Glas Koncila objavio je rekonstrukciju tijeka događanja vezanih uz nedavna dva urednička komentara Ivana Miklenića i izjave predsjednika Republike Stjepana Mesića. Ova rekonstrukcija odlično pokazuje koliko snage i vremena Hrvatska izgubi pri svakom Mesićevom skandalu, kao što lijepo pokazuje obrazac s kojim mediji ovakve skandale serviraju javnosti. I tako iz mjeseca u mjesec i iz godine u godinu, kroz dva predsjednička mandata. Ako podvučemo crtu ispod Mesićeve vlasti i brojnih skandala, ispada i viceva, teško da će se naći nešto što je bilo konstruktivnog i korisnog Hrvatskoj. Zato će Stjepan Mesić jednom kada ode s vlasti isto tako brzo biti i zaboravljen kao da ga nikada nije bilo. Ali bilo ga je, i desetak naših godina je prošlo.(mm)

Analiza »slučaja« Glas Koncila - predsjednik Mesić

Od proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, dakle od 5. kolovoza, pa kontinuirano do utorka 18. kolovoza, a u Novom listu tema je tretirana i 22. kolovoza, javnost u Hrvatskoj doživjela je još jednu iznimno snažnu medijsku kampanju uperenu protiv Katoličke Crkve u Hrvatskoj, a žalac je bio osobito uperen na Glas Koncila i njegova urednika. Veoma brojni prilozi u elektroničkim medijima, kao i veoma brojni napisi u dnevnim novinama i tjednicima inicirani priopćenjem Ureda predsjednika Republike Hrvatske te višekratnim neformalnim istupima sama predsjednika Stjepana Mesića i drugih javnih osoba mogli bi dio katoličkih vjernika, pa i čitatelja Glasa Koncila, ostaviti u nejasnoći, pa je potrebno, bez ikakve želje za dolijevanjem ulja na medijsku vatru, navesti činjenice, da bi se razumjelo što se to, zapravo, dogodilo.

U srijedu 5. kolovoza, nakon što Predsjednik nije došao na misu za domovinu u Kninu, mediji su javili da je Ured predsjednika objavio priopćenje, u kojem je, uz ostalo, kako piše Jutarnji list od 6. kolovoza, navedeno: »Nitko se iz Crkve nije ogradio od nedavnog uvodnog komentara Ivana Miklenića u Glasu Koncila u kojem se govori o "veleizdajniku" s neizravnim aluzijama na predsjednika Republike.« Ta tvrdnja dominirala je u svim večernjim informativnim emisijama svih elektroničkih medija i sutradan u dnevnim listovima. Mediji su tu izjavu, kao npr. Jutarnji list u podnaslovu, interpretirali: »Predsjednik države: U Glasu Koncila nazivaju me "veleizdajnikom", a Crkva se ne ograđuje od tih izjava.« U Večernjem listu od 6. kolovoza velik je naslov: Mesić opet odbio misu jer ga je Glas Koncila nazvao izdajicom.

Što je stvarno napisano u komentaru i kojim povodom? U Glasu Koncila, broj 25 (1826), s nadnevkom od 21. lipnja 2009., u komentaru pod naslovom Suočavanje s negativnostima, osvrćući se na medijski uglavnom ignoriranu notu Predsjedništva CCEE-a, koje je zasjedalo u Zagrebu u ponedjeljak 8. lipnja, a koje je u toj noti izrazilo potporu Hrvatskoj da bude uskoro dijelom Europske Unije, Miklenić je napisao: »Važno je upozoriti da je ta potpora iznesena neposredno nakon što je hrvatski visoki dužnosnik na veleizdajnički i krajnje sluganski način prema određenim političkim snagama zabio nož u leđa tim hrvatskim nastojanjima, pa je ta poruka iz Zagreba svojevrsni melem na tu ranu.«

Prvi čin na Brijunima

Ta ocjena komentatora odnosi se na postupak Predsjednika RH, koji je na prijemu za veleposlanike akreditirane u Republici Hrvatskoj u Bijeloj vili na Brijunima u subotu 6. lipnja u svojem govoru rekao i sljedeće: »Neću komentirati sjednicu Vijeća sigurnosti o našoj suradnji s haškim sudom, osim što ću reći da nismo smjeli dopustiti da dođemo u takvu situaciju. Naprosto: nismo smjeli. A ako se već govori o tome čiji talac Hrvatska smije ili ne smije biti, onda ova zemlja - po mojem dubokom uvjerenju - u prvome redu ne smije biti talac pomanjkanja političke volje svoje vlasti da uradi sve ono, naglašavam: sve, na što je obvezuje ustavni zakon o suradnji s haškim sudom.«

Taj prijem i te riječi pred stranim veleposlanicima izgovorene su nakon što je tadašnji predsjednik Vlade dr. Ivo Sanader sudjelovao na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, na kojoj je na dnevnom redu bilo pitanje suradnje RH s haškim sudom na temelju izvješća glavnog haškog tužitelja Sergea Bramertza, i na kojoj je predstavnik Velike Britanije izrazio razočaranje što Hrvatska nije dostavila tražene tzv. topničke dnevnike, tvrdeći da je riječ o »ključnim dokumentima«. Komentirajući novinarima tu sjednicu dr. Sanader je, kako je prenio Vjesnik od 5. lipnja na 3. stranici, rekao: »Ima jedna stvar u kojoj se razlikujemo. Hrvatska tvrdi da u potpunosti surađuje sa Sudom, a tužitelj je izjavio kako još ima posla koji treba učiniti da bismo dobili ocjenu koju očekujemo.«

U svojem govoru veleposlanicima predsjednik Mesić nije bio na stajalištu koje je zastupao predsjednik Vlade - da Hrvatska u potpunosti surađuje sa Sudom, pa je u izjavi za Hinu na taj stav predsjednika Mesića reagirala tadašnja potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor, rekavši: »Prije svega za Vladu je u najmanju ruku neobično da predsjednik države s vlašću, tko god se podrazumijeva pod tim, komunicira preko diplomatskog zbora. Ne samo da Vlada ima političku volju, nego djelatno provodi sve svoje obveze prema ustavnom zakonu koji je donesen još dok je hrvatski predsjednik bio Franjo Tuđman. Možda se radi o nedovoljnoj informiranosti predsjednika Stjepana Mesića o tome što je Vlada učinila prije svega kroz rad savjeta za suradnju s haškim sudom.« Tada potpredsjednica Kosor također je, uz ostalo, rekla Hini: »Nije dobro da si poziciju otežavamo izjavama bilo kojeg dužnosnika u Republici Hrvatskoj.«

Izdavač nije urednik

Hina je u ponedjeljak 8. lipnja objavila sljedeće: »Hrvatski ministar vanjskih poslova i europskih integracija Gordan Jandroković rekao je u ponedjeljak da Hrvatska u potpunosti surađuje s Haškim sudom (ICTY), ocijenivši da predsjednik Stjepan Mesić nije imao sve obavijesti kad je kritizirao "pomanjkanje političke volje" hrvatskih vlasti u suradnji s tim sudom.«

Očito je po tim izjavama da su se razišli stavovi predsjednika Mesića s jedne i Vlade s druge strane. Hina je u utorak 9. lipnja objavila: »Predsjednik Republike Stjepan Mesić i predsjednik Vlade Ivo Sanader izjavili su danas nakon sastanka Državnog odbora za obilježavanje obljetnica kako je otklonjen svaki nesporazum u državnom vrhu u pogledu suradnje Hrvatske s Haaškim sudom, odnosno pitanja topničkih dnevnika, te da su se složili da pravosuđe mora do kraja obaviti svoj posao.«

Komentator je u Glasu Koncila na temelju svih navedenih činjenica u svojem tekstu postupak odnosno izjavu predsjednika Mesića pred stranim veleposlanicima ocijenio da je »visoki hrvatski dužnosnik ... zabio nož u leđa tim hrvatskim nastojanjima« (misli se nastojanjima približavanja Republike Hrvatske EU-u) i to »na veleizdajnički i krajnje sluganski način prema određenim političkim snagama«. Komentator Glasa Koncila isključivo je vrednovao točno određeni postupak odnosno točno određenu izjavu predsjednika Mesića pred strancima. Komentiranje, ocjenjivanje i vrednovanje određenih postupaka ili izjava javnih dužnosnika prvorazredna je zadaća medija, medijskih djelatnika, osobito kolumnista i komentatora. Ako medijski djelatnici u nekoj državi ne smiju iznijeti svoje mišljenje - koje će se vjerojatno uvijek jednima sviđati, a drugima biti potpuno neprihvatljivo - onda se s pravom govori da u toj zemlji nema medijskih sloboda. Posebno to vrijedi ako se iznošenju komentatorskih mišljenja i ocjena, posebno onih koje su kritika, protive visoki državni dužnosnici.

U nedjelju 9. kolovoza u Sinju, kako piše Jutarnji list, predsjednik Mesić doslovno je rekao: »Ja nisam ni s kim u sukobu, ali nažalost, Katolička Crkva u Hrvatskoj ima svoje glasilo koje se zove Glas Koncila. U njemu piše da sam ja veleizdajnik. Bilo bi dobro da se kardinal ili netko u njegovo ime ogradi od onoga što piše Miklenić. Ja jedino to tražim, da se ograde, a ne tražim da me vole.« Predsjednik je dakle u Sinju ustvrdio da u Glasu Koncila piše da je on veleizdajnik, premda je činjenica da to u Glasu Koncila ne piše. Koliko je važno biti precizan, a ne približan, svatko najbolje razumije kako je golema razlika ako se npr. na banci svoti od 1.000 ili 1,000.000 kuna doda ili oduzme samo jedna ili dvije nule. Tako se ocjena o jednome određenom postupku ne smije brkati s etiketiranjem, jer je između jednoga i drugoga golema i etička i pravna razlika.

Veoma neobičan i nesvakodnevan je i Predsjednikov tada izrečen zahtjev - a koji je još ranije iznesen i u priopćenju iz Ureda predsjednika RH od 5. kolovoza - da se Kardinal »ogradi od onoga što piše Miklenić«, jer to što je urednik GK-a napisao, njegov je stav i to je svojim imenom potpisao. Opravdano je upozorio Ivan Zvonimir Čičak u Jutarnjem listu od 14. kolovoza u svojem Dnevniku s margine, napisavši: »Gdje bi došli vlasnici novina u Hrvatskoj kad bi se morali ispričavati političarima i javnim osobama zbog uvreda koje im danomice nanose u novinama? Kakva je to sloboda medija u kojoj vlasnik odgovara za tekstove bilo novinara, bilo urednika?«

Daleko od demokratske prakse

Hrvatsko društvo katoličkih novinara objavilo je u srijedu 12. kolovoza sljedeće priopćenje, koje je prihvatio Upravni odbor HDKN-a: Hrvatsko društvo katoličkih novinara sa žaljenjem i dubokom zabrinutošću prati način na koji predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić reagira na pisanje glavnog urednika katoličkog tjednika Glas Koncila. Predsjednikova reakcija u kojoj on traži ispriku i ograđivanje Crkve kao vlasnika Glasa Koncila uvelike odudara od demokratske prakse kojoj je sloboda medija jedan od glavnih temelja. Smatramo neprimjerenim da predsjednik Republike s pozicije moći razračunava s novinarom i njegovim pravom da o pojedinim događajima i pojavama iznese svoj sud. A osobito zabrinjavajućim držimo da sam vrh političke vlasti traži od vlasnika medija, pa bila to i Crkva, da ograniči uređivačku slobodu. Zbog svega navedenoga o ovom bi se slučaju, po našem dubokom uvjerenju, trebalo oglasiti i Hrvatsko novinarsko društvo te stati u zaštitu novinarskih prava i sloboda.

Mesić već pisao kao čitatelj

U utorak 11. kolovoza Novi list objavio je uz ostalo izjavu direktora Glasa Koncila Nedjeljka Pintarića da su Predsjednik ili njegov ured mogli pismeno reagirati Glasu Koncila na taj komentar i list bi reakciju objavio te je pritom riječki dnevnik ironizirao tu izjavu naslovivši ju na 1. stranici lista: Mesić je u pismu čitatelja trebao kazati da nije izdajnik. Na tu Pintarićevu izjavu osvrnuo se i sam predsjednik Mesić u intervjuu Hrvatskomu radiju u srijedu 12. kolovoza (kada je iznio ideju o izbacivanju vjerskih simbola iz javnih prostorija) - kako je prenio Novi list u četvrtak 13. kolovoza - rekavši: »Može direktor tog tjednika Nedjeljko Pintarić govoriti da bi to učinili. Ali Glas Koncila nema običaj objavljivati pisma čitatelja. To još nikome nije pošlo za rukom.« A činjenica je da je u Glasu Koncila br. 14 od 8. travnja 2001. na 3. stranici objavljen cjelovit dopis, potpisan imenom predsjednika Mesića i da je u GK-u, br. 15. od 14. travnja 2002., na 31. str., kao i u br. 17 od 28. travnja 2002. na 31. str. objavljen dopis pročelnice Odjela za informiranje iz Ureda predsjednika RH, u br. 5 od 2. veljače 2003. list je objavio reakciju na komentar u GK-u tajnika Ureda Željka Bagića.

U tekstu novinara Večernjeg lista Darka Pavičića u utorak 12. kolovoza na internetskoj stranici, a sutradan i u novinama, napisana je netočna tvrdnja: »Glas Koncila proglasio je predsjednika države bolesnom i psihički neuravnoteženom osobom«, što je neutemeljena interpretacija pola rečenice iz Miklenićeva komentara pod naslovom Kakvoga predsjednika trebamo?. Tu konstrukciju odmah su prenijeli brojni elektronički mediji te su gotovo svi mediji brujali dezinformacijom da je urednik GK-a vrijeđao predsjednika Mesića, ponavljajući raniju tvrdnju da ga je proglasio i veleizdajnikom. Miklenić je na to reagirao poslavši medijima demanti, u kojem se ograđuje od takve interpretacije da je u tom tekstu aludirao na sadašnjeg predsjednika i da je ikad napisao da je predsjednik veleizdajnik. Većina medija manipulirala je ponovno i tim demantijem ili ga nije objavila, a Večernji list je, premda je dobio demanti, u velikogospinskom dvobroju na str. 18. uz Miklenićevu sliku objavio: »Predsjednik nije samo veleizdajica nego i psihički neuravnotežen.«

Miklenić nije vrijeđao

Medijski djelatnici u Hrvatskoj nisu prepoznali (ne ulazeći ovdje u pitanje jesu li tako postupili jer drugačije nisu htjeli ili smjeli) da je riječ o tipičnom primjeru dovođenja u pitanje slobode iznošenja vrijednosnog suda o određenom postupku predsjednika države. Prepoznalo je to Hrvatsko društvo katoličkih novinara, koje se je oglasilo svojom izjavom u srijedu 12. kolovoza, ali ta je izjava u ostalim medijima uglavnom ignorirana. Umjesto provjeravanja činjenica i umjesto eventualnoga kritičnog osvrtanja na Miklenićev stav o točno određenom predsjednikovom postupku, medijski djelatnici dezinformirali su javnost da je on, odnosno Glas Koncila, etiketirao predsjednika Mesića. Štoviše, polazeći od takve neobjektivne interpretacije i konstrukcije, oni su tražili mišljenja različitih javnih osoba o toj tobožnjoj etiketi, pa je većina, ne znajući o čemu se točno radi, očekivano negativno ocijenila etiketiranje. Etiketiranje svake osobe uvijek treba osuditi, jer etiketiranje jest vrijeđanje osobe, no komentator Glasa Koncila nije etiketirao ni vrijeđao predsjednika Mesića, već je samo ocijenio jedan određeni njegov postupak - na što kao novinar ima ne samo pravo nego mu je i dužnost ako želi služiti općemu dobru.

Među javnim osobama koje su komentirale podmetnutu tvrdnju da je Glas Koncila predsjednika Mesića proglasio veleizdajnikom bio je dr. Adalbert Rebić, koji je Novomu listu priznao: »Nisam čitao taj komentar. Nemam vremena čitati Glas Koncila«, a svejedno je u izjavama za televiziju optužio Glas Koncila, rekavši da crkvene novine ne smiju tako pisati.

U tisku, kako dnevnom tako i tjednom, oglasili su se i brojni drugi novinari i komentatori, okomljujući se na Katoličku Crkvu, Glas Koncila i urednika, iznoseći u čak stotinjak napisa tako velik broj netočnosti da ih, jednostavno, nije moguće sve razobličiti. Javilo se i nekoliko komentatora koji su prozreli kampanju i ukazali na neke netočnosti i neobjektivnosti.

Glas Koncila

{mxc}