Iziđite na referendum o pristupanju Europskoj Uniji!

Hrvatski je sabor na sjednici 23. prosinca većinom glasova (124) donio paket odluka kojima se utvrđuje da će se referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj Uniji održati 22. siječnja 2012. godine. Tako će hrvatski birači na početku ove godine donijeti iznimno važnu odluku s dalekosežnim posljedicama o budućnosti vlastite države i naroda, kao i svih hrvatskih građana. Svatko će se dobronamjeran i objektivan složiti s činjenicom da, nažalost, velika većina onih koji će i izići na izbore i zaokružiti jednu od dvije ponuđene alternative »da« ili »ne« nema ni približno jasne i konkretne odgovore o čemu je zapravo riječ. Stoga smo zamolili istaknutoga hrvatskog znanstvenika dr. Zvonimira Lauca, voditelja Katedre ustavnih i političkih znanosti na Pravnome fakultetu u Osijeku i izravnog sudionika u pregovorima Hrvatska-EU, da metodologijom sine ira et studio što jednostavnije i razumljivije približi cijelu problematiku.

Rođen je g. 1944. u Osijeku, gdje je završio srednju i osnovnu školu. Nakon što je diplomirao i doktorirao iz prava, posvetio se nastavnom i znanstvenoistraživačkom radu na Pravnom fakultetu u Osijeku. Predavao je na dodiplomskom studiju u Osijeku, Požegi i Vukovaru, na diplomskome studiju kolegije »Ustavno pravo«, »Europsko javno pravo«, »Ustavno procesno pravo«, »Pravo lokalne i regionalne samouprave«, kao i na poslijediplomskom studiju. Predaje i na poslijediplomskom studiju u Mostaru i na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, te u inozemstvu na nekoliko sveučilišta u SAD-u, Francuskoj, Mađarskoj, Italiji, Poljskoj, Njemačkoj, Albaniji, Nizozemskoj i Srbiji. Obavljao je dužnost dekana i prodekana, voditelj je niza znanstvenoistraživačkih projekata, član je Odbora za ustav, poslovnik i politički sustav Sabora RH, bio je član nekoliko radnih skupina za izradu zakona i izmjenu ustava i dr. Član je nekoliko domaćih i međunarodnih udruga, npr. Međunarodnog udruženja za ustavno pravo i Akademije pravnih znanosti Hrvatske, odlikovan je s nekoliko visokih državnih odličja, objavio je brojne knjige i mnoštvo znanstvenih radova.

Štiti se nacionalni identitet država

Dr. Lauc, možete li našim čitateljima ukratko opisati povijest Europske Unije, njezine ciljeve i namjere njezinih utemeljitelja?

Kako to obično biva nakon velikih svjetskih kataklizma, ovaj put nakon Drugoga svjetskog rata, svijet se osvješćuje i pod motom »ne ponovilo se!« rezultira nekim novim vizijama, uglavnom u pitanju integriranja država i naroda. Od Europske zajednice za ugljen i čelik, koju je osnovalo šest država u Parizu g. 1951. Zvonimir LaucIziđite na referendum. Slobodnom voljom odlučite o sudbini, imajući u vidu koja je alternativa(Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg i Nizozemska), preko EZ-a za atomsku energiju i Europske ekonomske zajednice utemeljene u Rimu g. 1957, do Ugovora o Europskoj Uniji potpisanom u Maastrichtu g. 1992. i Ugovora u Nici g. 2000, dokad su egzistirala tzv. tri stupa (prvi - Pravo Zajednice,drugi - Zajednička vanjska i sigurnosna politika, treći - Policijska i sudska suradnja u kaznenim stvarima), pa do Lisabonskog ugovora g. 2009, otkad je to asocijacija koja se temelji na Ugovoru o EU-u i Ugovoru o funkcioniranju EU-a. Promjena je u tome što se treći stup pripaja prvome stupu. To je važno jer se različito odlučuje o pojedinim politikama. Moglo bi se reći da je Unija projekt u kojem će se osiguravati zajedništvo u različitosti. Cilj Unije je promicanje mira, njezinih vrijednosti i blagostanja njezinih naroda. Svojim građanima pruža područje slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica, u kojem se slobodno kretanje robe osigurava uz odgovarajuće mjere za kontrolu vanjskih granica, azil, imigracije i sprečavanje i suzbijanje kriminala. Uspostavlja unutarnje tržište, radi na održivom razvoju. Uspostavlja ekonomsku i monetarnu uniju čija je valuta euro, itd.

Unija se zasniva na zajedničkim vrijednostima poštivanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava, poštivanja ljudskih prava i prava manjina. Unija poštuje svoju bogatu kulturnu i jezičnu raznolikost te osigurava očuvanje i unapređenje kulturnog nasljeđa Europe, čime se štiti nacionalni identitet država članica.

Kršćanski nauk u konkretnom odnosu snaga

Za naše su čitatelje svakako zanimljivi razlozi za postupno ali vrlo temeljito udaljavanje od osnivača EU-a, koji su bili osvjedočeni kršćanski vjernici, i konačni potpuni otklon od vrijednosti koje su ih nadahnjivale. Dakle, nameće se zaključak da je ona projekt određenih ideologija i u tom smislu: Je li uopće riječ o istoj zajednici europskih naroda, u njezinoj biti, kakvu su zamišljali Schuman, Adenauer, Monnet, De Gasperi?

Navedeno pitanje osobito je bilo aktualno kod ideje da bi trebalo donijeti Ustav EU-a, te u vezi s tim otvoriti mogućnost, barem u preambuli, utvrditi da je jedan stup europske tradicije i kršćanski nauk. Kako to biva, mnogo argumenata je artikulirano »za« i »protiv«. Ipak, na kraju se odlučuje političkim kompromisom, a to znači temeljem konkretnih odnosa snaga. Na prvi pogled to je situacija kad svi dobivaju, ali i svi gube; to je realnost.

Što u tom svjetlu predstavlja Lisabonski ugovor?

Taj sporazum trebao je osigurati veću djelotvornost i veću demokratičnost To znači, trebalo je pronaći pravila igre koja će Europskoj Uniji osiguravati konkurentnost i kompetitivnost na globaliziranom ekonomskom tržištu, uz redefiniranje europskih institucija, a osobito demokratizaciju procesa donošenja odluka, da bi se otklonio odnosno umanjio tzv. demokratski deficit.

Ostaje se kod načela dodijeljenih ovlasti, koje države članice osnivačkim ugovorima prenose i koje postaju isključive kompetencije EU-a. Međutim, jača načelo supsidijarnosti, tako da Unija može poduzimati aktivnosti u područjima koja nisu u njezinoj isključivoj kompetenciji, samo ona i samo u onolikoj mjeri u kojoj ciljeve predloženih aktivnosti ne mogu u potpunosti ostvariti države članice, te kada ih, zbog razmjera ili učinaka predloženih aktivnosti, može bolje ostvariti Unija. Uvijek se to načelo kombinira s načelom razmjernosti koje određuje da aktivnosti Unije ne smiju prelaziti ono što je nužno kako bi se ostvarili ciljevi Unije. Znači, sada se odlučuje samoo dragome stupu, tj. o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, a o ostalom odlučuje se kvalificiranom većinom. Dragim riječima, demokratizacijom zakonodavnog procesa i proširenjem postupka suodlučivanja na ovlasti trećeg stupa zajedno s odredbama o migraciji, azilu i suradnji u građanskim stvarima, a nadnacionalna metoda donošenja odluka je kvalificirana većina. Kompetencija Europskog suda proširena je na sve predmete iz područja suradnje u pravosuđu ¡unutarnjim poslovima. Jača uloga Europskog parlamenta jer postupak suodlučivanja preimenovan je u redovni zakonodavni postupak. Unija dobiva međunarodno pravnu osobnost, te na temelju međunarodnog prava može stjecati prava i preuzimati obveze.

Prevelike razlike između članica

Ta zajednica europskih država u stalnom je procesu razvitka, no slažete li se s opaskama da se još uvijek ne znaju stvarni ciljevi toga razvitka, zanemarujući deklarativne istupe njezinih čelnika?

Ciljevi se znaju, oni su zapisani u osnivačkim ugovorima. Međutim politički lideri, osobito najutjecajniji, uvijek malo žure s misijama koje nisu »sazrele«, npr. forsiranje eurozone. Prirodno je da Unija ide prema totalnoj zajednici, tj. da sve više liči državi. Problem je u tome što je Unija sve više pravno federacija, a politički konfederacija. Bez obzira na to što je ona, ona je uvi jek asimetrična zajednica koja vozi istodobno na nekoliko kolosijeka, jer razlike između država članica su prevelike. Pitanje je treba li se kretati po logici konvoja, tj. ravnati se prema zadnjima, ili pronalaziti različite brzine. Uvijek u svemu temeljni problem društvenog razvoja je pronaći pravu mjeru. Mjera je optimum koji uzima u kalkulaciju sve relevantno, a prije svega tu mislim na države članice i na samu Uniju.

Povezano s prethodnim pitanjem: Kako ocjenjujete sadašnji trenutak EU-a u kontekstu očitog raskoraka između, s jedne strane, njezine suradnje i integracije europskih država na svim razinama te, s druge st rane, današnjih unutarnjih suprotnosti, npr. bojkota jedne od njezinih utjecajnijih i moćnijih članica - Velike Britanije, i to zbog nacionalnih interesa?

DR. LAUC Pravo pitanje je gdje je kraj diferenciranja a gdje početak integriranja. To su simultani procesi, međusobno ovisni. I tu treba pronaći mjeru. Tako svako jačanje integracije ima refleksiju u buđenju nacionalnog identiteta. Svjedoci smo da nema dogovora oko financijske konsolidacije i redefiniran ja eurozone. Problem je u tome Sto isti državnici na europskoj sceni trebaju veličati EU, a na nacionalnoj razini ponašati se populistički. Zato je jako važno definirati što su to nacionalni interesi, koji interesi ni u kojem slučaju ne smiju biti ugroženi, koji bi se mogli modificirati radi "viših interesa":. Oni su uvijek konkretni, nakon dobrog vaganja koristi i štete, što se svodi na vrednovanje ex ante - unaprijed se moraju imati jasni i čisti računi! Sto se tiče ponašanja Velike Britanije, ona zaista igra posebnu igru, ali ne od jučer.

»Na nama su trenirali strogoću«

Kako biste ocijenili informiranost prosječnoga hrvatskog građanina o prednostima i upitnostima ulaska Hrvatske u EU?

Hrvatska sve vrijeme pregovaranja nije imala normalnu atmosferu, jer proces je predugo trajao; na nama su trenirali strogoću oko ispunjavanja utvrđenih uvjeta za članstvo, mnoge su okolnosti bile otegotne, npr. posljedice Domovinskog rata oko zapovjedne odgovornosti, ponašanje Slovenije i dr. Uglavnom smo se zadovoljavali sa harmoniziranjem zakonodavstva s europskom stečevinom prava, u vremenskom stisku pristajali smo na sve i svašta, bez ozbiljnijih analiza, izračuna što dobivamo a što gubimo ulaskom u Uniju. U pitanju informiranosti, oni koji su bili zaduženi smatraju da je dostatno napravljeno, npr. oko tiskanja promidžbenih materijala, održavanja određenih skupova, nešto malo angažiranja medija itd. Većina se danas žali da nisu dostatno informirani. Ovdje treba biti pošten i upozoriti da pravo na informiranje nije samo da čekaš da ti netko. tj. vlast servira dostupne informacije. U današnjem svijetu informatizacije svaki građanin. svaka vrsta vlasti (zakonodavna, izvršna i sudska) i svaka razina vlasti (lokalna, regionalna i državna), svijet businessa s udruženjima, sindikati, uz civilno društvo, a posebno obrazovne institucije i akademska zajednica, pa i Crkva, a osobito mediji - nisu odradili ono što su mogli i trebali.

Drugim riječima: treba se samoorganizirari. samoeducirati i biti samoodgovoran. Naravno da se ne smije generalizirati, pojedini subjekti iz ovih skupina izvrsno su obavili posao, neki slabije, a neki ništa.

Suverenitet - mogućnost utjecaja na odluke

Pitanje gubitka državnog suvereniteta stalno se nameće u raspravama o hrvatskome ulasku u EU? Vaš komentar?

Naravno da je danas nužno redefinirati klasične definicije pravnih institucija. Konkretno, suverenitet danas nije onaj iz vremena 16. i 17. stoljeća, kao najviša vlast unutar i nezavisna prema van. Ne promišlja se u kategorijama ili - ili. Donekle moderna definicija suvereniteta svodi se na mogućnost utjecaja kod donošenja relevantnih odluka. To je stoga što se zaista jedino može utjecati na rješenja u ambijentu vladavine prava, u fazi kada se predlaže određena regulativa, od ustava do statuta grada. Drugim riječima. to je takvo stanje da ne smiješ za svoje stanje okrivljavati druge, nego se moraš moralno i intelektualno osposobiti za sofisticirani zakonodavni postupak, ovaj put u Uniji, ali i u Hrvatskoj. Drugim riječima, tzv. redovni postupak zahtijeva da se prijedlozi akata koje "proizvodi"; Europska komisija istodobno dostavljaju »zakonodavcu«, tj. Europskom parlamentu i Vijeću ministara, ali i savjetodavnim tijelima: ekonomsko-socijalnom odboru, odboru regija, te strukovnim skupinama kao što su poslodavci i sindikati, ali i parlamentima država članica. Nadzor nad zakonitošću zakonodavnog postupaka u kompetenciji je Europskog suda. To je onda vrijeme i prostoru kojem se može i mora štititi svoj suverenitet.

Imigracije uz suglasnost države članice

Da se odagna strah kako Hrvatsku očekuje provedba strogo centralističkih, isključivo diktiranih odluka, koje se odluke u tijelima EU-a donose konsenzusom?

Sve odluke koje se odnose na drugi stup, a to znači vanjska politika i sigurnosna politika. Tu pripadaju: suradnja, zajednička stajališta i zajedničke akcije, održavanje mira, ljudska prava, demokracija, pomoć državama nečlanicama te intelektualno vlasništvo i dr. Zatim, uz podršku Zapadnoeuropske unije pitanja sigurnosti EU-a. razoružanje, ekonomski aspekti razoružanja, dugoročni okvir europske sigurnosti. Ovdje treba naglasio da sve više sekundarnog zakonodavstva putem direktiva Unija nadgleda samo oko postizanja rezultata koji je potrebno ostvariti u mnogim politikama, a kako će pojedina država članica to ostvariti, prepušta se njoj da sama odabere oblik i metode ostvarivanja tih ciljeva.

Naravno, sve izmjene i dopune osnivačkih ugovora moraju se donijeti tako da se ratificiraju u svakoj državi članici.

Puno je tema i detalja koji se doživljavaju kao prijetnje hrvatskim nacionalnim interesima, jedna od njih je i imigracijska politika koja će, prema nekim upozorenjima, biti u kompetenciji EU-a. Ima li razloga za zabrinutost?

Navedeno se razrađuje kroz zakonodavni postupak, a njega smo već opisali. Sam opseg tih mjera te eventualno prijelazno razdoblje posebno se utvrđuje suglasnošću država članica. Naravno da navedeno značajno mijenja dosadašnju državnu zatvorenost, ali istodobno to omogućava i hrvatskim državljanima da budu kvalitetnije zaštićeni unutar Unije.

Otvorenost uz neku vrstu reciprociteta

Može li sloboda kretanja radnika unutar EU-a Hrvatskoj stvoriti ozbiljan problem, ako se uzme u obzir jeftinija radna snaga iz nekih zemalja članica koja bi mogli »preplaviti« Hrvatsku?

Pitanje ponude i potražnje, konkurentnosti, mobilnosti, maci određene mijene, uvijek su neke vrste ugroza. Međutim, istodobno je to i ozbiljenje unutrašnjih politika oko obrazovanja i zapošljavanja. Što je tome alternativa? Otvorenost - da, ali i uz odgovarajuću zatvorenost, tj. neke vrste reciprociteta.

Povezano s time, što će, po Vašem mišljenju biti sa zapošljavanjem hrvatskih radnika u zemljama EU-a? Može li se očekivati veliki odljev radne snage? Kako gledate na najave nekih država (Austrije i Italije) da će zabraniti zapošljavanje u tzv. prijelaznom razdoblju, koje može biti do sedam godina?

Mobilnost radne snage je poželjna, ali samo ako je društvo organizirano. Uvijek će biti lakše onima koji posjeduju poželjna znanja i vještine, uz znanje i stranih jezika. Sve će više ta »intelektualna elita« imati sve veći izbor. Možda je to osvještenije za obrazovni sustav!

Maksimalna profesionalizacija u obrani svojega

Puno je opravdane bojazni zbog izostanka jasne i cjelovite informiranosti, medu kojima je i prodaja hrvatskog zemljišta strancima: poljoprivrednog, turistički atraktivnog, otočkog i sl. što Hrvatsku očekuje na tom području?

O očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenja njime, prema našem ustavu, odlučuje Hrvatski sabor ili narod neposredno. Evidentna je važnost nacionalnog ustava. Stoga zakonodavac, ali i sudovi moraju imati to u vidu. Procesu globalizacije treba odgovoriti lokalizacijom. U ovom slučaju, važno je kako se teleološki moraju ustav i zakoni tumačiti, a mi imamo jasno definirane najviše vrednote ustavnog poretka,uči.3. Ustava RH. Drugim riječima, jedino nam preostaje visoko stručno i etično tumačenje propisa, moramo se maksimalno profesionalizirati i braniti svoje.

Hoće li članstvo u EU-u ojačati hrvatske pozicije u predstojećoj međunarodnoj arbitraži o razgraničenju sa Slovenijom na moru?

U pravilu ne bi trebalo. Ali. ipak iz iskustva, npr. ZERP i sl., znamo da je bolje biti članom EU-a. Ipak, arbitraža, kao pravosudno tijelo trebala bi suditi po pravu, kao "law".

Uskoro će hrvatski građani izići na referendum o Europskoj Uniji, što biste im poručili?

Iziđite na referendum. Slobodnom voljom odlučite o sudbini, imajući u vidu koja je alternativa.

Tomislav Vuković
Glas Koncila