Dubrovački summit Inicijative triju mora

Inicijativa triju mora u Dubrovniku pokazala je da Hrvatska želi preuzeti aktivniju ulogu u povezivanju prostora između Baltika, Jadrana i Crnog mora. Skup je okupio političke lidere, predstavnike institucija, investitore i poslovnu zajednicu, a u središtu razgovora bili su energetska sigurnost, prometni koridori, digitalna infrastruktura i novi izvori financiranja. Hrvatska je kroz domaćinstvo summita poslala poruku da svoj geografski položaj želi pretvoriti u gospodarsku i stratešku prednost.

Najvažniji naglasak stavljen je na energiju. LNG terminal na Krku, hrvatski plinski sustav i buduće interkonekcije prema susjednim državama sve se više promatraju kao dio šire europske sigurnosne arhitekture. Potpisivanje sporazuma o Južnoj plinskoj interkonekciji s Bosnom i Hercegovinom dodatno jača tu ulogu. Taj projekt omogućuje Bosni i Hercegovini pristup alternativnim izvorima plina, a Hrvatskoj daje veću važnost kao državi preko koje energenti mogu dolaziti prema unutrašnjosti Europe.

Uz Južnu plinsku interkonekciju, u prvi plan dolaze i projekti poput LNG-a Krk, Jadransko-jonskog plinovoda, Adriatic Pipelinea, Vertical Gas Corridora i drugih pravaca koji bi trebali povezati jug Europe sa srednjoeuropskim tržištima. Time se Hrvatska sve jasnije pozicionira kao energetska vrata regije. Takva uloga donosi veći politički utjecaj, mogućnost novih ulaganja u infrastrukturu, širenje kapaciteta i snažnije povezivanje s partnerima iz Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država.

Prometna infrastruktura drugi je veliki stup razgovora. Hrvatska već dugo ima prednost izlaza na Jadran, ali prava vrijednost tog položaja ovisi o kvaliteti povezanosti luka, željeznica i cestovnih pravaca s unutrašnjošću kontinenta. Zato se posebno ističu projekti koji bi trebali povezati Jadran s Baltikom i Crnim morem. U tom kontekstu važni su Rail Adriatic, Rail2Sea, Via Carpatia, Via Baltica i drugi koridori koji stvaraju novu prometnu kartu srednje i istočne Europe.

Za Hrvatsku to znači šansu da luke Rijeka, Ploče, Zadar i druge jadranske točke dobiju veću ulogu u europskim opskrbnim lancima. Ako se željezničke i cestovne veze prema Mađarskoj, Sloveniji, Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj i drugim tržištima dodatno razviju, hrvatske luke mogu postati važnija ulazna točka za robu koja dolazi preko Mediterana. Time se otvara prostor za veći promet, logističke centre, nova radna mjesta i dodatna ulaganja u prometnu mrežu.

Treće važno područje odnosi se na digitalnu i tehnološku infrastrukturu. Inicijativa triju mora sve više obuhvaća teme poput podatkovnih centara, kibernetičke sigurnosti, umjetne inteligencije, poluvodiča, svemirskih tehnologija i industrija dvojne namjene. Time se suradnja pomiče izvan klasičnih cesta, pruga i plinovoda. Hrvatska u tom području može tražiti prostor za ulaganja u sigurne podatkovne sustave, digitalne usluge, obrambene tehnologije i inovacijske centre.

Posebno se naglašava i financiranje. Veliki infrastrukturni projekti zahtijevaju kapital koji nadilazi mogućnosti pojedinačnih državnih proračuna. Zato se sve više govori o uključivanju razvojnih banaka, privatnih investitora, fondova i međunarodnih financijskih institucija. Hrvatska tu vidi priliku da kroz Inicijativu triju mora poveže političku podršku, europska sredstva i privatni kapital za projekte koji se godinama najavljuju, ali sporo provode.

Dubrovački summit zato ima šire značenje od samog okupljanja državnika. On pokazuje da se prostor srednje i istočne Europe nastoji organizirati oko konkretnih infrastrukturnih veza. Rat u Ukrajini, energetska kriza i promjene u globalnoj trgovini dodatno su pokazali koliko su važni sigurni pravci opskrbe, alternativni izvori energije i otpornija prometna mreža. Hrvatska se u takvim okolnostima želi nametnuti kao država koja povezuje Mediteran sa srednjom Europom.

Korist za Hrvatsku može biti višestruka. Prva je geopolitička, jer zemlja dobiva veću vidljivost i jači pregovarački položaj. Druga je energetska jer LNG Krk i plinski pravci dobivaju širu regionalnu važnost. Treća je gospodarska jer bolja prometna i digitalna infrastruktura može privući investicije. Četvrta je sigurnosna jer diversifikacija opskrbe i otporniji sustavi smanjuju ovisnost o nestabilnim pravcima i dobavljačima.

Važno je i to što Hrvatska kroz ovu inicijativu može povezati vlastite strateške projekte s europskim prioritetima. Obnova i modernizacija željeznice, jačanje luka, širenje energetskih kapaciteta, razvoj digitalne infrastrukture i privlačenje tehnoloških investicija mogu dobiti dodatnu političku težinu ako se predstave kao dio šire regionalne mreže. Time se hrvatski projekti više ne promatraju samo kao lokalna ulaganja, nego kao karike u europskom lancu povezanosti.

Dubrovački skup pokazao je i snažnu američku zainteresiranost za ovaj prostor. Ta potpora osobito je vidljiva u energetici i sigurnosti, ali i u novim tehnologijama. Za Hrvatsku to može značiti lakši pristup investitorima, veći interes za infrastrukturne projekte i jačanje političkih veza sa Sjedinjenim Američkim Državama. U okolnostima globalnih napetosti, takva podrška dodatno povećava važnost projekata koji povezuju energiju, promet i sigurnost.

Zaključno, Inicijativa triju mora u Dubrovniku potvrdila je da Hrvatska ima priliku svoj položaj pretvoriti u konkretnu prednost. Jadran, LNG terminal, luke, plinovodi, željeznice, ceste i digitalna infrastruktura mogu postati dio mreže koja povezuje sjever i jug Europe. Uspjeh će ovisiti o brzini provedbe projekata, sposobnosti privlačenja kapitala i političkoj upornosti. Dubrovnik je dao okvir, sada slijedi posao pretvaranja dogovora, deklaracija i najava u stvarne projekte. 

(ll)