Hrvatske vrednote i interesi HHO-a

Želim da HHO (Hrvatski helsinški odbor) prekine traženje nov­ca izvana, i da to financiramo kao vrednotu hrvatskog društva, zavapio je u intervjuu jednom tjedniku novoiza­brani predsjednik te udruge i ugledni publicist Danijel Ivin. Štoviše, Ivin koji očito ima razvijeni menadžerski duh, predlaže da hrvatski biznismeni odvo­je npr. samo 0,1 posto godišnje zarade (za financiranje HHO-a) jer je to u nji­hovu korist.

Dakako da nemam ništa protiv toga da nekakav bogati poslodavac (ili bilo tko drugi) iz svoje privatne blagajne iz­dvaja za spomenutu udrugu koja se kao bavi ljudskim pravima, kao niti za bilo koga ili bilo što drugo. Na kraju krajeva, na takvo što nitko ne može utjecati. Ali nisu mi najjasnija očekivanja novoizabranog predsjednika Ivina da svoju udrugu progura kao vrednotu hr­vatskog društva koju bi neka grupaci­ja samo tako trebala financirati. I to iz nekoliko razloga. Kao prvo, u Hrvat­skoj imamo registrirane tisuće i tisu­će udruga koje se bave svim i svačim pa tako i ljudskim pravima. Po čemu je HHO zaslužio da postane Bogom dana udruga koja bi se po inerciji morala fi­nancirati? Jedino možda po skandali­ma, raskolima, međusobnim prepuca­vanjima i optuživanjima za sve i svašta  od pranja novca, prisluškivanja telefo­na, krađe, pospremanja novca stranih donatora u vlastite džepove, financira­nja bespotrebnih projekata na kojima se samo dobro zarađivalo. Da napome­nem, to su javne tvrdnje samih člano­va! Da ne govorimo o nepotizmu. Na kraju krajeva i dandanas se na internetu može pronaći popis osoba koje je jedan od bivših predsjednika te udru­ge u jednom trenutku moći zaposlio. I u čemu ne bi bilo ništa neobičnog da dvadesetak zaposlenih nisu bili s njime rodbinski, kumovski ili prijateljski po­vezani. Od šogorice do kućne pomoć­nice. A nije bio jedini koji je to činio.

Uza sve to, HHO se u desetak i više godina (pa i političkog) djelovanja po­prilično prostituirao. Laganjem, izmišljanjem događaja koji su se (iako pot­puno lažni) potom uzdizali na među­narodnu razinu, ali i zaštitom ljudskih prava isključivo odabranih. Odnosno čestim ignoriranjem slučajeva kršenja ljudskih prava onih koji baš i nisu bili na liniji (na žalost, ali ipak) političkog tijela HHO-a. Zadnjih godina snaga te nekad izrazito moćne udruge, koja je godinama vedrila i oblačila, poprilič­no se srozala. Dobrim dijelom zato jer su moćni strani krojači pravde i nepravde izgubili interes za ovo područ­je. Čime su automatski zatvorili pipe s lovom koja je do tada nekontrolira­no tekla. A bez novca i moć je manja. Spomenuta udruga zato zadnjih godi­na uglavnom živi na staroj "slavi" koja joj je priskrbila status borca za ljudska prava iako je priča potpuno drukčija, što se napokon počelo uviđati u širem dijelu javnosti.

Zato novoizabranom predsjedniku Danijelu Ivinu neće biti nimalo lako. Ne samo zbog reputacije udruge kojoj je na čelu, niti zbog nedostatka novca, nego zbog jedine činjenice koja je kon­stanta u djelovanju te udruge. A to su nekontrolirane ambicije i netrpeljivost među samim članovima. Na kraju kra­jeva, a to zna najbolje Ivin sam, nije li zadnje popunjavanje redova HHO-a i lobiranje za čelna mjesta prošlo upra­vo tako? Srećom po njih, skriveno od očiju javnosti. Barem zasad!

Silvana Oruč Ivoš
Vjesnik 

{mxc}