Proteklih trideset tjedana objavljivali smo članke g. Branimira Součeka, koji je analizirao Opću i nacionalnu enciklopediju u 20 knjiga. Izlazak te i takve enciklopedije jedan je od najvećih kulturnih skandala, no nije izazvala gotovo nikakvu javnu raspravu. Pa i čitatelji koji su nam se javljali u uredništvo, isprva nisu vjerovali koliko „propusta“ i kakve „kriterije“ enciklopedija u sebi krije. A onda su i sami zavirili u nju, pa nam sugerirali iz svog profesionalnog područja nove i nove teme, a kad bih im kazao – poštovani gospodine, izvolite, napišite i potpišite mi ćemo vam objaviti tekst – e, tad bi s druge strane zavladao muk. Strah ili oportunizam? Gospodin Souček kazao mi je u jednom razgovoru kako je zbog svog serijala o enciklopediji „izgubio dva prijatelja“. Oni mu, međutim, nisu mogli dokazati da je nešto krivo napisao, ali su mu zamjerili to što je temu aktualizirao! Zbog štih probe zavirio sam u natuknice koje se tiču osoba značajnih za Domovinski rat. Ubrzo me zaboljela glava, a samo sam pročešljao hrvatske generale. Nije riječ o oprostivu propustu – nego o sustavu.

Negdje oko dvadesetog nastavka razgovarao sam sa čelnikom jedne naše nezaobilazne kulturne ustanove. Upitah ga za mišljenje o dotad objavljenim nastavcima. Saznah, međutim, da nema pojma o čemu govorim, pa mu ispričah neke primjere koje je uočio i problematizirao g. Souček. Rekao je – pa to je skandalozno. Da, točno. Ali je skandalozno i to da on u dvadeset tjedana nije ni primijetio temu koja bi ga i po habitusu i po funkciji koju obnaša, morala itekako zanimati, da ne kažem kako bi kao čelnik i sam morao reagirati, budući da i na području koje pokriva njegova ustanova rečena enciklopedija nije enciklopedija, ni opća, a niti nacionalna. Javio mi se i jedan suradnik na enciklopediji kazavši kako su njegove natuknice u uredništvu sasječene, ali ni on nema namjeru reagirati.

Dodatno zbunjivanje doživjeh prilikom svečanog predstavljanja. Večernji list od 30. studenoga 2007. piše: „Predsjednik Sabora i jaki čovjek HDZ-a Vladimir Šeks, kandidat za hrvatskog premijera Ljubo Jurčić, potencijalna šefica diplomacije Vesna Pusić i brojni drugi političari, ali i kulturni i javni djelatnici, pohrlili su na prvi veliki društveni događaj nakon izborne nedjelje. Večernji list i Pro Leksis, tvrtka bivšeg ministra kulture Antuna Vujića, u Muzeju 'Mimara' slavili su izlazak iz tiska posljednjeg, dvadesetog sveska Opće i nacionalne enciklopedije. Riječ je o knjigama koje se po cijeni od 69 kuna prodaju na hrvatskim kioscima. Prema riječima predsjednika Uprave Večernjeg lista Marjana Jurleke, do sada objavljene enciklopedije prodane su u čak 800.000 primjeraka.

Kako je rekao Večernjakov glavni urednik Goran Ogurlić, ovo izdanje našlo se u 40.000 hrvatskih obitelji, a Večernji je 'enciklopediji poslužio kao nosač aviona'. – Ovo je najveći, najopsežniji i najekskluzivniji izdavački pothvat u posljednja dva desetljeća u Hrvatskoj, ovo je prva opća i nacionalna enciklopedija u suvremenoj i samostalnoj Hrvatskoj i prva objavljena nakon dvadeset i pet godina i izdanja Leksikografskog zavoda – nije štedio pohvale Vladimir Šeks, nazvavši glavnog urednika Pro Leksisova i Večernjakova projekta Antuna Vujića članom pobjedničkog tima. I Vujić je Šeksu uzvratio komplimentom, nazvavši ga prijateljem projekta o kojem će se suditi 'preko ispravaka i dopuna, jer riječ je o otvorenu djelu'. Vujić je ustvrdio da se njegova enciklopedija može ubrojiti u veće, a enciklopedije Leksikografskog zavoda u velike“.

Ako je Večernji list „nosač aviona“, onda možemo reći kako je Hrvatsko slovo – sićušna falkuša, koja je potopila veliki nosač zrakoplova. No, kupcima rečene enciklopedije to je mala utjeha. Kako se nije javilo nijedno društvo za zaštitu potrošača, mi ovdje možemo s obzirom na iznesene činjenice u proteklih 30 tjedana, kazati kako bi nakladnik i distributer trebali vratiti potrošačima novac koji su dali očekujući da će za njega dobiti opću i nacionalnu enciklopediju, a ne ideološki ispeglani uradak. A kako je proizvod izišao uz financijsku potporu Ministarstva kulture, povrat novca nameće se kao jedino pravedno rješenje ovoga skandala o kojemu hrvatska kulturna javnost i dalje šuti, kao da se utopila u dvadeset i jedan svezak šlamperaja i površnosti. Ministarstvo bi moglo poduprijeti prijedlog ako se ne boji „nosača aviona“ i mogućnosti da glavni urednik enciklopedije opet postane – ministar kulture. Ili podupire njegovu tvrtku i projekt upravo zato da ne postane ministrom jer je ovako i onako „član pobjedničkog tima“? 21 bombardera treba vratiti na nosač zrakoplova, a kune u džep „40.000 hrvatskih obitelji“. Nije riječ o malim novcima! U Europi, kad je riječ o ovakvim promašajima, povrat novca je standard. A na Zapadnom Balkanu? Šuti i veslaj dalje! U drugo izdanje.

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo

{mxc}