Britanski imperij, britanska samosvijest, britanski cinizam i osjećaj civilizacijske superiornosti, uvijek je bio humus za sofisticirani rasizam. Englezi konkretno, znaju biti vrlo „rafinirani“ rasisti. Dok nose balvan u svom oku, iz tuđeg će vaditi trun, ili će cijediti komarca, kao što je to nedavno u jednom interviewu činio britanski premijer Gordon Brown kad je hrvatske navijače istaknuo – ničim izazvan – kao primjer najgoreg rasizma u svijetu, iako je u vlastitom dvorištu mogao naći bezbroj gorih primjera od majmunskog „hukanja“ na tribinama Maksimira. U diplomatskom smislu njegova izjava je vrlo nekorektna, štoviše, ako bi je mjerili isključivo diplomatskim mjerilima onda je vrlo incidentna, da ne kažem skandalozna, no bez obzira na to, s hrvatske strane, s primjerene razine, nije stigao i primjeren odgovor! Nikakvo čudo. Uobičajena bljutavost hrvatske politike. Zato nas svatko može povlačiti za uši i ponižavati. Britanci posebno u tomu uživaju. Teško je objasniti tu iracionalnu mržnju britanskih medija i britanskih vlastodržaca prema Hrvatskoj. Brown bi ispraznio naše stadione, kažnjavao bi Hrvate, valjda, sve dotle dok ne nestanemo, dok nas ne izbrišu sa zemljovida. Ne bi nam dali ni disati, a kamoli još da pomislimo kako bi se možda mogli i usuditi biti slobodni, biti svoji, bez njihove pedagogije i skrbništva.

Da stvar bude paradoksalnija, Brownova izjava je došla na samom kraju Svjetskog rukometnog prvenstva, na kojemu su se hrvatski navijači iskazali kao vesela i simpatična populacija, bez ijednog većeg ispada, a pogotovo ne rasističkog. Rasizam općenito na sportskim borilištima prije svega je stvar primitivizma, jedne subkulture koja je, na koncu, i uvezena iz britanskih navijačkih kaveza. To ne opravdava domaći primitivizam i razumljivo je, da se stvari moraju dovesti u red zbog nas samih, zbog naše kulture i dostojanstva, a ne zato što bi nam Gordon Brown uređivao odnose i ponašanja. Kod nas se svaka kampanja u tom smislu, pokreće jer tako želi Europska unija, jer su to njezini standardi, a ne stoga što bismo sami izgrađivali i poštovali kulturne i civilizacijske norme. Tako se i dovodimo u poziciju da nas bahati tipovi poput Browna gledaju kao manje vrijedne, kao balkanske divljake koje treba preodgajati. A one koje treba preodgajati, treba i držati u nekoj popravnoj ustanovi, ili pod određenim sankcijama, što znači da Hrvatima u svakom slučaju treba suspendirati slobodu i držati ih pod prismotrom kao balkanske delikvente.

ˆˆovjek bi bio već umoran od pedagogije Novog svjetskog poretka, i shvatio bi je tek kao manifestaciju moći velesila koje vladaju svijetom, da stvar nije puno ozbiljnija, da svijest o gospodarima i podčinjenima nije ušla u pore globalne pseudodemokracije, pa se tako podrazumijeva da je Gordonov govor o Hrvatima nešto samorazumljivo, norma, kriterij po kojemu se nas vrednuje. Britanci znaju vladati, razvili su tehnologiju vlasti po kojoj etnička „plemena“ drže pod nadzorom, daju im stanovitu kulturnu autonomiju, ali sami nikada ne ispuštaju uzde iz ruku. Njihova vladavina zapravo je stvar engleske pragmatike – divljake treba urazumiti, njihov rasizam treba strogo kažnjavati, dok naš, englesko-britanski rasizam stvar je ekscesa koji si možemo povremeno dopustiti ukoliko ne ugrožava ravnotežu sustava i ukoliko je „zdrav“ kao što je zdrav naš cinizam i otklon prema divljacima. Britanski rasizam je churchillovski – cinična samosvijest o civilizacijskoj supremaciji. Churchill je s prezirom gledao na Mahatmu Ghandija kao na „prljavog fakira“. Brown na nas gleda kao na prljave Balkance koji remete planove Britanaca na europskom jugoistoku samim svojim postojanjem.

Kao slobodna nacija, mi smo iz njihove perspektive – europski suvišak, a hrvatska država je neželjeno dijete. Gledaju nas kao anomaliju, kao krivu izraslinu novog poretka. Zato nas treba na sve moguće načine tlačiti i kažnjavati. I umjesto da hrvatska politika uzvrati na takva poniženja odlučno i oštroumno, ona uzvraća na jedan vrlo specifičan način – tako što od nekidan stranci u Hrvatskoj mogu nesmetano i bez ikakvih ograničenja kupovati nekretnine u Hrvatskoj. Da nam stare gradske jezgre u Dalmaciji postanu zimska staništa umirovljenih i dokonih Britanaca koji će se doći relaksirati na egzotičnoj obali. A domoroci će im biti na usluzi. Ne će trebati dovoditi svoje butlere.

Zoran Vukman
Hrvatsko slovo

{mxc}