Dr. Hebrang - Sanaderov vazalski spin-doktor!

Dr. Andrija Hebrang u novoj je HDZ-ovoj nomenklaturi predsjednik Kluba saborskih zastupnika te stranke. Rođen je 1946. godine u poznatoj obitelji s kojom se komunistička vlast surovo obračunala, o čemu je napisano mnogo toga u posljednjih 17 godina. Noseći ta bolna sjećanja, dr. Andrija Hebrang je u pogledu ocjene komunističke strahovlade jedan od rijetko dosljednih političara, čovjek koji se ne suzdržava svjedočiti o prirodi toga monstruoznoga totalitarnoga sustava.

Pa ipak, nakon 2000. godine mora potiskivati svoj antikomunizam u sada novom, reformiranom i detuđmaniziranom HDZ-u, s obzirom da mu se šef stranke Ivo Sanader priklonio neizravnoj rehabilitaciji toga vremena te u tom smislu djeluje u tandemu s predsjednikom Mesićem. Dr. Hebrang je gotovo jedini iz HDZ-a koji je izravno kritizirao pred- sjednika Mesića optuživši ga za diskreditaciju institucije. U tomu nije naišao na potpora stranačkoga šefa Sanadera. I inače je ovaj političar u situaciji da potiskuje svoja izvorna politička uvjerenja od 2003. godine naovamo.

Nakon 2000. godine označen je i svrstan u radikalno krilo HDZ-a, mediji su u sklopu pokliča za tzv. detuđmanizacijom protiv njega vodili nemoralnu i bespoštednu bitku i pozivali Sanadera da ga se riješi. Sanader ga, međutim, nije najurio iz stranke, ali je izabrao nemoralniju metodu suptilnog obračuna s njim. Ne samo da ga je marginalizirao, nego izbornim unutarstranačkim inženjeringom na stranačkom saboru stranke u Rijeci nije dopustio  mogućnost da bude izabran u vrh stranke, a onda nije dopustio ni da se dr. Hebrang pojavi kao kandidat na predsjedničkim izborima, kao protukandidat koji je jedini imao izgleda protiv Stjepana Mesića. Idući na ruku Mesiću, Sanader je odlučio da kandidat bude Jadranka Kosor iako su u provedenoj unutarstranačkoj anketi članovi masovno htjeli dr. Hebranga, a nitko nije želio gospođu Kosor.

Dakle, Sanader je godinama ponižavao dr. Hebranga u kojemu je članstvo HDZ-a i veći dio javnosti jedno vrijeme vidjelo nasljednika dr. Tuđmana. Sam dr. Hebrang morao je tada i danas glumiti ne samo da ne zna za to, nego čak i tvrditi kako to nije istina, kao što je u mnogim situacijama opravdavao, protiv vlastita uvjerenja i argumenata, Sanaderove poteze. Uz ostalo, nastojeći amortizirati afera sa satovima, odmah je uskočio dr. Hebrang tvrdnjom da ih je on vidio još 1991. godine. Dragovoljno pristajanje na ulogu vazala 'velikom vođi'jedna je od najvećih blamaža koju je neki političar sebi dopustio, blamaža koja je značila potpuno razbijanje predodžbe koju je o sebi izgradio tijekom 90-ih. Koncem 90-ih javnost je oduševljeno pozdravila njegov javni odlazak iz Tuđmanove vlasti zbog brojnih zlouporaba i kriminala.

Zaželio je u pismu dr.Tuđmanu da mu Bog dade snage da razazna dobro od zla. Četiri ili pet godina kasnije bilo je kudikamo više povoda i razloga da slično postupi prema Sanadera, posebno što ga je ovaj beskrajno ponižavao, ali dr. Hebrang ostajao je nijem. Bolji njegovi poznavatelji kažu da je prošlih nekoliko godina imao u sebi teške dvojbe i često bio na rubu da javno saspe Sanadera u lice istinu i zauvijek ode, no nije više imao snage da još jednom prijeđe taj Rubikon. Između vlastitoga političkoga subjektiviteta i šutnje, odnosno vazalskoga odnosa, on je izabrao ovo drugo, i tako nepovratno razbio karizmu koju je stjecao cijelo desetljeće svoga političkog djelovanja.

Sada čak tvrdi da je ponosan što je Vlada u sukobu s EU-om jer je to po njemu znak da brani nacionalne interese. Dr. Hebrang se, dakle, sveo na ulogu tzv. Sanaderova spin doktora, čime samo potvrđuje da je njegova politička karijera, što se njegova aktivna doprinosa i pečata tiče, završila davne 2003. godine. Ovo što sada radi je zapravo uloga toaletnog papira ili krpe za razne Sanaderove šporkice, a kockica šećera koju mu je dobacio predsjednik stranke zove se - predsjednik Kluba zastupnika.

Hrvatski list

{mxc}