Politički gubitnik ne može biti kandidat na predsjedničkim izborima – teza je plasirana u Jutarnjem listu i HDZ-u. Povijest nas uči kako politički gubitnici u određenom povijesnom trenutku mogu postati politički pobjednici. Dr. Franjo Tuđman je do 1990. bio politički gubitnik. Kako njegova politička pobjeda ne bi postala uzorom za buduće političke pobjede, provedena je detuđmanizacija. Njegovo razdoblje političke pobjede u kojoj je obnovio hrvatsku državu, uveo je u UN i VE i oslobodio od velikosrpske agresije, postalo je razdoblje svekolikog zla, a razdoblje u kojemu je bio politički gubitnik ostalo je nelustrirano u svakom pogledu. Pa, ipak, kad bi se kojim slučajem Tuđman vratio s onoga svijeta, unatoč detuđmanizaciji poduprtoj iz Haaga, zna se, opet bi premoćno pobijedio oslanjajući se na vlastite snage i pomoć Božju. S komunističkim snagama i uz pomoć manipuliranja prošlošću, sadašnjošću i budućnošću, prolazi dvostruki predsjednički mandat političkog gubitnika (od 1994. do 3. siječnja 2000.) Stjepana Mesića. Ključno je, dakle, kako ostvariti političku pobjedu: oslanjajući se na narod, ili na križaljke politelita, domaćih i vanjskih, koje u laboratorijima rade na tome da na izbore ne iziđe većina jer ne će imati svojega kandidata. Ključno je, međutim, i to kakva će se po ostvarenju političke pobjede voditi politika u odnosu prema općem dobru.

Tuđman nije dijelio ljude na političke gubitnike i pobjednike. U njegovoj viziji svehrvatske pomirbe bilo je važno tko je za „ostvarenje hrvatskog sna“, što je njegov sinonim za opće dobro. Imao je političku i ljudsku širinu, pa mu mnogi koji se i danas kotrljaju na političkoj i gospodarskoj sceni mogu zahvaliti na toj vrlini bez koje bi ostali politički patuljci ili gologuzi direktorčići. Mesić je dijelio ljude na političke gubitnike i pobjednike stvarajući programirani razdor na štetu većine. Tijekom prvog mu mandata napravljena je temeljita lustracija kao i 1945., doduše bez masovnih likvidacija. U drugom mandatu ostat će zapamćen po posjetu Mongoliji na dvostruki državni praznik Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Tuđman nije uveo Hrvatsku u dužničko ropstvo. Za Mesićevih mandata evo nas u dužničkom ropstvu. Za Tuđmanova mandata Hrvatska je došla na svoje granice. Preostala su samo neka otvorena pogranična pitanja. Za Mesićeva mandata nijedno pogranično pitanje nije riješeno, a izgubljen je i gospodarski pojas na Jadranu. Tuđman je s Katoličkom crkvom gradio zajedništvo. Mesić - razdor. Tuđmanu je na svaki javni istup dolazilo i mlado i staro.

Mesiću samo protokol. Tuđman je od mladog komuniste postao znanstvenik, državnik i katolik. Mesić se okružio jugoslavenski orijentiranim komunistima i iz tog kruga ne zna i ne može van. Tuđmanovi mandati predstavljali su i početak raskida s totalitarnim komunističkim režimom. Za Mesićevih mandata Tito je postao „brand“, a ministar vanjskih poslova države agresora na Hrvatsku – njegovim savjetnikom. Tuđman je učinkovito riješio velikosrpski plan u Hrvatskoj. Za Mesićeva se mandata on uspješno obnavlja uz pomoć njegovih isprika. Za Tuđmanova mandata Hrvatska je postala međunarodni subjekt. Za Mesićevih mandata pretvorena je u objekt. Tuđman je iza sebe ostavio regionalnu silu. Mesić ostavlja lokomotivu Zapadnog Balkana na mrki ugalj koja vozi u leru čekajući da se o nju prikopča kompozicija bratstva i jedinstva jugoslavenskih naroda i narodnosti koja će onda uči u novu utopiju - „Europu bez granica“. Narodu je jasno koji od ta dva puta treba slijediti budući predsjednik. A višestranačju?

U ovom trenutku manjina (tzv. ljevica), razapeta između stare ideologije i krupnog kapitala, nema pravog kandidata, moguće joj i ne će trebati! Predstavnici većine muče se s kriterijima i stišavanjem javne rasprave o kandidatima. Povratak na Tuđmanov kriterij zaštite nacionalnih interesa? Odbijeno. Zadržavanje Mesićeva kriterija po šumama i gorama? Možda. Traženje kandidata među novopečenim tajkunima, koji državu shvaćaju kao d.o.o., a predsjednika države kao osobu ovlaštenu za zastupanje? Najvjerojatnije. Pamtimo izjavu o tome kako se samo bogati ljudi mogu baviti politikom! Imena kandidata bit će poznata pet do dvanaest, što je nedovoljno za odgovoran pristup birača predsjedničkim izborima. Stoga je moguće da će treći predsjednik biti klonirani Mesić, malo ušminkan, kako ga u kratkom razdoblju od kandidature do izbora birači ne bi prepoznali „kao takvog“. Jedina osoba koja bez ičije potpore unaprijed može računati na izbornu pobjedu nevina leži u pritvoru Haaškoga sudišta. Politički je gubitnik, a ratni pobjednik. Kad je u pitanju čestit Hrvat i uspravna Hrvatska teza o neprihvatljivosti političkih gubitnika objektivno ne funkcionira.

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo

{mxc}