Hoće li NATO biti kolateralna šteta?

„NATO je slomljen", kaže otvoreno bivši američki veleposlanik pri NATO-u Ivo Daalder. On je već prije godinu dana objavio članak pod naslovom „NATO bez Amerike: Kako Europa može voditi savez osmišljen za američku kontrolu“, a sada ističe da su napetosti oko Irana između Donalda Trumpa i europskih saveznika u „najgoru krizu" u njegovoj povijesti gurnule Sjevernoatlantski savez, koji je upravo 4. travnja obilježio 77 godina postojanja.

Kako je došlo do toga?

Daalder, koji je sada viši suradnik u Harvardovu Belfer centru, za DW objašnjava da ovaj razvoj događaja ima nekoliko aspekata. Nisu to, kaže, samo uvrjede koje Trump upućuje savezu i njegovim europskim članicama, na što su se već prilično navikli. Trump je naime u ponedjeljak ponovio svoje mišljenje da je NATO „tigar od papira" i da ne podržava SAD u njegovu ratu protiv Irana.

Niti je riječ samo o Trumpovoj opetovanoj izričitoj prijetnji povlačenjem iz NATO-a, dodaje Daalder. Iako to izaziva zabrinutost da Trump ne bi bio spreman sudjelovati u kolektivnoj obrani ako bi neka saveznica bila napadnuta, što je temeljno obećanje NATO-ova članka 5.

Daalder kaže da je razmjere trenutačne slabosti NATO-a pokazala kombinacija Trumpove žestoke retorike i činjenice da je Europa otišla dalje od pukog odbijanja da bude uvučena u rat - uskraćivanjem prava na korištenje vojnih baza na njezinom teritoriju ili odbijanjem davanja prava na korištenje zračnog prostora za ofenzivne akcije.

„To u punoj mjeri oslikava savez u kojem europske članice i Kanada više ne vjeruju SAD-u da će se ponašati na način koji pridonosi njihovoj sigurnosti, nego se zapravo ponaša na način koji je štetan za njihovu sigurnost“, objasnio je Daalder. „To vrijedi za Grenland, vrijedi za carine, vrijedi za prijetnje carinama zemljama koje pomažu savezniku da se obrani, u ovom slučaju, protiv Sjedinjenih Država.“

Može li se Trump povući iz NATO-a?

Sam američki predsjednik o tome često javno naglas razmišlja, a nedavno je rekao da se tu mogućnost „više ne može odbaciti“, pa nitko sa sigurnošću ne zna hoće li Trump jednog dana pokušati povući SAD iz Saveza. Ono što se zna jest da to ne bi bilo lako, djelomično zahvaljujući njegovom sadašnjem državnom tajniku Marcu Rubiju. On je, naime, kao senator predložio zakon usvojen 2023. godine, a koji zahtijeva potporu dvotrećinske većine u Senatu za izlazak iz NATO-a.

Tri godine kasnije Trump tvrdi da bi to ipak mogao učiniti. Daalder se s njim slaže i objašnjava da bi spor pred Ustavnim sudom vjerojatno išao u prilog ovlastima predsjednika, a istovremeno se čini da je Rubio postao skeptičan prema NATO-u.

Članak 13.

U Sjevernoatlantskom ugovoru iz 1949. postoji članak koji opisuje postupak izlaska iz NATO-a, ali on nikada prije nije bio primijenjen.

Prema tom članku, nakon što je Ugovor na snazi dvadeset godina, svaka država članica može istupiti iz Saveza godinu dana nakon što je o tome obavijestila Sjedinjene Američke Države, koje će potom obavijestiti ostale članice.

Što bi se tada dogodilo?

NATO bi se teško mogao predstaviti kao vjerodostojna sila bez SAD-a, koji ima najveći i najnapredniji arsenal oružja. No stručnjaci kažu da Savez ne bi nužno propao. Mogao bi nastaviti tranziciju koja je već u tijeku, prema jačanju europskog vodstva i većem oslanjanju na europske sposobnosti.

Međunarodni institut za strateške studije (IISS) istražio je kako bi to moglo izgledati, pozivajući „europske donositelje odluka da razmotre vojna, financijska i obrambeno-industrijska ulaganja potrebna za smanjenje ovisnosti o SAD-u i, u krajnjem slučaju, za pripremu na NATO bez ikakve američke uloge“.

Procjena IISS-a, provedena prije gotovo godinu dana, utvrdila je da bi postojali ozbiljni nedostatci ne samo u zamjeni „glavnih američkih vojnih platformi i ljudstva - potonje procijenjeno na 128.000 vojnika", nego i u svemirskim te obavještajnim, nadzornim i izviđačkim kapacitetima. „Također bi se morao nadomjestiti sadašnji značajan američki doprinos NATO-ovim strukturama zapovijedanja i kontrole te popuniti mnoge visoke vojne pozicije u NATO-ovim organizacijama koja trenutačno zauzima američko osoblje“, navodi se.

To bi, prema procjeni studije, zahtijevalo financiranje europskih članica NATO-a u iznosu od oko bilijun dolara, dodatno uz već rastuće izdatke za obranu.

Europski nuklearni kišobran već se širi

Nick Witney iz Europskog vijeća za vanjske odnose, bivši djelatnik britanskog Ministarstva obrane, rekao je za DW kako je njegov „čvrst stav da nam Amerika sada baš i ne treba“. On ne vjeruje da bi „sve bilo izgubljeno ako bi se Trump sutra predomislio i rekao: ‘U redu, svi se vraćamo kući, završili smo s vama i možete zaboraviti na moje nuklearno jamstvo’".

Witney pritom podsjeća na nedavnu inicijativu francuskog predsjednika Emmanuela Macrona o intenziviranju nuklearne suradnje izvan NATO-a.

Napeti živci, odlučan stav

Estonski ministar vanjskih poslova Margus Tsahkna možda je jedini europski čelnik koji je najavio da je njegova zemlja spremna pomoći Trumpovoj administraciji u Iranu. No napominje da nije bilo stvarnog zahtjeva.

Tsahkna kaže da je razlog za ponuđenu pomoć zapravo vraćanje usluge. „Naravno, ovaj [anti-NATO] narativ nije dobar“, rekao je za DW. „Estonski građani pitaju mene i mnoge druge političare svaki dan djeluje li NATO-ov članak 5. ili ne.“ Tsahkna savjetuje cijeloj Europi da „ostane smirena, usredotočimo se na ono što možemo učiniti i, naravno, stalno trebamo razgovarati s američkom administracijom“. On podsjeća da i SAD treba Europu.

To će zasigurno biti ključna poruka glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea tijekom njegova posjeta Bijeloj kući u srijedu. U svojim izjavama u ponedjeljak Trump je Ruttea nazvao „velikim čovjekom“, dok je ponovno kritizirao Europljane i druge zemlje zbog toga što se nisu pridružile ratu protiv Irana.

Svoju je konferenciju za novinare završio zagonetnom, možda i zloslutnom izjavom: „Želimo Grenland. Oni nam ga ne žele dati. I rekao sam: ‘doviđenja'."

Deutsche Welle