Kazališni trg nije nostalgija za NDH nego volja većine Zagrepčana
 

Fraze su postale politički programi. One drže vodu dok majstori ne odu – a u Hrvatskoj i duže. Kako je do toga došlo u hrvatskom postkomunističkom društvu u kojemu se demokratske inicijative većine vješto zaobilaze, a stare komunističko-totalitarne preoblače u novo ruho? Tako što istinska demokratizacija društva nije provedena. Ključna je operabilna fraza u zaobilaženju demokracije: Zaboravimo prošlost, okrenimo se budućnosti. No, ona ne funkcionira dalje od nosa, jer kad pogledamo prema, primjerice, NATO-u i zaboravimo kako se ponašao tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku, vidimo da se ni budućnosnoj orijentaciji ne možemo primaknuti demokratski – referendumom. Ni Tito, drugovi, referendum ne bi dopustio jer „revoljucija ne sme da stane“!

Reagirajući na građansku inicijativu o vraćanju imena Kazališnog trga koje sada krasi ime maršala totalitarne komunističke agresorske JNA – Tita, majstora polit-jugo-frazeologije, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić rekao je da za tu promjenu „ni sada nema povijesnih razloga“, „prosvjedi su sastavni dio demokratskog okružja i folklora“ i „moramo se kloniti prošlosti i okrenuti budućnosti“. Kako inicijativa ima svoje uporište u europskoj Rezoluciji 1481, Bandić je promašio adresu. Svoje poruke trebao je uputiti Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, koja je ocijenila da glede totalitarnih komunističkih režima ima „povijesnih razloga“ za njihovu osudu, zatim kako tu nije riječ o „demokratskom folkloru“ nego o milijunskim žrtvama, te shvatila kako se bez čišćenja povijesnog pamćenja Europa ne može „okrenuti budućnosti“. Zagreb je europski grad, a ne oaza komunističkog totalitarizma.

U njemu je živio i nadbiskup, blaženi mučenik, kardinal Alojzije Stepinac – „sažetak katoličkog stava o svim diktaturama“. Bit će da gradonačelnik Bandić, povremeno folklorno trčeći prema Međugorju, uz Rezoluciju 1481 nije stigao pročitati ni Stepinčeve propovijedi. Jer da jest, shvatio bi da je svaka diktatura – diktatura. Ta jednostavna istina danas u Hrvatskoj ne vrijedi na nekoliko deklariranih adresa: U SDP-u, na Pantovčaku i među samozavnim antifašistima. Na čelu SDP-a je mlađahni titoist Zoran Milanović. Na Pantovčaku stoluje drugarsko stajalište: „Predsjednik se složio da su napadi na Tita zapravo napadi na antifašizam, a samim tim i na današnju Hrvatsku koja je utemeljena na antifašističkoj borbi“ (koja količina nedemokratske gluposti u jednoj rečenici!). A samozvani antifašizam istrage o masovnim zločinima koji u demokratskom svijetu ne zastarijevaju, doživljava kao „ustaške“ istrage i to priopćuju izravno s Pantovčaka – što je samo po sebi dokaz da totalitarna svijest u Hrvatskoj ima duboke korijene. Kad je ova manjinska skupina građana u pitanju, za njih još ne vrijedi fraza – „institucije sistema moraju funkcionirati“ (S. Mesić)?

Zagreb je na političkom zemljovidu Europe bio netko i nešto ne u doba kad se Tito vozio u mercedesu sa šestero vrata njegovim ulicama, nego kad se iz njega Tuđman suprotstavio međunarodno odobrenoj agresiji Titove JNA, Srbije, Crne Gore i pobunjenih Srba u Hrvatskoj. To što Tuđman nije navodno dao „maršala“ maknuti s Trga – što Bandić koristi kao argument, ako je točno, znači da je barem do 1998. imao pametnijeg posla na obnovi hrvatske države. A i da nije imao pametnijeg posla, nitko, drugovi, ne tvrdi da je bio savršen poput Tita. Bio je samo genijalac kakvoga Hrvati dugo prije njega nisu imali, a kako stoje stvari i ne će ga imati u skoroj budućnosti ako je suditi po frazama aktualnog predsjednika države i gradonačlnika Zagreba. Kao demokrat, Tuđman bi pomeo Tita s Kazališnog trga da je Europa u njegovo doba donijela Rezoluciju 1481. Zato Pantovčak glede demokratske građanske inicijative o vraćanju Kazališnog trga danas tvrdi: „Imamo NDH nostalgičare“. To je fraza iz arsenala klasičnog titoizma.

Preostala politička elita šuteći o Titu u Zagrebu vjerojano misli kako ćemo lakše s Titom u EU. I hoćemo! Ali „na koljenima“, kao porobljena a ne slobodna, demokratska i socijalna država. Sve dok je Tito na Kazališnom trgu Hrvatska veliča i podupire jedan tip totalitarizma nespojiv s europskim standardima i demokratskim vrjednotama. Ako frazeri starog totalitarizma ne vjeruju u to, neka se založe za gradski referendum o imenu Kazališnog trga. Zagreb je uvijek znao izabrati pravu stvar kad mu se dopustilo slobodno misliti i demokratski izraziti. Demokratski izraz nije nostalgija za NDH. Gušenje demokratskog izraza, međutim, jest praksa izvučena iz nostalgije za totalitarnim komunističkim režimom.

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo

{mxc}