Stepinac kao test 

Proslava desete obljetnice proglašenja blaženim hrvatskoga mučenika zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, premda po vremenskoj distanci nije riječ o posebno respektabilnoj obljetnici, neprijeporno je jedan od najvažnijih događaja u životu Katoličke Crkve u Hrvatskoj u 2008. godini. Bogatstvo sadržaja i programa te proslave, koja se ostvaruje pod geslom »Meni je živjeti Krist«, potvrđuje da je riječ o događanju koje je neizmjerno više od pukoga osvrtanja natrag, u prošlost, da to događanje ima iznimnu relevantnost na crkvenoj, međunarodnoj i hrvatskoj društvenoj razini.

U Zagrebačkoj nadbiskupiji, kao nositeljici toga programa, već hodočašćem mladih iz cijele nadbiskupije i vjernika grada Zagreba Majci Božjoj Bistričkoj započeo je niz događanja koja imaju prije svega duhovnu dimenziju: aktualizaciju bogate i dragocjene baštine bl. Alojzija Stepinca za vjerničko »življenje Krista« u sadašnjem povijesnom trenutku. Vrijedan doprinos upravo toj potrebnoj i veoma važnoj aktualizaciji za sve vjernike Crkve u Hrvatskoj, uz ostale sadržaje te višednevne proslave, predstavlja izlazak iz tiska knjige »Blaženi Alojzije Stepinac - Baština koja obvezuje« u kojoj su sabrane homilije kardinala Josipa Bozanića održane za Stepinčevo u zagrebačkoj prvostolnici posljednjih deset godina. Te homilije, izgovorene u hrvatskim tranzicijskim lutanjima i traganjima, veoma snažno približavaju lik, djelo i poruke hrvatskoga mučenika i blaženika suvremenim hrvatskim vjernicima za sadašnje vrijeme i sadašnje prilike. 

Na međunarodnoj razini relevantnost proslavi desete obljetnice proglašenja blaženim hrvatskoga mučenika kardinala Alojzija Stepinca daje pohod i uključivanje u proslavu državnoga tajnika Svete Stolice kardinala Tarcisija Bertonea i međunarodni znanstveni simpozij. Dolazak u Hrvatsku, najprije u Split pa u Zagreb, poslije Svetoga Oca prvoga po odgovornosti čovjeka Katoličke Crkve, kardinala Bertonea, već sada se može reći, potvrda je i priznanje Svete Stolice Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj, potpora je promicanju duhovne ostavštine hrvatskoga mučenika blaženoga Alojzija Stepinca, ne samo u hrvatskim nacionalnim granicama nego i na planu čitave Crkve, te nova potvrda potpore Svete Stolice Republici Hrvatskoj. Za sve hrvatske građane, a osobito katoličke vjernike, kao i za međunarodnu znanstvenu, stručnu, kršćansku i opću javnost osobitu težinu ima znanstveni simpozij »Kardinal Alojzije Stepinac - Povijesni kontekst u međunarodnoj perspektivi«. Na tom skupu o kardinalu Stepincu progovorit će francuski diplomat Georges-Marie Chenu, britanski povjesničar (bivši savjetnik premijerke Margaret Thatcher), dr. Robin Harris, američki povjesničari: Židovka rođena u Sarajevu Esther Gitman i Ronald J. Rychlak koji je i profesor prava, talijanski povjesničar Roberto de Mattei, njemačka povjesničarka Katrin Boeckh te slovačka profesorica povijesti Emília Hrabovec. Sama činjenica da se toliko znanstvenika iz različitih naroda i zemalja bavi proučavanjem Alojzija Stepinca otkriva činjenicu da je blaženi Alojzije Stepinac važna osoba, ne samo Crkve u Hrvatskoj, hrvatske povijesti i sadašnjosti, nego i opće Crkve, opće svjetske povijesti i sadašnjosti. Već samo održavanje toga znanstvenog skupa također otkriva da komunistička i velikosrpska propaganda, koliko god dominirala desetljećima na međunarodnoj pa i svjetskoj, osobito diplomatskoj sceni, nije uspjela pokopati istinu o kardinalu Alojziju Stepincu, premda je mnoge zavela i još uvijek i danas mnoge zavodi.

Proslava desete obljetnice proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca osobito je relevantna na razini suvremenoga hrvatskog društva koje je još uvijek u porođajnim bolima prihvaćanja istine o prošlosti i sadašnjosti, jer su veoma snažne snage, kako one na javnoj sceni tako i one iza javne scene, koje nameću svoju ideologiziranu »istinu« o mnogim važnim pitanjima i činjenicama hrvatskoga naroda i Katoličke Crkve u Hrvatskoj, pa i kardinala Stepinca. Veoma je znakovito da je upravo odnos prema Alojziju Stepincu test odnosa prema istini i prema hrvatskom narodu. Odnos prema Alojziju Stepincu bio je najprije test lojalnosti komunističkom režimu: oni koji nisu prihvaćali režimsku »istinu« o njemu (osobito kad je bio žrtva montiranog političkog procesa i dok je bio eliminiran iz javnoga života) doživljavali su različita šikaniranja i represiju. Afirmativno spominjanje Stepinca sve do demokratskih promjena 1990. izazivalo je režimsku represiju i medijsku hajku te je i danas na javnoj sceni puno novinara i javnih djelatnika koji su svoju lojalnost komunizmu dokazivali vrijeđanjem i ocrnjivanjem Alojzija Stepinca. U samostalnoj Hrvatskoj, kad su tek neke maske pale, odnos prema Alojziju Stepincu i danas je test za odnos prema istini, prema dobru čitavoga hrvatskog naroda, čitavoga hrvatskog društva i hrvatske države.

Da je to doista tako, potvrđuje i činjenica da Hrvatska televizija - koja je javna televizija, dakle u službi čitavoga hrvatskoga društva u kojem je 87% slobodno deklariranih katolika - nije u svom dnevniku u petak 12. rujna smatrala potrebnim obavijestiti javnost o tiskovnoj konferenciji na kojoj je toga dana bio predstavljen bogati program tako važne proslave, ne samo na crkvenoj nego i na hrvatskoj društvenoj i međunarodnoj razini. Očito hrvatski mučenik Alojzije Stepinac i danas, čak i nehotice, testira bilo hrvatske javnosti, njezinih gospodara i djelatnika, ali ne samo glede odnosa prema sebi nego u prvom redu glede odnosa prema hrvatskome narodu, njegovoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti - kojih je on simbol.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

{mxc}