Poštovani,

Vi ste ljubazno obavijestili hrvatsku javnost da će NJ. E. Alessandro Grafini uručiti u ponedjeljak odlikovanje predsjednika Talijanske Republike profesoru Predragu Matvejeviću, talijansko-hrvatsko-bosanskohercegovačkom državljanu. Hrvatska "javnost" vas obavještava da se ovaj čini može shvatiti i kao izravan pritisak na Republiku Hrvatsku i njezin Vrhovni sud, u svjetlu činjenice da Vrhovni sud RH još razmatra, u slobodnu svijetu Zapada nevjerojatni, zahtjev zamjenika glavnoga državnoga odvjetnika RH Milojka Vučkovića (inače vrhovnog suca još u komunističkoj Jugoslaviji) da poništi pravomoćnu sudsku presudu Predragu Matvejeviću na uvjetnu kaznu zatvora od 5 mjeseci zbog počinjenoga i dokazanoga zlodjela klevete i uvrede.

Kao građanin Zagreba, kao prijatelj talijanske kulture i Republike Italije, a istine i slobode povrh svega, obavještavam vas da sam bio žrtva brutalnoga verbalnoga političkoga atentata koji je 10.11.2001. počinio vaš odlikovani državljanin Predrag Matvejević (s kojim sam pune četiri godine, od 1990. do jeseni 1994., bio članom Uredničkoga vijeća međunarodnoga časopisa Lettre internationale). Zbog toga što je svojim klevetničkim pamfletom "Naši talibani" povrijedio istinu, ugrozio moj život i moju obitelj, moja temeljna ljudska prava i slobode, bio sam prisiljen na legalnu i legitimnu obranu svoje časti i dostojanstva i ugleda te sam klevetnika Matvejevića tužio redovnom sudu. Općinski sud u Zagrebu je 02. studenoga 2005.osudio P.Matvejevića na uvjetnu kaznu zatvora od pet mjeseci, koja je postala pravomoćnom jer se je osuđeni difamator odbio žaliti (kao što se je na sudu odbio me ispričati zbog čudovišnih kleveta o meni kao "kršćanskom talibanu", "kvislingu", "poticatelju zločina"). Nakon presude, difamator P. Matvejević nastavio je u sustavnoj internacionalnoj kampanji klevetati i mene osobno i Republiku Hrvatsku i njezin sud, počinivši tako kazneno djelo protiv Republike Hrvatske.

Monstruozna difamacije i uvrede koje je protiv mene osobno nastavio iznositi u javnost putem masmedija profesor P.Matvejević dostatno govore o tome koliko on prezire Čovjeka i u kojoj je mjeri iznad svih zakona, pogotovo onih u Republici Hrvatskoj, koliko duboko prezire civilizacijske i zakonske norme svijeta Zapada.

Do ovoga groznoga rata (kao profesor romanistike i književnik) bio sam 12 godina odgovorni urednik domaće i svjetske literature u velikoj izdavačkoj kući "Veselin Masleša"u Sarajevu, kada sam uredio oko 300 knjiga autora iz cijeloga svijeta, pa i iz Italije. Bio sam urednik Sabranih djela Milana Kundere, Saula Bellowa, Midhata Begića, Paula Celana, Isaka Samokovlije. Od jeseni 1990. do listopada 1994. bio sam lektor-predavač na Sveučilištu Rennes 2 Francuskoj, posvećen svojim studentima, ali i humanitarnoj i intelektualnoj potpori osvajačkim ratom ugroženoj domovini Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, svim njezinim stanovnicima neovisno o nacionalnoj pripadnosti, vjeri ili političkim opredjeljenjima. Od 1995. do 2000., do povratka exkomunista na vlast, bio sam zaposlen u ministarstvima kulture i vanjskih poslova Republike Hrvatske na poslovima međunarodne suradnje i UNESCO-a, a od 2000. živim uglavnom kao slobodni književnik. Pjesme su mi prevedene na dvadesetak jezika, pa i na talijanski i dobile su vrlo visoke ocjene od strane stručne književne kritike.

U ime istine i slobode, u ime dosljedne obrane ugroženih temeljnih prava svakoga čovjeka pa i svojih vlastitih, prosvjedujem zbog vaše odluke da pravomoćno osuđenom difamatoru, nepopravljivom počinitelju nasilja nad istinom i čovjekom, profesoru P.Matvejeviću uručite odlikovanje u glavnom gradu Hrvatske, u gradu u kojemu je počinio zločin etiketirajući kao ekstremiste "talibane" hrvatske književnike Ivana Aralicu, Anđelka Vuletića i mene, dobitnike najviših priznanja Republike Hrvatske za doprinos u kulturi. Ovakav oblik izravnoga pritiska na Hrvatsku i na njezin sud hrvatska memoria Ljubavi nikada neće zaboraviti.

Budite ljubazni i prenesite moj prosvjed, ali i izraze moga poštovanja NJ. E. Alessandru Grafiniju, veleposlaniku Italije u Hrvatskoj.

S poštovanjem,

Mile Pešorda

{mxc}