Provokacija onih koji ne vole Hrvatsku

Nakon povratka Daria Kordića u Hrvatsku, ljevičarske bojovnike kao da je zahvatio snažan dinamizam kolektivnog bijesa koje u nekim segmentima graniči sa ludilom. Čini se da upravo nekakve granične društvene situacije pokazuju mentalnu, duhovnu i psihičku situaciju pojedinaca u kojima se počinje buditi dinamičnost i mentalitet medijskog i javnog lešinarenja nad fokusiranom žrtvom.

ProsvjedNjihov „mirni prosvjed" pred zagrebačkom katedralom nije ništa drugo nego obična provokacija. Za njih ne postoje hrvatske žrtve, kao i činjenica da su danas Hrvati najranjivija skupina u BiH. Nikada se ti ljudi, aktivisti, ljevičarski bojovnici nisu referirali u vezi hrvatskih žrtava. A tko zna? Možda Hrvati za njih nisu ni ljudi? Nadalje, Dario Kordić je osuđen. Zašto bi odluka haaškoga suda za nas bila nešto o čemu se legalno i demokratski ne bi trebalo raspraviti ili je prokomentirati?U nekim situacijama takav bijes dobije verbalistički „izgled" humanosti, a iza njega se ne krije ništa drugo nego licemjerna lažljivost, klanjanje centrima moći, duh neopraštanja, neobjektivnog osuđivanja, prokazivanja, spletkarenja i držanja moralnih lekcija drugima. Dario Kordić se nakon 17 godina odslužene kazne, znači dvije trećine kazne, vratio u Hrvatsku, dočekao ga je jedan broj ljudi koji su uvjereni u njegovu nevinost i kritički su nastrojeni prema presudi Haaškoga suda kojom je Kordić oduđen za zločine nad Bošnjacima u Ahmićima.

Dario Kordić, uvjeren u svoju nevinost otišao je u Haag uvjeren da će mu biti omogućeno pravedno suđenje. Međutim, osuđen je pod vrlo sumnjivim okolnostima i detaljima o kojima će još mnogo biti rasprave. Nikako ne treba zanemariti činjenicu da su u Ahmićima počinjeni zločini da da počinitelj mora za njih odgovarati. Trebamo također pokazati svoju kršćansku solidarnost prema žrtvama. Ali zašto bismo se trebali iživljavati i bacati kamenje na jednu osobu, a to je Dario Kordić?

A takvom duhu iživljavanja, bacanja kamenja, pametovanja i moraliziranjima podložni su ljevičarski aktivisti i tzv. borci za „ljudska prava" na čelu sa pomalo dijaboličnim „trojstvom" – Zoran Pusić, Vesna Teršelič i Sanja Sarnavka. Nihove iživljavajuće refleksije nad osobom Darija Kordića pomalo su perverzne i morbidne. Čovjek je osuđen, odslužio je dio kazne, po odluci suda pušten je na slobodu, živjet će mirno život sa svojom obitelji i djecom. I što ti tipovi hoće? Što bi oni htjeli? Kao lešinari dalje progoniti čovjeka? Zatući ga negdje na ulici iz objesti, ili što već? I to je ono što je za mene zastrašujuće.

Njihov „mirni prosvjed" pred zagrebačkom katedralom nije ništa drugo nego obična provokacija. Za njih ne postoje hrvatske žrtve, kao i činjenica da su danas Hrvati najranjivija skupina u BiH. Nikada se ti ljudi, aktivisti, ljevičarski bojovnici nisu referirali u vezi hrvatskih žrtava. A tko zna? Možda Hrvati za njih nisu ni ljudi? Nadalje, Dario Kordić je osuđen. Zašto bi odluka haaškoga suda za nas bila nešto o čemu se legalno i demokratski ne bi trebalo raspraviti ili je prokomentirati?

Dosta

Haaški sud je ljudski sud i kao takav može pogriješiti u svojim presudama i procjenama. To su nam najbolje pokazali slučaj Gotovina, Markač, pa donekle i Blaškić. Takvi ljevičarski bojovnici nisu glavnogovornici suda kao SarnavkaSarnavkino „kršćanstvo" izgleda, pomalo je selektivno. Ne treba se zanositi da će se tu nešto promijeniti, jer je riječ o sklopu koji ozbiljno koketira sa ideološkom „kulturom smrti". Zato bi bilo dobro, da uz to što ćemo istinskim kršćanskim srcem moliti za sve žrtve rata bez obzira na naciju, vjeru ili svjetonazor postavimo pitanje o ulozi Alije Izetbegovića u ratu u BiH, kao i što su mudžahedini radili tada tamo? Bili u turističkom obilasku?jedne cjelovite institucije, nego samo haaškoga tužiteljstva (!). Dovoljno se sjetiti kako su se pojedinci ljigavo i izdajnički dok je „slučaj Gotovina" bio aktualan natjecali tko će se više „uvući pod suknju" tadašnjoj glavnoj tužiteljici Carli del Ponte.

Međutim, osobno me u svemu tome čudi jedna činjenica – da mi uopće dopuštamo da nam pojedinci poput Zorana Pusića, Vesne Teršelič ili Sanje Sarnavke drže moralne lekcije. Postoji li itko tko će tim tipovima koji se iživljavaju nad ovom državom reći – „dosta"! Zašto bismo im dopustili da nas i dalje maltretiraju takvim svojim sirovim pristupom? Zanimljiva je i činjenica da im je presuda Haaškoga suda Dariju Kordiću dogma o kojoj se ne smije raspravljati, on je za njih „osuđeni ratni zločinac", dok su mnogi od tih tipova bjesnili i škripali u srcima kada je sud oslobodio Gotovinu i Markača. I to je ono što dodatno zastrašuje.

Dario Kordić je osoba sa imenom i prezimenom, čovjek koji ima svoje osjećaje i uvjerenja, čovjek koji svojim izjavama nikoga nije uvrijedio niti povrijedio, čovjek koji je doživio osobno iskustvo Boga, čovjek koji ima ženu i djecu i kao takav će nastaviti svoj život. Ukratko – čovjek! Pa ako (!) je i odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, za svakoga čovjeka postoji šansa da se iskupi za ono što je počinio, da doživi moralnu katarzu, da se promijeni i doživi obraćenje. No, ne!

Za ljevičarske duhovne neurotike Dario Kordić će uvijek biti ratni zločinac, a oni će kao strvinari željni krvi neprestano kopkati po njegovoj prošlosti i apriori prihvaćati svaku, pa i neosnovanu optužbu protiv nekoga čije im svjetonazorsko opredjeljenje „miriše" na hrvatstvo ili katoličanstvo.

Sanja Sarnavka nam drži lekcije o kršćanstvu! Pa eto, treba ju poučiti da uz to što ćemo moliti i za bošnjačke žrtve; da je i Dario Kordić osoba stvorena na sliku Božju, da i njega Isus voli i da je i tom čovjeku potrebno ljubavi i podrške. Međutim, Sarnavkino „kršćanstvo" izgleda, pomalo je selektivno. Ne treba se zanositi da će se tu nešto promijeniti, jer je riječ o sklopu koji ozbiljno koketira sa ideološkom „kulturom smrti". Zato bi bilo dobro, da uz to što ćemo istinskim kršćanskim srcem moliti za sve žrtve rata bez obzira na naciju, vjeru ili svjetonazor postavimo pitanje o ulozi Alije Izetbegovića u ratu u BiH, kao i što su mudžahedini radili tada tamo? Bili u turističkom obilasku?

vlč. Pavle Primorac