Prošloga tjedna izvješteni smo kako je u Europskoj uniji bugarski poljoprivrednik Stoil Panajotov na stočnom sajmu u Plovdivu mijenjao suprugu za kozu. Razlog? Supruga Elena nije mu rodila dijete, a rečena koza već se tri puta ojarila. Navodno je zamjenom zadovoljna i Elena, ali i Stoilov prijatelj koji je za kozu dobio ženu. Ova priča nije europski standard, ali podsjeća kako su „kriteriji“ za ulazak u EU za neke postavljeni nisko, a za primjerice Hrvatsku visoko i neprestano se pomiču naviše, tako da će Hrvatska s neponovljivom i briljantnom Blankom Vlašić postati kolektivni europski prvak u skakanju u vis – trenutno mora preskočiti vlastitu brodogradnju, kao što je prethodno preskočila ZERP, a prije njega „jedinu prepreku“ – Antu Gotovinu. Tko će znati jesu li se Bugari u pregovorima s EU izborili za ovakav razvoj bugarske poljoprivrede. Ako jesu, Panajotova čeka bugarsko odličje za izniman prinos razvoju bugarskog kozarstva.

Među znamenite Hrvatice uz Blanku spada i kraljica Jelena. Veleredom kraljice Jelene s lentom i Danicom predsjednik je Mesić, nekoliko dana poslije bugarske zamjene žene za kozu, postumno odlikovao Ivicu Račana za „izniman doprinos neovisnosti i cjelovitosti Republike Hrvatske, izgradnju i napredak Republike Hrvatske te za izniman doprinos razvitku odnosa Republike Hrvatske i hrvatskog naroda s drugim državama i narodima“ – priopćio je SDP. Račanov izniman doprinos neovisnosti i cjelovitosti Hrvatske počeo je razoružavanjem hrvatskoga naroda u osvit svesrpske agresije i završio donošenjem saborske Deklaracije o suradnji s Haaškim sudom kojim je izručio laboratoriju Carle del Ponte Oluju i druge iznimne osloboditeljske akcije hrvatskoga naroda i njegove države. Prije tih iznimnih doprinosa, Račan je od početka sedamdesetih bio najprije karijeristički kotačić a predanim radom evoluirao je do nezamjenjive poluge, iznimno totalitarnog, komunističkog režima.

Zato bi mu trebalo dodijeliti odličje za predani ideološki rad s Lenjinovim likom i lentom na kojoj piše: Proleteri svih zemalja ujedinite se. Što se pak njegova prinosa razvitku odnosa hrvatskoga naroda s drugim narodima i državama tiče, on je prvom prilikom hrvatski narod ponovo vratio na balkanska bespuća, pod šifrom stabilizacije i pridruživanja. I zato bi također trebao dobiti odličje, ali ne kraljice Jelene, nego orden Sv. Save „trećeg stepena“. Gotovo je sigurno da će dođe li kandidat SDP-a na mjesto Predsjednika Republike odlikovati Stipu Mesića za dvomandatno sustavno obezvrjeđivanje odličja hrvatske države. Kupuje li Mesić dodjelom nezasluženog odličja Račanu buduću visoku poziciju u SDP-u?

I dok se u Europskoj uniji na vrlo osebujan, pretkršćanski, način bave kozarstvom, a Hrvatska veliča provoditelje europski osuđenoga totalitarnog komunističkog režima, hrvatski narod – stari i stari. Ne će ga pomladiti ni EU ni komunisti – merkantilna unija nastoji ga osloboditi banaka, mora, brodogradnje i zemlje, dok su ga komunisti sustavno gazili i raseljavali i vodili žednog preko vode – sve do danas. Na svjetskoj listi starih populacija Hrvatska je na 11. mjestu. Kako pišu novine u deset godina broj djece do 14 godina smanjen je 18 posto, radno sposobnog stanovništva 8, a broj starijih od 65 godina povećan je 24 posto! Svaki četvrti Hrvat do 2031. bit će stariji od 65 godina. „Prema popisu stanovništva od prije 50 godina, u Hrvatskoj je bilo 300.000 osoba starijih od 65 godina, a prema popisu iz 2001. godine, bilo ih je 680.000“.

Kad narod ovako drastično krene starjeti, onda se moramo zapitati: hoćemo li mi kao Hrvati umrijeti ili živjeti? Jedan je hrvatski biskup za svoje geslo uzeo: život biraj! I sindikati su nedavno upozorili na to kako stoje stvari u liberaliziranoj Hrvatskoj u kojoj se ostvaruju veliki profiti za uski sloj dok većina jedva preživljava. Jesmo li mi izabrali život kad smo dali cijele sektore, poput bankarskoga ili medijskoga, tzv. strateškim partnerima? Jesmo li izabrali život kad smo od 2000. Račanu dopustili iznimno mu uspješno guranje Hrvatske u dužničko ropstvo? Hoće li ta i takva politika pridonijeti zaustavljanju starenja nacije? Između koze i života trebali bismo izabrati život ako hoćemo opstati. Posljedice krivog izbora, međutim, naša su svakodnevica. Primjerice: "Djecu staviti na noge, ali ja snage nemam. Kad mi žene i djece nema, zatvorim se i plačem, mučim se, ali gotov sam, ne mogu više". To je stajalište i stanje još jednoga hrvatskog branitelja u najboljim godinama koji najavljuje suicid (Večernji list, 16. travnja). Pravu sliku većinske Hrvatske najbolje ocrtava stanje hrvatskoga radnika, seljaka i branitelja. Dodamo li njima nezaposlene i umirovljenike, slika je cjelovitija a dijagnoza poraznija.

Nenad Piskač

{mxc}