Službene crkvene vlasti u Požeškoj biskupiji prošlog tjedna ostale su, najblaže rečeno, šokirane i u nevjerici nakon što ih je osječki novinar Drago Hedl u međunarodnoj javnosti oklevetao, uvukavši ih kao sukrivce za nedavnu antisemitsku neukusnu internetsku "šalu" u Požegi. Kao dopisnik iz Hrvatske specijaliziranog i čitanog talijanskog web-portala koji prati zbivanja na ovim prostorima "Osservatorio sui Balcani" (www.osservatoriobalcani.org), g. Hedl navodi kako je spomenuti antisemitski pamflet i njegova publikacija "stata sostenuta tra gli altri anche dall' ordinariato vescovile di Požeg" (poduprta, između ostalih, i od Biskupskog ordinarijata u Požegi)!? U telefonskom razgovoru s kancelarom Požeške biskupije, vlč. Žuljevićem, zapravo i nisam dobio nikakav poseban komentar osim čuđenja i nevjerice u smislu da vlč. Žuljeviću uopće nije jasno kako je u svom "istraživačkom" novinarstvu tako što mogao napisati.

Optuživši bez ikakvog temelja, njegovom ili nečijom lažnom konstrukcijom koju je neprovjereno prenio (što g. Hedla ne ispričava), visoku crkvenu instituciju u inozemstvu za podupiranje antisemitizma, g. Hedl svojom klevetom nanio je tešku moralnu štetu Crkvi pred međunarodnom javnosti. Upitavši potom vlč. Žuljevića da li će biskupija poduzimati neke pravne korake protiv g. Hedla, odgovoreno je "da nemaju vremena baviti se takvim stvarima", te da neće tražiti sudsku zadovoljštinu. Biskupija će se zadovoljiti tek objavljivanjem demantija, koji je u posljednjem broju objavio "Glas Koncila", a isti demantij poslali su i na spomenutu talijansku web-stranicu, koji u trenutku dok ovo pišem još nije objavljen.

Žrtva komunizma?!

Valjda ironijom sudbine, ovaj klevetnički napad na Požešku biskupiju u međunarodnoj javnosti dogodio se točno na 25. "obljetnicu" Hedlovog napada na vjernike i kler Požeštine, kada je u vrijeme komunizma objavio u "Glasu Slavonije" članak pod naslovom "Šarada u mozaiku" (3. listopada 1981.), u kojem napada župljane i župnika sela Stražeman jer su na mozaik u Crkvi koji je radio poznati akademski kipar Ante Starčević uvrstili i lik kardinala Stepinca. U spomenutom članku Stepinca se u maniri najneukusnije komunističke propagande naziva "krvnikom među svecima”, a u isti "krvnički" kontekst stavljen je i bl. Ivan Merz (!?) koji je, nota bene, umro još 1928. godine, pa ni teorijski nije mogao imati veze ni s "ustašama ni partizanima". Merz se, inače, bavio francuskom književnošću i bio je perjanica Katoličkog pokreta.

U istom članku Hedl donosi i "pravorijek" tamošnjeg partijskog aparatčika koji izjavljuje: "Nedopustivo je da ta mračna spodoba koja je paktirala s najkrvoločnijim režimom u povijesti ima mjesto u crkvenim prostorima..." Na žalost, kako i sam Hedl navodi, neki su vjernici podvrgnuti "disciplinskim postupcima", što ne isključuje da su izgubili posao, župnik Devčić pak (poslije postao generalni vikar Požeške biskupije) trpio je također komunističke pritiske. Čudi se Hedl i kardinalu Šeperu, "trećoj ličnosti Vatikana", kako je mogao sudjelovati u blagoslovu takvih "stravičnih" likova, praveći perverzno od žrtava zločince. I na koncu, kao budni čuvar "tekovina naših naroda i narodnosti", novinar Drago Hedl u zaključku se članka pita: "Nije li zatajila nečija budnost?" Nekoliko godina poslije toga g. Hedl brzo je napredovao postavši glavni urednik Glasa Slavonije. Gledajući sve to, postaje smiješno kada u intervjuu za Novi list od 8. siječnja ove godine govori o sebi kao čovjeku koji je imao problema "sa socijalističkim mogulima na Dravi". Tako žrtva komunizma nije bio "krvnik" Stepinac, već g. Hedl!? Apsurdima nema kraja.

Problemi s činjenicama

Dakle, 25 godina od prvog Hedlovog bavljenja požeškim vjernicima i klerom u "antisemitskom" i "antijugoslovenskom" kontekstu, bilo bi lijepo i nadasve profesionalno te moralno da se g. Hedl bar ispriča žrtvama vlastitog "istraživačkog" novinarstva u Požeštini, kako u vrijeme komunizma, tako i danas. Jer tko će ozbiljan vjerovati autoru s takvom prošlošću i sadašnjošću koji ima ozbiljnih problema kako s činjenicama, tako i s interpretacijama. Dakako, to ne daje za pravo nikome prijetiti mu niti ga vrijeđati!

Ivica Šola
Glas Slavonije, 2006.

{mxc}