I dok je ovih dana cijela Hrvatska slavila svoj praktički jedini prezentni državni praznik (druge državne blagdane uspješno je učinila nevažnim Škrabalova intervencija!), Milorad Pupovac poručio nam je da osobno neće biti na Dan domovinske zahvalnosti na središnjoj proslavi u Kninu, dodajući da postoji mogućnost da se i ne zna što se 5. kolovoza slavi! S obzirom na to da nema puno povijesnih dana, događaja ili osoba u čije ime masovno i ponosno Hrvati dižu čašu u zrak kao 5. kolovoza, Pupovčeva reakcija je vrijedna pažnje.

Izrijekom Pupovac docira Hrvatskoj kako “poruke s takvih godišnjica moraju promicati toleranciju i nove odnose u Hrvatskoj, jer se u suprotnom postavlja pitanje što se slavi – uspostava teritorijalnog suvereniteta ili egzodus Srba”. Ovo dociranje ne bi smjelo ostati bez odjeka, jer su Pupovčevi kadrovi danas sastavni dio izvršne hrvatske političke vlasti, pa ako de facto predstavnici hrvatske vlasti ne znaju što se slavi 5. kolovoza, te demonstrativno izbjegavaju obilježavanje najvećega hrvatskog državnog blagdana, postavlja se pitanje mogu li i danas i sutra osobe s takvim političkim dilemama biti odgovorni nosioci izvršne vlasti?

Jer ta kapitalna hrvatska vojna pobjeda koja je omogućila uspostavu hrvatske države toliko je esencijalna za tu državu da se postavlja ozbiljno političko-pedagoško pitanje: može li bilo koja buduća koalicija sutra biti sastavljena i od stranke koja ne zna što se slavi 5. kolovoza? Jer, Pupovac dvoji: ako poruke na proslavi nisu poruke tolerancije, onda potajno slavimo egzodus! On ističe da još nema dovoljno svijesti o razmjerima stradanja Srba tijekom Oluje i nakon nje, pa dakle i zbog toga Pupovac neće obilježavati Oluju. ”Bilo bi prirodnije da me pitate hoću li biti na cesti prema Dvoru gdje su izbjegli Srbi stradavali 1995”, ističe još, i tu se sad razmjeri provokacije ne mogu sakriti. Je li bilo ratova i prije ovoga? Jeste li ikada nekoga čuli da ovako postavlja stvari?

Kad se desetljećima prije svakog svibnja slavio dan pobjede nad fašizmom, je li njemu ili bilo kojem drugom danas pregnantnom borcu za ljudska prava palo na pamet postaviti tezu: ako se na skupovima pobjede nad fašizmom ne budu slale poruke tolerancije, bit će jasno da se slavi pokolj na Bleiburgu? Nije, a logika je ista! To prije što su i Drugi svjetski rat i Domovinski rat vođeni protiv raznih oblika fašizma! Ili netko misli da je Miloševićeva agresija bila nešto drugo? Pupovac je ovih dana bio na proslavi 27. srpnja, nekadašnjeg jugoslavenskog Dana ustanka. Do 1990. taj se dan slavio kao početak antifašističke borbe.

Onda su nam svjedoci i brojni hrvatski partizani otvorili dušu i objasnili da su hrvatski partizani u antifašističku borbu krenuli 22. lipnja 1941, a da su 27. VII. 1941. lokalni Srbi četnici i lokalni Srbi partizani u mjestu Srb krenuli u napade na lokalna hrvatska sela. Tih dana je spaljeno hrvatsko mjesto Boričevac koje je zbrisano s lica zemlje. Na obilježavanju 27. VII, dakle nepostojećeg bivšeg jugoslavenskog praznika, ove godine je došao Pupovac sa Stanimirovićem i Gajicom, a Pupovac je osobno tražio da govori pod partizanskom zastavom.

 On dakle ne slavi službeni hrvatski državni praznik, ali obilježava bivši jugoslavenski državni praznik! Za koji povijesna vrela sugeriraju da ne samo da nikakve veze sa zajedničkom hrvatsko-srpskom antifašističkom borbom nije imalo nego se pretvorilo u četničko-partizanski pokolj nad okolnim hrvatskim selima! Ali, gle obrata! Sad nema Pupovčeva naricanja nad žrtvama! Sad nema potrebe za “porukama koje bi morale promicati nove odnose u Hrvatskoj” kako izrijekom traži u obilježavanju Oluje! Sad se mogu baštiniti i “stari odnosi”! Kakvu budućnost možemo graditi na ovoj dvoličnosti?