Hrvatska još nije odredila sve svoje granice. Danas se osobito dovode u pitanje naše granice na moru. U tom pogledu još ostaje nedovršeno najveće dostignuće našeg naraštaja, kojem su temelji postavljeni početkom 90-ih, stvaranjem samostalne hrvatske države, te zatim sredinom 90-ih, oslobađanjem okupiranih područja Hrvatske. To smo izborili, kad je bilo nužno, s puškom u ruci – i usprkos moćnim suprotstavljenim čimbenicima.

U određenju naših granica danas – i opet usprkos moćnim suprotstavljenim čimbenicima – naše “oružje” mora biti oružje mira! To znači dosljedno oslanjanje na međunarodno pravo, a to je od 2000. godine do sada redovito izostajalo. Hrvatske su vladajuće garniture – osobito u pitanju granica i prava na moru – redovito dizale bijelu zastavu, olako prelazeći preko teško izborenih hrvatskih prava. Određivanje granice između Hrvatske i Slovenije mora se temeljiti isključivo na međunarodnom pravu. Jedino su tako određene granice trajne i stabilne. Osobito za Sloveniju – državu članicu Europske unije – zahtjev za vladavinom prava kao temeljem Unije nameće i konkretnu dužnost potpunog uvažavanja međunarodnog prava kao ključnog i jedinog kriterija u određivanju međudržavnih granica. Oko toga ne može biti ni kompromisa izvan sfere prava ni političkih arbitraža.

Hrvatska i Slovenija već su postigle, na Bledu 2007., načelni sporazum o tome da granično pitanje predaju na rješavanje Međunarodnom sudu pravde u Haagu. Iz tog dogovora nema jednostranog izlaska – osim hrvatskim popuštanjem. Temeljni dokument hrvatskog pristupanja Europskoj uniji – Pregovarački okvir iz 2005. – navodi za rješavanje graničnih sporova, ako je nužno, obveznu nadležnost Međunarodnog suda pravde. Sada to jest nužno. Na to se može zaboraviti samo – hrvatskim propuštanjem . Pozivanjem Slovenije na ”pravičnost” Hrvatska je danas suočena s nastojanjem da se zaobiđe međunarodno pravo . Isto tako, inicijativom Ollija Rehna za političkom medijacijom zaobilazi se uloga Međunarodnog suda. Sa zabrinutošću moramo pratiti kako se uloga povjerenika Rehna u toj inicijativi, od pomoćnika ("facilitatora") dvjema državama, ubrzo promijenila u stranu u "trilateralnim pregovorima", da bi ga sada već hrvatski predstavnici označavali kao "voditelja pregovora" - premda je riječ o razgovorima u kojima sudjeluju samo dvije suverene države.

Prijedlozi, koji se sada iznose, ne temelje se više isključivo na međunarodnom pravu kao kriteriju određivanja međudržavne granice, niti na nadležnosti Međunarodnog suda, kako je to predviđeno i Pregovaračkim okvirom EU-a i bledskim dogovorom iz 2007. Bilo koji prijedlog koji se ne temelji na međunarodnom pravu i već dogovorenoj ulozi Međunarodnog suda u određenju granice, za Hrvatsku ne može biti prihvatljiv, a hrvatski se narod s takvim prijedlogom ne će nikada htjeti suglasiti.

prof. dr. Miroslav Tuđman
www.miroslav-tudjman.com

{mxc}