Trgovinski sporazum Europske unije i Kine

Europska unija i Indija završile su pregovore o stvaranju nove, goleme zone slobodne trgovine. To su u New Delhiju objavili predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i indijski premijer Narendra Modi. Smanjenje trgovinskih barijera i carina ima za cilj poticanje razmjene robe i usluga između EU-a i Indije. Cilj je poticanje rasta i zapošljavanja, a istodobno smanjenje neželjene ovisnosti o drugim državama.

Njemačka industrijska i trgovinska komora (IHK) ne smatra superlativ kada je riječ o tom dogovoru, te ga naziva jednim od najvećih sporazuma u svijetu – pa čak i „prekretnicom“ za njemačko gospodarstvo.

Njemački kablovi u Indiji

Proizvođač kablova „Lapp“ iz Stuttgarte prisutan je u Indiji već gotovo 30 godina – za to srednje poduzeće ta je zemlja i trgovinski partner i mjesto proizvodnje. Prva od tri tvornice tvrtke „Lapp“ u Indiji otvorena je 1998. u Bangaloreu, a najnovije prošle godine u Dharuheriju. Ondje se proizvode kablovi, ali i oprema za sektore obnovljivih izvora energije i željezničkog prometa – ponajprije za indijsko tržište.

Dok su se mnoge tvrtke u Njemačkoj i EU-u proteklih desetljeća više fokusirale na Kinu, „Lapp“ se opredijelio za Indiju. Ta se strategija isplatila: odmah nakon Njemačke, Indija je najveće tržište za grupu „Lapp“. Tvrtka se sada nada da će novi trgovinski sporazum omogućiti iskorištavanje dodatnih potencijala indijskog tržišta.

Utjecaj geopolitičkih zbivanja

Direktor tvrtke Matthias Lapp sporazum ocjenjuje kao „povijesni korak“ – osobito za Njemačku. Prema njegovim riječima, Indija i EU već danas imaju veliki obujam trgovine, s tendencijom rasta. Njemačka u tome ima „uvjerljivo najveći udio“.

„Lapp“, doduše, slijedi strategiju „lokalno za lokalno“, odnosno proizvodi u Indiji pretežito za indijsko tržište. „Ali, naravno, i mi imamo koristi od uklanjanja trgovinskih barijera“, objašnjava Matthias Lapp – primjerice zato što se u Indiju izvoze specijalni kablovi te tvrtke iz drugih država EU-a.

Katalizator za intenzivnije trgovinske odnose s Indijom, prema Lappu, su geopolitička zbivanja u proteklih dvanaest mjeseci. „Za Indiju i EU geopolitička kretanja u posljednjih godinu dana svakako su bila snažan poticaj da prodube svoju gospodarsku suradnju i postanu neovisnije o vanjskim tržišnim poremećajima“, kaže on.

Sporazum stvara stabilan, pouzdan i za obje strane otvoren gospodarski prostor, koji donosi stratešku sigurnost u planiranju. „Od toga neposredno profitiraju sektori poput tehnologije, farmacije, tekstila, automobilske industrije i električnih strojeva.“

Najviše koristi imaju njemačka srednja poduzeća

Pohvale sporazumu stižu i od Jana Nöthera, direktora Njemačko-indijske trgovinske komore. On očekuje da će

Korist će, prema njegovim riječima, imati ponajprije njemačka srednja, izvozno orijentirana poduzeća – osobito ona koja nude „kvalitetna njemačka tehnološka rješenja“. „Osim toga, bolji uvjeti za ulaganja dovest će do snažnijeg angažmana njemačke industrije na terenu“, kaže Nötter. Sporazum bi mogao pokrenuti promjene i kada je riječ o nedostatku stručne radne snage i dolasku kadrova iz inozemstva.

Nöther vjeruje da bi sporazum mogao olakšati doseljavanje stručnjaka iz Indije u Njemačku. Konkretno, okvirni dogovori za digitalna rješenja mogli bi obuhvatiti, primjerice, priznavanje diploma i izdavanje viza. Od toga bi posebno profitirala područja s nedostatkom kadrova, poput IT sektora, inženjerstva i zdravstva.

Golem potencijal rasta

Prednosti vidi i Eike Wenzel, futurolog i ekonomist za inovacije u Institutu za istraživanje trendova i budućnosti u Heidelbergu. On analizira promjene na tržištima i u stilovima života te iz toga izvodi prognoze i takozvane megatrendove. Wenzel kaže: „Sporazum EU–Indija toliko je važan jer s oko 1,4 milijarde ljudi otvara golemo tržište rasta, smanjuje ovisnost o Kini, diverzificira lance opskrbe, jača europsku industriju i učvršćuje geopolitička partnerstva u multipolarnom svijetu.“

Kina ponekad služi kao uzor. Indija je, s druge strane, perspektivan partner za izvoz i prijenos tehnologije, osobito za industrije usmjerene na budućnost u Njemačkoj, poput strojarstva i energetike.

Indijska vlada također mnogo čini na tom planu, dodaje Wenzel. „Snažno promiče energetski sektor, čineći Indiju atraktivnim investicijskim tržištem i teži velikoj energetskoj samostalnosti do 2040. godine.“ Usred geopolitičkih previranja Indija je shvatila da su energetska pitanja pitanja njezina vlastitog suvereniteta i geostrateške sigurnosti, nastavlja Wenzel.

Indija još mora raditi na infrastrukturi

Slabosti Wenzel vidi prije svega u indijskoj infrastrukturi – od elektroenergetske mreže do sustava bolnica. "Struja za poduzeća nigdje nije skuplja nego u Indiji. Razlog tome je što distributeri električne energije poljoprivrednicima struju prodaju po proizvodnoj cijeni." Time se dio troškova prebacuje na gospodarstvo.

Na tom području Indije mora djelovati, smatra Wenzel. Prema njegovim procjenama, Indija će do 2030. godine trebati jednako toliko električne energije koliko danas troši EU, a velika je i ovisnost o nafti: Indija trenutno oko trećinu nafte uvozi iz Rusije.

Sigurnost planiranja kao kritična točka

I Jan Nöther smatra da ni nakon potpisivanja sporazuma neće nestati sve trgovinske prepreke. „Unatoč sporazumu o slobodnoj trgovini, Indija će i dalje štititi određene tradicionalne sektore u kojima radi mnogo ljudi, poput poljoprivrede, čelične i automobilske industrije.“

Zbog toga će, prema njegovim riječima, djelomično ostati visoki birokratski zahtjevi, nečarinske trgovinske prepreke i složeni postupci certificiranja. Neovisno o tome, indijska regulativa smatra se složenom, osobito kada je riječ o administrativnim zahtjevima. Tako se, prema Nötheru, događa i da se propisi uvode u vrlo kratkim rokovima. To otežava sigurnost planiranja. Sporazum je, dakle, poboljšanje trgovine s Indijom – ali i dalje postoji prostor za napredak.

Deutsche Welle