Nesretan, nespretan, ne osobito politički pismen nalog direktora programa HTV-a Domagoja Burića u kojem traži naglašeniju domoljubnu komponentu ljetne emisije “30 u hladu” i u tom smislu kakav hrvatski pridjev u nazivu emisije, te završni ljetni vatromet istodobno u Vukovaru i na Prevlaci izazvao je revolt čuvara anacionalne Bakarićeve Hrvatske. Scenarij je viđen: najprije peticije protiv Burića, pa orkestrirani medijski napadi garnirani podrškom HND-a i onda medijsko izrugivanje. Bilo bi pristojno da ga je u medijskom cipelarenju netko pitao što je htio, ali na ovim prostorima od pada Đilasa nikad drugoj strani nije pružena mogućnost da se brani. To je bit našeg staljinizma čija se licencija zove titoizam, to je stara škola koja je već odgojila nove kadrove.

Hrvatska država kao i druge države ima državnu televiziju, ali je HTV u poimanju nacionalne dimenzije miljama udaljena i od prakse BBC-a i od ORF-a ili od slovenske državne televizije. Taj anacionalni pečat koji je isklesala jugoslavenska sinteza, to je bolest kojoj se ne vidi lijeka. Ta mržnja svakog domoljublja, ta alergičnost na iskazivanje baš svake nacionalne svijesti, ta potreba da se unište sve relacije što su nastale kad je hrvatska država nastajala, to izrugivanje svakoj nacionalnoj svetinji, mržnja i nerazumijevanja baš svega što ima nacionalni kontekst, to frapira. To nužno vodi u nove mržnje, jer se jedan dio naroda s drugim istinski, najdublje i najiskrenije ne razumije. Naime, nema države s državnom TV koja tako prezire svoj nacionalni identitet i nacionalnu svijest! Nikakvo čudo, tvrdi mi jedan povjesničar, mi smo Hrvati “izmislili” jugoslavenstvo, mi smo ga branili, Jugoslavija je naša izmišljotina, ovo su relikti stare svijesti. Pogledajte Dnevnik: red događaja iz Hrvatske, red iz Srbije, nešto Slovenije i potres u Kini! Kao u doba Miroslava Lilića i Drage Flege!

Kad od tamošnjih kadrova stasalih na JRT zatražite da u kontekstu činjenice da rade na hrvatskoj državnoj TV stave kakav hrvatski pridjev u ime neke emisije, oni uzmu vaš pisani nalog, odnesu ga u novine i počnu zabijati čavle u grede na kojima bi trebalo raspeti nalogodavca. Da je 1945., streljali bi Burića, da je 1971. hapsili bi ga! Da je 2000., dobio bi otkaz! Naravno da je ispod svakog nivoa da direktor programa HTV-a u svom dopisu navede ideju neka se napravi vatromet da druga strana čuje i vidi što se događa! Bez obzira na to što je riječ o ideji vatrometa na nota bene od Crnogoraca okupiranom dijelu mora na Prevlaci i vatromet u Vukovaru čije riječne ade okupacijom drži Srbija! Burićev gaf prije je prizemni, infantilni usklik kakvog Bad Blue Boya i taj folklor u svakom je smislu banalan. No, činjenica je da se i na folklor reagira iz medijskih haubica! Jer da je naša državna TV ono što je drugim narodima državna TV pa da se pojavi neki Burić koji traži provociranje susjeda, to bi tražilo prosvjed.

Ali, državna TV se ovdje ne ponaša niti kao hrvatska niti kao nacionalna, a tragedija leži u tome da mnogi na njoj ne razumiju što to znači. Uzimam samo jedan primjer. Legija TV kadrova dovedena nakon 3. siječnja nema potrebe, kad čuje pridjev proeuropski uz srpskog lidera Tadića, upitati se kako to da je on proeuropski lider makar godinama ne želi izručiti Mladića i Karadžića! Jer, Hrvatska je izručila baš sve generale koje je Haag poželio! Niti se tko pita po čemu će njegova vlada biti proeuropska s obzirom na to da će, kako stvari stoje, imati u svojim redovima i Miloševićeve pristaše! Zacijelo je takvom HTV zadovoljan OESS, Bruxelles mirno spava, a diplomatski zbor zadovoljno trlja ruke, ali običan narod na rubu je živčanog sloma. Onima koji od HTV-a rade JRT valja reći: drugovi, svaka sila za vremena.

Tihomir Dujmović
Večernji list

{mxc}