Talijanski poučak

Pozornost svjetske, a osobito katoličke javnosti bila je minuloga tjedna usredotočena na najavljeni pa otkazani odnosno odgođeni posjet pape Benedikta XVI. rimskom Sveučilištu La Sapienza, čime su otvorena neka važna pitanja a čiji su odjeci važni i za suvremeno hrvatsko društvo. Ne ulazeći ovdje u kroniku događanja, jer je objavljujemo na drugome mjestu u ovome broju, potrebno je tek podsjetiti da je sve počelo pismenim zahtjevom šezdeset sedmorice profesora od više od 4.700 i 20-ak studenata od više od 140.000 toga sveučilišta upućenim rektoru da se opozove poziv Papi, a kao razlog navedena je u usta kardinala Ratzingera stavljena neistina, podvala o Galileiju. Ta očita neznatna manjina zahvaljujući prvotnoj (ostaje nejasno da li naivnoj ili usmjeravanoj) potpori talijanskih medija uspjela je u prvo vrijeme svoj sektaški, ideološki i krajnje netolerantni stav nametnuti kao društveno relevantan.

Mudra Papina odluka da odustane od toga pohoda, a da na svečanom činu otvaranja akademske godine bude pročitan njegov za tu prigodu pripremljen govor, probudila je demokratsku svijest i u talijanskom društvu i u talijanskim medijima (osim u komunističkom dnevniku "Il Manifesto") te je ta neznatna manjinska skupina - kao i onaj tko je iza nje cijelo vrijeme stajao - doživjela potpuni poraz. Veoma je dalekosežna poruka da su talijanski mediji, i oni lijeve orijentacije (izuzevši lijeve ekstremiste), ustali u obranu demokracije, pluralnosti mišljenja i njihova iznošenja te je urednik lijevo orijentiranog dnevnika "La Repubblica" uz ostalo napisao: "Do jučer je Italija bila tolerantna zemlja u kojoj je snažni religiozni, kulturni i politički pečat katolištva koegzistirao s različitim mišljenjima, kulturama i vjerama", a sada se dogodio "kulturni i politički kratki spoj svjetskih razmjera" te "Papa ne može govoriti na sveučilištu u svome gradu".

Talijansko društvo s katoličkom većinom, usprkos svim svojim brojnim unutarnjim kontroverzama, spriječilo je teror neznatne ideološke i sektaške manjine nad većinom, a tome su - što je posebno značajno (premda sa stanovitim zakašnjenjem) - pridonijeli i lijevo orijentirani predstavnici vlasti počevši od Predsjednika Republike i premijera. Premda Papa ovom prilikom nije došao na Sveučilište La Sapienza, cijeli slučaj dobro je poslužio za bistrenje načela demokracije i pluralnosti u društvu, ne samo u Italiji nego i šire. Nije naime, sporno da koji pojedinac ili skupina ima vlastito krajnje negativno mišljenje o bilo čemu ili bilo komu, ni da to mišljenje iznosi u javnost, ali jest sporno ako se takvo mišljenje želi nametnuti kao zapreka drugima da isto tako imaju svoje mišljenje i da ga javno iznose na svim javnim mjestima.

Posebno je sporno da neznatna manjina u ikojem društvu takvu zapreku postavlja većini. Talijanski katolici - kako svi oni koji su javno progovarali o tom događanju tako i svi oni koji su se okupili na Trgu sv. Petra u nedjelju 20. siječnja u znak potpore papi Benediktu XVI - potvrdili su se kao čuvari, zaštitnici i promicatelji demokracije i društvene tolerancije te su na taj način očitovali svoju društvenu snagu koju svjesno stavljaju u službu općega dobra čitavoga talijanskog društva. Time su talijanski katolici pružili izvrstan primjer i poticaj katoličkim zajednicama u drugim društvima - pa i u hrvatskom društvu - jer slične provokacije već se događaju i još će se događati i u tim društvima.

U Hrvatskoj je to događanje uglavnom odjeknulo vrlo jednostrano i necjelovito. Čitatelji Jutarnjega lista, koji je pet puta pisao o tome, mogli su saznati da "čak 77 profesora fizike želi da rektor povuče poziv Papi", a nigdje ni spomena da se radi o neznatnoj manjini od više od 4.700 profesora toga sveučilišta ili o šačici studenata u odnosu na više od 140.000 studenata. Čitatelji toga lista ostavljeni su - očito s namjerom - u zabludi da je Papa doista rekao o Galileiju ono što su mu krajnje nekorektno podmetnuli profesori. O sektaškom ugrožavanju demokracije list nije donio ni slova. Večernji list je pak svojim čitateljima najprije servirao vrlo tendencioznu vijest dezinformirajući da je "kao kardinal Ratzinger branio postupak protiv Galileija", potom je vrlo škrto objavio da je Talijanska vlada zamjerila profesorima "prosvjede protiv Pape" da bi tek u trećem tekstu o tim događajima, u komentaru rimskoga dopisnika, bila rečena istina da je i zašto je taj postupak profesorske manjine velika pljuska talijanskoj demokraciji.

O tome što je Papa napisao u svom pročitanom govoru ili što je talijanski predsjednik napisao Papi, taj list nije donio niti slova. Novi list objavio je najprije tri Hinine vrlo parcijalne, tendenciozne i neobjektivne vijesti, razgovor s književnikom koji se u tekstu pod naslovom "Poučna pobuna protiv Pape" solidarizirao s manjinom s La Sapienze te pokušao dati pljusku Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj, te na rubu toga teksta malu agencijsku vijest pod naslovom: "Italija solidarna s Benediktom XVI." O kolikoj je manjini riječ te o falsifikatu podmetnutom Papi kao i o poruci koju je Papa iznio u pročitanom govoru - list ne donosi ni riječi. Slobodna Dalmacija donosi samo jedno vrlo parcijalno ali prilično uravnoteženo izvješće pod neprimjerenim naslovom "Studenti ušutkali Benedikta", te razgovor s istim književnikom kao i Novi list koji uglavnom ponavlja iste svoje teze ne razlikujući što je mišljenje a što činjenica, te sektaški ističe, što je istaknuto u naslovu: "I Bozaniću bih zabranio nastup."

A svi čitatelji dnevnih listova u Hrvatskoj uskraćeni su za istinu da je talijansko društvo na gotovo svim razinama prepoznalo i osudilo agresivno sektaško ograničavanje slobode Papi, što znači i svim vjernicima - premda je baš to prevažna poruka i za sadašnje hrvatsko društvo.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

{mxc}