Premda je potpredsjednica Vlade - kako su prenijeli mediji pa i HTV slikom i tonom - izričito najavila da će u petak 4. srpnja biti glasovanje o Zakonu o suzbijanju diskriminacije, to se ipak nije dogodilo. Vlada je prešutno uzela još jedan predah - što je sigurno dobro jer je riječ o vrlo osjetljivim pitanjima koja se tiču i svih fizičkih osoba u hrvatskom društvu, a nacrt toga zakona i nakon saborske rasprave po hitnom postupku ostao je loš, manjkav, nedorečen, neusklađen i nakon pet radnih susreta predstavnika HBK-a i s predstavnicima Vlade - ostao je s crkvenog stajališta i dalje neprihvatljiv. U međuvremenu predstavnici nevladinih udruga, koji zastupaju oko 120 udruga, na tiskovnoj su konferenciji u Zagrebu opravdano i mudro zatražili da se o sadržaju toga zakona u jesen povede ozbiljna javna rasprava, a objavljena su i tri priopćenja, dva Tiskovnog ureda HBK-a i jedno predstavnika Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i predstojnika Vladina Ureda za ljudska prava (i ta su priopćenja važna i zaslužuju pomnu analizu), no medijska spominjanja tobožnjeg rata doista su pretjerana i neprimjerena.

Naime, kad je potpredsjednica Vlade javno ustvrdila da su neki amandmani »usuglašeni« s HBK-om i da su neka pitanja »razjašnjena« - te je u javnosti stvoren dojam da Crkva više nema primjedaba na nacrt toga zakona - Hrvatska biskupska konferencija je u prvom priopćenju obavijestila javnost da »HBK s Vladom RH nije usuglasila stavove oko spomenutog Zakona niti su razjašnjena temeljna pitanja vezana za ovaj prijedlog Zakona«. U tom priopćenju HBK-a također je rečeno da se te izjave potpredsjednice Vlade smatraju »izvrtanjem činjenica i manipulacijom imenom Hrvatske biskupske konferencije«. Spomenuti državni dužnosnici pokušali su u svojoj reakciji na priopćenje HBK-a uvjeriti javnost da potpredsjednica Vlade »ne izvrće činjenice« i »ne manipulira imenom HBK-a«, a kao potkrepu za svoju tvrdnju naveli su da je potpredsjednica Vlade inicirala razgovore s predstavnicima HBK-a, da su održana četiri razgovora i da se prihvaćenim amandmanima crkvenim i vjerskim zajednicama »jamči i omogućuje potpuno slobodno i neovisno djelovanje u skladu sa svojim doktrinama, poslanjem, uvjerenjima i ciljevima«.

Na to očitovanje - koje nedvosmisleno »iz usta« predstavnika Vlade potvrđuje da je nakon završene saborske rasprave nacrt toga zakona sadržavao čak i odredbe koje su osporavale crkvenim i vjerskim zajednicama »slobodno i neovisno djelovanje u skladu sa svojim doktrinama« - ponovno se oglasila Hrvatska biskupska konferencija precizirajući neke činjenice kojima se u javnosti manipuliralo. Službeno je objavljeno da je Crkvi odnosno HBK-u omogućeno očitovanje na nacrt toga zakona tek nakon što je završila saborska rasprava o tom zakonu - i to su priznali i predstavnici Vlade - a u javnosti se manipuliralo, ponovio je to i predsjednik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama u petak 4. srpnja, da je službeni predstavnik Crkve bio na okruglom stolu krajem ožujka i da tobože nije imao primjedaba. Također se u drugom priopćenju HBK-a precizira da je na pet sastanka - a ne na četiri, kako su ustvrdili državni dužnosnici - »HBK izložio svoje primjedbe, potkrijepivši ih ne samo temeljnim vrednotama koje podržava velika većina hrvatskih građana nego i opsežnom stručnom i pravnom analizom prijedloga Zakona, upozorivši pritom na njegove mnogobrojne manjkavosti, nedorečenosti i neusklađenosti« i da predstavnici Vlade »u najvećem dijelu nisu mogli osporiti predočenu argumentaciju«.

U tom priopćenju također se izričito navodi da »oko onih najbitnijih odrednica Zakona koje se odnose na čl. 1, a na kojima su predstavnici HBK-a nedvosmisleno insistirali, ne može biti govora o usuglašavanju, jer nazočni predstavnici Vlade nisu za to imali mandat«. Drugim riječima, s predstavnicima HBK-a razgovaralo se više »reda radi« i o sporednim pitanjima, a volje za suočavanje s bitnim pitanjima i bitnim crkvenim zamjerkama - čak bez obzira na argumente - nije ni bilo. Politika po svojoj naravi može odbiti argumente, no takva politika nikada nije dugoga vijeka, jer je to onda voluntarizam i svojevrsno političko nasilje neprimjereno stvarno demokratskim političarima. Premda su javnosti predočene sve te činjenice, u medijima se manipuliralo konstrukcijom o tobožnjem kardinalovu prozivanju vlasti »za podaništvo prema EU-u« i da su vlasti zbog toga »odustale od već postignutoga dogovora da prihvate sve najvažnije zahtjeve s Kaptola« - kako piše Jutarnji list u subotu 5. srpnja. U tom istom tekstu prenesene su riječi splitskoga sociologa i svećenika: »Pa evo, katolički je tisak pun tekstova o temi: podupirali smo HDZ, a vidite sad kakve zakone donose.« Ako su te riječi prenesene vjerno, onda je on izrekao neistinu jer za tu tvrdnju nema ni jednoga jedinoga primjera objavljenog u katoličkom tisku. Istina je tek da su predstavnici nekih udruga govorili o svom glasu kao građana za HDZ - na što imaju potpuno pravo - no to nema nikakve veze ni s katoličkim tiskom ni crkvenom hijerarhijom koja po svojoj službi surađuje s vlastima, bez obzira tko bio u koaliciji, te nema nikakvih formalnih odnosa ni s kojom strankom.

Licemjerno se u medijima priznaje Crkvi pravo »da iznosi i brani svoje stavove«, a kad ona to učini onda, joj se spotiče da »neprincipijelno koristi svoju moć«. Pritom se ili svjesno zaboravlja ili ne zna da crkvena hijerarhija, koja poštuje uvijek autonomiju države i koja stvarno nema nikakvoga načina niti želje na išta ikoga prisiliti, iznosi svoje stavove (i kad je riječ o zakonskim prijedlozima) imajući u vidu isključivo služenje boljitku svih građana i čitavoga hrvatskog društva, i onda kad mnogi ne razumiju svu kompleksnost pojedinih pitanja i rješenja - kao što je to i kod antidiskriminacijskog zakona.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

{mxc}