Božić oslobađa čovječnost

Slavlje Božića nije samo spomen na povijesnu činjenicu Isusova rođenja u Betlehemu pred nešto više od 2000 godina već je aktualizacija Isusova rođenja, Božje nazočnosti, u sadašnjem povijesnom času. Kao što je u vrijeme Isusova dolaska na svijet taj iznimni povijesni i natpovijesni događaj prepoznalo i doživjelo relativno malo ljudi, a svijet je dalje živio kao da se ništa nije dogodilo, tako nastanjenje Boga u ljudima koji su mu otvorili svoja srca u sadašnjem povijesnom času ostaje u relativno uskim krugovima, a svijet živi dalje kao da Boga nema, odnosno kao da Bog nije među ljudima. No, kao što je, bez obzira na ondašnje nerazumijevanje, neprepoznavanje i ravnodušnost, Isusovo rođenje u Betlehemu sudbinski Božji zahvat za dobro, za spasenje svih ljudi, tako je i sadašnje nastanjenje Boga u ljudskim srcima najznačajniji doprinos boljitku svakoga čovjeka i čitavoga čovječanstva.

Put, Istina i Život

Postavši čovjekom, Druga božanska osoba Presvetoga Trojstva neopozivo je ušla ne samo u ljudsku narav nego i u ljudsku sudbinu, pa se s Isusovim rođenjem Vrijednost životaBožić kao blagdan i stvarnost Božjega ulaska u ljudsku stvarnost oslobađa suvremenog čovjeka i od okova svih ideologija, od precjenjivanja ideoloških svrstavanja, zaglupljivanja i manipuliranja: Bog nije ljudima poslao tek poruku ili kakav zaokruženi idejni sustav, već je sam postao čovjekom i prihvatio stvarni ljudski život, potvrđujući tako njegovu neizmjernu vrijednostodnosno Božjim nastanjenjem među ljudima baš sve mijenja i ništa ne ostaje više isto. Premda to najsudbonosnije i najvažnije Božje djelovanje prepoznaje relativno mali broj ljudi, ono se tiče baš svakoga čovjeka i baš svaki čovjek suočava se ili će se suočiti s Bogom samim. Bog je utjelovljenjem svoga sina Isusa Krista utjelovio, odnosno učinio tjelesno stvarnim ono što je svakom čovjeku najvažnije: način života, istina, tj. stvarnost i život sam – kao što je Isus sam objavio: »Ja sam Put, Istina i Život.« Sam Bog po rođenju Isusa u Betlehemu, ali i po nastanjenju u današnjem čovjeku koji mu se otvori, pokazuje što je pravi način življenja; pokazuje da je to nasljedovanje Isusa u prihvaćanju drugih i drugačijih kao i dobara koja oni pružaju, u pomaganju drugima, u žrtvovanju za druge da bi poput Isusa, koji je slavno uskrsnuo, kao vrhunac zauvijek živjeli proslavu. To je životni scenarij koji Bog otkriva i koji je ponuđen svakom čovjeku bez obzira na sve moguće specifičnosti pojedinih osoba te nema drugoga načina postizanja stvarne i vječne sreće.

Suvremeni čovjek, da bi mogao prihvatiti taj Božji životni scenarij i učiniti ga vlastitim stilom života, pozvan je prepoznati, otkriti i razobličiti brojne oblike zarobljavanja kojima je sustavno izložen, premda toga često nije ni svjestan, a koji mu priječe da se ostvari u svojoj slobodi u punini svoje ljudskosti i autentičnosti. Proslava Božića, tj. rođenja Isusa Krista u Betlehemu kao i Božje nazočnosti u sadašnjosti suvremenoga čovječanstva, poziv je i prigoda za oslobađanje čovjeka, za osposobljavanje da se vrati svojoj izvornosti i svijesti da je ljubljeni Božji stvor kojemu je Stvoritelj namijenio vječnu slavu u sreći, ljubavi i miru. Temeljni preduvjet svakoga oslobođenja jest svijest o sputanosti ili čak okovanosti u svom životu i djelovanju kao i volja odnosno odluka da se raskinu sputavajuće spone, tj. da se dogodi stvarna, a ne tek prividna promjena. Isto je tako temeljni preduvjet života u slobodi nedopuštanje vezivanja uz išta nebitno, usputno ili privremeno što može ugroziti slobodu i onemogućiti autentičnost čovještva.

Okovi ideologije

Božić kao blagdan i stvarnost Božjega ulaska u ljudsku stvarnost oslobađa suvremenog čovjeka od svakoga precjenjivanja materijalnih dobara: Isus se čak nije rodio pod ljudskim krovom nad glavom, rodio se bez okolnosti ikakvoga standarda i komfora. Betlehemsko rođenje Bogočovjeka otkriva tako da za Božji životni scenarij nije bitan ni ljudski dom ni išta od civilizacijskih dosega već je jedino bitno prihvaćanje i zbrinjavanje djeteta koje bez pomoći drugih ne bi moglo preživjeti. Božično simboličko darivanje (koje se nažalost sve više komercijalizira i koje često iscrpljuje ili zamjenjuje sve bogatstvo Božjeg učovječenja) podsjetnik je na bitno: na prihvaćanje drugoga i drugačijega i na spremnost žrtvovanja sebe, svojih sposobnosti i svoga činjenja za dobro drugoga. Prihvaćanje drugoga i žrtvovanje za njega, danas kao i nikada u povijesti, nema baš ništa zajedničko s materijalnim statusom, s bogatstvom, imetkom ili siromaštvom, već je pokazatelj ljudskosti, humanizma, otvorenosti srca i duha.

Božić kao blagdan i stvarnost Božjega ulaska u ljudsku stvarnost oslobađa suvremenog čovjeka i od okova svih ideologija, od precjenjivanja ideoloških svrstavanja, zaglupljivanja i manipuliranja: Bog nije ljudima poslao tek poruku ili kakav zaokruženi idejni sustav, već je sam postao čovjekom i prihvatio stvarni ljudski život, potvrđujući tako njegovu neizmjernu vrijednost. Ulazak Boga u čovještvo i čovječanstvo - kako onaj betlehemski tako i uvijek novi, svakodnevni - otkriva da je za prihvaćanje Božjega životnog scenarija potrebno oslobađanje od svih ideologija koje stvaraju tek fiktivnu stvarnost, a glavni ideolozi spremni su često za svoje fikcije prolijevati ljudsku krv, uništavati ljude i narode. Isus je rođenjem u Betlehemu prihvatio sasvim određeni i stvarni oblik ljudskoga života, sam je postao apsolutno najvažnija poruka i istina za sva vremena čitavome čovječanstvu te je tako razotkrio ne samo nakaznost nego i antičovječnost svih ideologija.

Božić stoga poziva suvremene ljude po čitavom svijetu, pa tako i sve u Hrvatskoj, da se ostave ideoloških svrstavanja, osobito ideoloških zagrižljivosti, da proniknu nakaznost suvremenih ideologija, osobito ideologije globalizma, i žive svoj ljudski život u punoj otvorenosti istini i stvarnosti kakva ona jest i tako što više i bolje ostvare svoju čovječnost. Oslobođenjem od navezanosti na materijalno i na ideologiju čovjek se otvara Bogu te s Bogom mijenja sebe, svoje međuljudske odnose kao i odnose u svim ljudskim zajednicama.

Ivan Miklenić
Glas Koncila