U današnjem potpunom pomanjkanju hrvatskih političara - koji ne bi bili spremni biti puki provoditelji volje stranih čimbenika - prisjetiti se onih povijesnih osoba koje su branile interese svoga hrvatskoga naroda čini se posebice važnim. A 150. obljetnica smrti bana Josipa Jelačića bila je prava prilika za isticanje onih vrijednosti koje toliko trenutno manjkaju. Zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić na misnom slavlju u zagrebačkoj prvostolnici 20. svibnja u tom smislu bio je vrlo nedvosmislen: "Ban Jelačić bio je hrabar borac za dobro svoje domovine, znao je što je dobro za njegov narod i za to se neustrašivo borio i diplomatski i mačem". Mišljenje biskupa Vlade Košića o današnjim vođama hrvatskoga naroda sljedeće riječi nimalo ne skrivaju: "Molimo se Bogu da i danas naši narodni i državni vođe znaju prvenstveno braniti dobro svoga naroda, a ne biti tek puki poslušnici nekih stranih birokrata. Dakako, obrana narodnih interesa mora uvijek biti na temelju moralnih i pravnih načela i poštovanja jednakosti svih naroda i pojedinaca. Ali, to apsolutno nije moguće ako nema hrabrosti, pa i požrtvovnosti u srcima onih koji su pozvani upravljati čitavim narodim."

 

 

Misa za bana Jelačića u povodu 150. obljetnice smrti 

 

U povodu 150. obljetnice smrti hrvatskoga bana Josipa Jelačića (1801-1859), zaslužnog za uzdignuće Zagrebačke biskupije na stupanj nadbiskupije i uspostavu Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine, misno slavlje u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je 20. svibnja zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić. U koncelebraciji su bili rektor katedrale preč. Josip Kuhtić, predsjednik i tajnik Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije "Tkalčić" dr. Stjepan Kožul i dr. Stjepan Razum te dr. Juraj Batelja.

 

Na početku mise biskup Košić pozvao je vjernike u misnom slavlju na molitvu za vječni mir i blaženstvo bana Jelačića, ali i za napredak naše domovine. Zahvalio je dr. Kožulu i Društvu "Tkalčić" koji su potaknuli to misno slavlje. Govoreći o banu Jelačiću, biskup Košić u propovijedi je istaknuo kako je on bio mudar upravitelj, kada je trebalo, znao je posegnuti za diplomatskim sredstvima, ali kada je bilo drukčije nemoguće znao se latiti i sile i pokazati odlučnost. Što se tiče diplomacije, on je apsolutno uz tadašnjeg zagrebačkog biskupa koji je postao i nadbiskup Jurja Haulika sigurno najzaslužniji da je Zagrebačka biskupija uzdignuta na stupanj nadbiskupije, te se od ugarske crkvene uprave osamostalila i to zajedno s područjem sjeverne Hrvatske u tzv. Hrvatsko-slavonskoj crkvenoj pokrajini koju je proglasio papa Pio IX. 11. prosinca 1852. godine.

 

Ban Jelačić smatrao je da je taj crkveni događaj ne samo uzdignuće Crkve nego i naše zemlje. Bio je političar, ban i vojnik pa je gledao cjelovito na te događaje koje je sam tako zdušno pripremao kako na veliku dobrobit naše Crkve, tako i na dobrobit naše domovine. No, domovinu je znao braniti i silom. Kada je 1848. prešao Dravu i kada je u Mađarskoj pokazao da Hrvati ozbiljno misle kada se bore za svoju zemlju. Nije bilo dovoljno samo diplomatsko djelovanje, pa je znao kada ono mora prestati i kada se mora drugim sredstvima braniti domovinu, podsjetio je biskup Košić, te istaknuo da zato ne čudi što je njegov lik ostao trajno nadahnuće kako se za domovinu treba boriti i neustrašivo prkositi onima koji je hoće na ovaj ili onaj način podčiniti.

 

Ne čudi stoga što je protunarodni komunistički režim koji i danas neki javni ljudi žele svim sredstvima opravdati, što je nemoguće, odmah poslije svog krvavog osvajanja vlasti njegov spomenik s glavnog zagrebačkog trga ne samo uklonio, nego i dao sasjeći u komade. No, domoljubni ljudi su ga sačuvali da bi na njegov 189. rođendan 16. listopada 1990. bio svečano postavljen na trg opet prozvan njegovim imenom, kao simbol ponovno osvojene slobode, rekao je biskup. Ban Jelačić bio je hrabar borac za dobro svoje domovine, znao je što je dobro za njegov narod i za to se neustrašivo borio i diplomatski i mačem. Biskup je podsjetio i kako je ban ujedinio domovinu Hrvatsku, jer je kao zapovjednik Vojne krajine primio imenovanje hrvatskim banom u Glini te tako i te dijelove naše domovine doveo pod hrvatsku vlast. Bio je dalekovidan i smion u ostvarenju svojih vizija, borio se i za samostalnost Crkve koja je pomagala i neovisnost naroda.

 

Zahvaljujem Bogu danas za život i djelo bana Josipa Jelačića. On je kao sin Crkve služio Bogu i svom hrvatskom narodu ne štedeći se. Bio je spreman na pregovore, ali je znao i kada oni ne koriste. Bio je odriješit i prvenstveno je branio interese svoga hrvatskoga naroda.

 

Molimo se Bogu da i danas naši narodni i državni vođe znaju prvenstveno braniti dobro svoga naroda, a ne biti tek puki poslušnici nekih stranih birokrata. Dakako, obrana narodnih interesa mora uvijek biti na temelju moralnih i pravnih načela i poštovanja jednakosti svih naroda i pojedinaca. Ali, to apsolutno nije moguće ako nema hrabrosti, pa i požrtvovnosti u srcima onih koji su pozvani upravljati čitavim narodima, istaknuo je biskup Košić, te stoga pozvao na molitvu za njih i njihove odluke da ih vodi sila Duha istine.

 

Isus je u Evanđelju obećao svojim učenicima poslati Duha istine koji će ih uvoditi u svu istinu. To nije moguće ako ljudi nisu poslušni Duhu. Duh ne čini nasilja, ali nutka svako srce u kojem boravi da se ne vodi ničim drugim nego istinom, podsjetio je biskup, te upitao kako je moguće da se toliko laži još i danas čuje o našoj što bližoj, što daljnjoj hrvatskoj prošlosti. Sigurno se na lažima neće moći graditi sretna budućnost. Potrebna nam je svima poniznost i otvorenost istini, jer istina će nas osloboditi kako je rekao Gospodin Isus, podsjetio je biskup, te propovijed završio pozivom na molitvu za mir i vječnu nagradu hrabrom vođi hrvatskog naroda banu Josipu Jelačiću. 

 

IKA

 

{mxc}