Posljednjih je dana u hrvatskim medijima bilo podosta riječi o prodaji Ine mađarskom MOL-u. Iako je puno tinte «proliveno», nigdje nije jasno argumentirano zašto i iz kojih se razloga ta i takva prodaja namjerava realizirati i je li to uopće nužno i potrebno. Trenutna vlasnička struktura tvrtke je takva, da hrvatska Vlada posjeduje 44.85% dionica, a zajedno s Fondom branitelja taj se postotak penje na skoro 52%, dok MOL trenutno ima 25%. Prema dostupnim analizama, vrijednost Ine na osnovu nalazišta plina i nafte s kojima raspolaže, kao i rafinerijama i distributivnoj mreži, trenutno se procjenjuje na oko 10 milijardi američkih dolara. To odgovara brojci od 5000 kuna po dionici, dok Mađari nude 2800 kuna za dionicu.

Nadalje, ovih dana moglo se saznati kako proizvodnja i distribucija plina predstavlja za Inu jedini problem zbog kojeg ova tvrtka trpi određene gubitke. U pozadini problema s plinom je država, koja Ini iz socijalnih razloga ne odobrava više cijene. No, računice pokazuju kako bi nakon ne tako velikih poskupljenja Ina i na plinu vrlo dobro zarađivala. S druge strane, ako bi mađarski MOL stekao kontrolni paket, nema sumnje kako hrvatska država ne bi više imala mogućnost kontrole cijene naftnih energenata, pa bi i cijena plina vrlo vjerojatno brzo porasla. Prisjetimo se samo koliko je porasla cijena telefonskih impulsa kad je HT preuzeo Deutsche telekom. Njemački vlasnik podigao je cijene gotovo istog trenutka nakon preuzimanja, i unutar već prve godine povratio znatan dio uloženih sredstava. Ako je cijena plina problem, trebali li ju baš strani vlasnik korigirati? Zar to ne može domaći?

S obzirom da je svima jasno kako je energetski sektor od krucijalne strateške važnosti za svaku državu, pa tako i Hrvatsku (dovoljno je pogledati političke napetosti Zapada s Rusijom ili manjom Venezuelom, odnosno ratne izvještaje iz Iraka i Afganistana), na pitanje zašto se Hrvatska sada odriče Ine još je teže odgovoriti. Ne će valjda biti da Madžarska ima toliki politički utjecaj zbog kojeg Hrvatska treba ulazi u za nju nepovoljna financijska rješenja. Istina je kako je Madžarska prva ratificirala protokol s kojim se uz Albaniju u članstvo NATO-a prima i Hrvatska. No, to i slične druge političke usluge nisu valjda vrijedne jedne Ine.

M.M.

{mxc}