30. svibnja 2009. na Trgu bana Jelačića održan je koncert Marka Perkovića Thompsona na kojem se prema policijskim izvješćima skupilo više od 70.000 ljudi. No barem što se internetskih medija tiče, taj koncert baš kao da se nikada nije ni održao, rečenicu ili dvije o spomenutom događaju pronaći je gotovo nemoguće. S druge strane mediji su preplavljeni tendenciozno smišljenim i napisanim komentarima kojima se sustavno kriminaliziraju vrijednosti Domovinskoga rata i gotovo svaki politički potez ili odluka tadašnje vlasti na čelu s dr. Franjom Tuđmanom. Jedan od "najsvježijih" takvih objavio je Jutarnji list. Komentar se bavi mogućim ishodima suđenja hrvatskim generalima u Haagu, a u njemu se uporno korištene konstrukcije tipa "ako se dokaže da su generali nevini" (umjesto konstatacije -  nevini hrvatski generali) ili "ako se dokaže da je Oluja bila legitimna akcija" (umjesto, logično - Oluja je bila legitimna akcija). Na takva medijska podmetanja već smo nažalosti navikli. No s obzirom da si je autorica u nastavku teksta dala još više "maha" i povukla paralelu optužnice hrvatskih generala s onom Mrkšića, Šljivančanina i Radića najbolje je suzdržati se od komentiranja apsurda ovakve vrste i prepustiti čitaljima da sami za sebe stvore zaključke o ovoj i ovakvoj vrsti novinarstva, čitanjem teksta kojeg u nastavku prenosimo u cjelosti.(mmb)

Za godinu dana u ovo vrijeme Haaški sud mogao bi zakazati izricanje presude u slučaju “Gotovina i drugi: operacija Oluja”. Ako tročlano sudsko vijeće, koje vodi nizozemski sudac Alphons Orie, ocijeni da je predsjednik Tuđman imao cilj protjerati Srbe iz Hrvatske i s tom je namjerom organizirao operaciju Oluja, sva trojica generala bit će osuđena jer su sudjelovali u “udruženom zločinačkom pothvatu”. S obzirom na to kako suci procijene opseg njihove odgovornosti, Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač mogli bi biti osuđeni na kazne od pet do 30 godina zatvora. Nakon te presude, i obrana i Tužiteljstvo imaju još jednu šansu: uložiti žalbe i čekati presudu žalbenog vijeća istog suda.

Otprilike godinu dana kasnije, odnosno tijekom 2011. žalbeno vijeće trebalo bi se očitovati i time bi, 10 godina nakon podizanja optužnice protiv Gotovine, bilo okončano jedino haaško suđenje Hrvatima za zločine počinjene u ratu u Hrvatskoj. Bolji scenarij

Moguća je i druga verzija: da suci prihvate svjedočenja ne samo svjedoka obrane, koji se tek trebaju pojaviti u Haagu, nego i tužiteljevih svjedoka koji su opovrgavali postojanje tako koncipiranog udruženog zločinačkog pothvata, na čelu s Tuđmanom, gdje su trojica generala bili tek izvršitelji unaprijed smišljenog plana čišćenja Srba iz Hrvatske. Ako je Oluja bila legitimna, kako je naprimjer tvrdio američki veleposlanik Peter Galbraith, a tadašnji ministar policije Ivan Jarnjak 7. kolovoza izvijestio Vladu da je MUP preuzeo osiguranje javnog reda i mira na netom oslobođenim područjima, ishod bi mogao biti sasvim drugačiji: trojica generala moglia bi biti čak i oslobođena ili bi dobili manje kazne. Ako nije bilo unaprijed smišljenog plana protjerivanja Srba i ako je već četvrtog dana od početka operacije odgovornost za red preuzela civilna vlast, onda tri generala ne mogu biti odgovorna za zločine koji su uslijedili: tisuće spaljenih i opljačkanih kuća i više od 200 ubijenih staraca koji nisu na vrijeme pobjegli.

U Haagu nema analogije

Ovisno o procjeni sudaca, u tom bi slučaju njihova odgovornost bila manja i shodno tome dobili bi niže kazne nego da Sud ustanovi da je istina ono što tvrdi Tužiteljstvo: da je Oluja bila samo dio unaprijed isplaniranog plana protjerivanja Srba iz Hrvatske, s unaprijed dogovorenom masovnom pljačkom i paleži srpske imovine, kako bi se spriječio njihov povratak. Već se događalo da Haaški sud odbaci optužbu o postojanju udruženog zločinačkog pothvata: na primjer u slučaju vukovarske trojke. Sud je odbacio tvrdnju Tužiteljstva da su Mrkšić, Radić i Šljivančanin bili zajedno s paravojnim snagama u udruženom zločinačkom pothvatu i u dogovoru s njima isporučili im ranjenike iz vukovarske bolnice, koji su potom ubijeni na Ovčari. Oficiri JNA zato nisu odgovarali za ta ubojstva, nego za pomaganje u ubijanju i mučenju (Mrkšić: 20 godina zatvora), odnosno za pomaganje u mučenju, za što je Šljivančanin prvotno dobio pet godina zatvora, ali mu je nedavno ta kazna žalbenom presudom povećana na 17 godina. Radić je slobodan.

No teško je zaključivati analogijom: u Haagu gotovo da nema onoga što bi se moglo nazvati ujednačenom sudskom praksom kod izricanja presuda. Pored toga, haaške optužnice za Oluju i Vukovar vrlo se razlikuju: Mrkšić, Radić i Šljivančanin nisu bili optuženi da su dio zločinačkog pothvata kojim se rukovodilo iz Beograda i s njima na tom popisu nema Miloševića ni drugih njima nadređenih političkih i vojnih autoriteta.

Osveta ili planirani zločin

Optužnicom za Oluju, pak, obuhvaćen je praktično čitav tadašnji hrvatski državni vrh: uz trojicu optuženih generala i pokojne Franju Tuđmana, Gojka Šuška, načelnike Glavnog stožera Zvonimira Červenka i Janka Bobetka, kao dio udruženog zločinačkog pothvata imenovani su generali koji su sudjelovali u Oluji, Mirko Norac, Rahim Ademi i Miljenko Crnjac, zapovjednik vojne policije Mate Laušić, ministar unutrašnjih poslova Ivan Jarnjak, šef tajne službe Markica Rebić i tadašnji ministar obnove Jure Radić. I da to žele, Gotovina, Čermak i Markač nemaju na koga drugoga svaliti odgovornost. Zato će ključno biti dokazati jesu li zločini nakon Oluje bili posljedica stihijske, nekontrolirane odmazde ili sustavno izvršavanje plana o etnički čistoj Hrvatskoj. Prema optužnici, sastavni dio operacije etničkog čišćenja bilo je i granatiranje Knina i drugih gradova prvog dana Oluje i masovna pljačka koja je uslijedila odmah nakon ulaska Hrvatske vojske u oslobođena mjesta.

Obrana će od idućeg tjedna dokazivati kako bi većina srpskog stanovništva ionako otišla, pod utjecajem višegodišnje propagande i poticanja međunacionalne nesnošljivosti, kao što su otišli iz istočne Slavonije koja je prošla proces mirne reintegracije pod vodstvom američkoga generala Jacquesa Kleina. I da se zločini nakon operacije na tako velikom području nisu mogli spriječiti, kao što ih nisu uspjele spriječiti ni NATO-ove snage na Kosovu.

Babićevo priznanje

Trojici sudaca u odlučivanju pomoći će to što Sud iza sebe ima presudu Mili Martiću (pravomoćnih 35 godina zatvora) i priznanje Milana Babića. Iako je Slobodan Milošević umro prije presude, i njegovo je suđenje jako važno za slučaj Oluja jer su dobrim dijelom rasvijetljeni odnosi Beograda i Knina.

Razotkrivanje planova

Najzanimljiviji dio nastavka suđenja za Oluju mogao bi biti upravo taj: koliko će daleko ići obrana u razotkrivanju planova i dogovora uoči početka operacije Oluja. Znamo da Tuđman nije pokrenuo Oluju na svoju ruku, ali još mnogo detalja o dogovorima s Washingtonom i Beogradom ostalo je neotkriveno.

Snježana Pavić
Jutarnji list

{mxc}