah da pravo čini. Ali je učinio bezakonje. Ne učini pravednost, već viku (Iz 5,7). Radi toga stoji u Postanku: Vika je Sodome i Gomore postala silna (Post 18,20). Tu se nevaljalstva više i ne kažnjavahu. Naprotiv, javno su se i zakonski vršila. Tako je i s našim vremenom. Zla su mnoga. (Sveti Augustin, Misli, Verbum, 2005.). Uskrsno je jutro. Tu sam, nedaleko Ključa Brdovečkog gdje je pobijeno više od 4.000 ljudi. Odgovorni grješnici jedne bezbožne ideologije svoje strašne grijehe, koji su im tijekom više desetljeća prešli u naviku, prikazivali su malenima (pojedinačni ekscesi). Uopće se ne skrivaju.

Razglašuju i šire, hvale se grijesima imenujući ih različitim šiframa skovanim u laboratorijima komunističke ideologije. Gradili su desetljećima svoj zli vinograd bezakonja. Umjesto pravednosti ustoličili su svoju ideološku viku. Postavili su svoju Sodomu i Gomoru u kojoj se grijesi ne kažnjavaju. I htjeli bi da takvo stanje potraje sve dok su čuvari Sodome i Gomore, uključujući i njihovo potomstvo raspoređeno na mjestima nadzora cijeloga hrvatskog društva, iznad zakona, iznad civilizacijskih dosega rezolucija i deklaracija, iznad svih i svega. Zato bi Hrvati, pomirbeno raspoloženi – kakvi doista i jesu, mogli prihvatiti sljedeću inicijativu: Ako je u današnjoj Republici Hrvatskoj dosad poznato 840 masovnih stratišta Titova jugoslavenskog komunističkog režima, onda kod svakoga od tih grobišta, u kojima opravdano pretpostavljamo da je najviše žrtava hrvatske nacionalnosti, treba postaviti jedan spomenik Josipu Brozu Titu, doživotnom predsjedniku Jugoslavije, predsjedniku Komunističke partije Jugoslavije i Saveza komunista Jugoslavije, doživotnom i prekoživotnom maršalu, trostrukom narodnom heroju, vođi pokreta nesvrstanih i ljubičici bijeloj. U tom pogledu za očekivati je da će Milan Bandić raspisati natječaj za idejno rješenje spomenika Titu, kao predsjedniku, na više od 40 zagrebačkih mu stratišta. Pobijedi li ga Jasen Mesić, natječaj i dalje ostaje otvoren.

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo

{mxc}